Katolički odgovori

Slažem se sa Početnikom
I po meni je RB istinski obraćenik , vjernik i laički evangelizator...90-tih je imao odlične emisije na radiju, evangelizatorske naravi Pogledi u krajeve srca i Dolazim na oblacima nebeskim

Zašto odbacujete mogućnost da čovjek u molitvi može čuti glas Božji i dobiti rasvjetljenje za određenu stvar? Zbilja mislim da je Rajko ponizni sluga Božji, čovjek duboke molitve i duhovnog razmatranja, sakramentalnog života, a meni najvažnije, da je poslušan Crkvi i ne nameće se nikome. Sam za sebe tvrdi da nije nikakav karizmatik, da itekako dobro propituje takve stvari i pojave, baš da ne naleti na minu. Treba poslušati više njegovih duhovnih nagovora, da bi se dalo nekakv sud. Jer kad vidim ovakve naslove - "Glumac Rajko Bundalo dobio objave o kraju svijeta" odmah sam pomislio da se radi o nekakvoj manipulaciji i googlajući sam odmah vidio da je taj članak napisala vjerojatno ona novinarka Zrinka Požežanac koja vodi onaj portal Vjera. Većina njenih naslova je čisti senzacionalizam, a članci često odu u nekakvo vjersko žutilo, tipa: Što se to događa, sve se treslo, čuli su se vriskovi, tajanstvena svjetlost, grmljavina i munje, Isus dolazi na jesen itd. Sve za klik više... Mislim da netko tko prati takve portale svakodnevno, može već nakon kratkog vremena izgubiti vjeru.

Kad Rajko Bundalo, Bartol Pešorda, Mijo Barada, Vladimir Grebenar i Josip Lončar zamjene Sv. Franju Saleškog, Sv. Katarinu Sijensku i Sv. Alfonso Maria de Liguoria, onda dečki imamo veliki problem. Nemerem razmeti i nemerem, da se postavim na glavu - nemerem. Pa koga živog briga šta kaže, misli ili govori tip koji se zove Bartol Pešorda ili Vladimir Grebenar?! "Kako ćemo ljubiti Isusa Krista" "Filotea - Uvod u pobožni život." "Dijalog" "Pisma" i "Molitve". Kad čitaš kakve uzvišene stvari piše Katarina Sijenska i Franjo Saleški i to usporediš sa ovim bajkama samoprozvanih proroka. Ljudi! Dajte najte!

Pa mislim Fran26 da jedno ne isključuje drugo. Bogata je riznica Crkve i sigurno da spisi svetaca, naučitelja crkve i crkvenih otaca imaju daleko veću "težinu" od naših živućih suvremenika, posebno jer ih je Crkva provjerila i odobrila, ali Bog može i djeluje i po našim suvremenicima, bilo klericima ili laicima, pa zašto ne poslušati ili pročitati nešto od njih ako to može u tom trenutku čovjeku biti na rast u vjeri i obraćenje. Nije da letim i slušam sve i svašta, ali evo npr. od laika Rajko mi je sjeo, odgovara mi slušati njegove nagovore ili čitati knjige i dok je poslušan Crkvi, nemam problem sa tim. Sa nekim drugima sam ipak oprezan, neki mi ne odgovaraju, a za neke se tek treba vidjeti od kojega duha su nadahnuti.

Prijatelju! Toliko si u krivu da bolje nemereš biti. Bajke i budalaštine, dok s druge strane svete i uzvišene nauke. Tebi to ide skupa?!

Nisam ni otvarala, ima već više toga što sam od njega čula a što mi je, ajmo reći smiješno, da ne kažem nešto gore. Čudi me da nisi vidjela mišljenje Tome i brata mu blizanca.

utorak, 30. siječnja 2018.
Bapske priče? Ne, nego nauk Rajka Bundala.
Svi ti takvi [podanici Zloga] zahtijevaju da ih ljudi gledaju u oči da zloduh im njihov kroz otvorene oči uskoči u dušu.
Zato sveti gledaju ustranu. Stidljivi su radi čednosti i ponizni radi služenja. Od Krista se ne daju odvesti.
Nije dobro ljudima gledati u oči, osim dok im ukratko nešto ne priopćiš. Bestidnici i zlikovci nametljivo zure očima da ulove pogled žrtve, zavedu je pa je izrane. Naime postoji oblik magije koji se zove zlo oko. Njih je nužno uvijek izbjegavati, svladavati ih Kristom u sebi. Tome služi ustrajna molitva. (izvor)

jer ni riječ majka nije slučajan skup glasova. Kad dojenče preko sise ispusti svoj prvi glas, onomatopejski čujemo ga gdje govori ‘ma… ma-ma…’ Eto ti riječi: mama, majka. Ako se podrigne ili mu po dojenju proradi probava, oglasi se i onaj ‘…t…rrrrr…’ Eto ti i riječi mater – (ma… + t +rr). (izvor)

U drugom si već koljenu od četvero nastao, u trećem od osmero, u četvrtom od šesnaestero, u petom od trideset i dvoje, u šestom od šezdeset i četvero, u sedmom od sto dvadeset i osmero. A u tom istom koljenu brakova tvoja djeca potječu od dvjesto pedeset i šest vaših predaka. I tako redom u istoj progresiji. Svaki je od ovih predaka priložio njihovu životu ponešto što u sebi nosi blagoslov ili prokletstvo, život ili smrt. Najteže ti je otkriti kašlje li ti to u djetetu neki predak, ti ili to djetetu dah prekida vlastita zloća. (izvor)

Jednog ljetnog dana u kolovozu 2008. u dubrovačkom samostanu Družbe Isusove po prilici sam želio i molio ovako:
«Gospodine i Bože moj! Oče, Sine i Duše Sveti – Ljubavi moja s Marijom! Po obećanju svome uvedi me Duhom Svetim u svu Istinu.
[…]

Nakon kratke bremenite šutnje, čim slegoše se i najtiši odjeci ove moje želje, učini mi se kao da me netko iz nutrine bezglasno upita:
«Čemu služi mjesečnica?»
[…]

Žena, što je po tvojoj odredbi nad nas postavljena kao majka čovječanstva, u to je vrijeme prva na udaru tog bezumnog razdora i mraka.
Još ako se dogodi kakav teži ispad, zaraza se mjesečnice raspršuje i na šire društvene krugove. Tad mjesečnicu imaju svi kojima je srce okadio bijes.
Nastanu li teži neredi, tad i u širem društvu netko nekom može prolijevati krv, jer se mjesečnica – za razliku od ostalih dana – poznaje po krvi. U svakom srcu koje svjesno mrzi i ubija, makar jezikom, krv je beživotna. A to znači menstrualna krv.
[…]

Ako se žena u napasti u bilo čemu iznevjeri Bogu, a potječe iz bludnoga roda, gdje joj je tijelo okaljano bludom već u roditeljskom sjemenu, ili se bludničenjem okaljala sama, a ipak bi htjela biti u Božjoj milosti, nevidljiva vojska bluda poput vučjeg čopora joj u te dane trga maternicu. (izvor)

Evo malo sam "skinula" od njih.

Ma ima tih gluposti puno, samo mi se ne da tražiti.
On je kao pravoslavac koji se "obratio".
Mene čudi kako čovjek akademski obrazovan ima tako čudan, siromašan riječnik i neka čudna vjerovanja.
Ovo zadnje na r-Mariji, počeo, on, kao promukao, "ali pola Evrope je promuklo, a biti će, nažalost i gore"...Neki očito vjernik teorija urota i još uz to misli da je prorok, vidioc, što li, da zna sve unaprijed
Zazirem od takvog izričaja, podsječa me na vračeve, babe gatalice, ali, dakako, ima on svoju publiku i ljude koji vole takav izričaj.

Svijet je zaluđen znanošću. Sva znanost njegova oslanja se na logiku, a logika nije istina.

Mjesečnica – to je vrijeme buđenja u duhu svih članova jedne obitelji.

Još ako se dogodi kakav teži ispad, zaraza se mjesečnice raspršuje i na šire društvene krugove. Tad mjesečnicu imaju svi kojima je srce okadio bijes. Nastanu li teži neredi, tad i u širem društvu netko nekom može prolijevati krv, jer se mjesečnica – za razliku od ostalih dana – poznaje po krvi.

On reče na samom početku: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ Nakon toga, pretvori ga u brak pa obitelj i time ga višestruko sa Sobom sjedini. Od više njih je načinio jedno mnogo ljepše, nježnije i ranjivije (društveno) biće. Radi dara slobodne volje u ovom grubom i napasnom svijetu, i tom novom, po ljubavi uzvišenijem, ali poput zraka ranjivome biću, treba ciklus obnove i odmora u Bogu. Treba vrijeme odluke. Treba ciklus vremenski u kojem će se svi zajedno i svatko za se Njemu vraćati – kao u san i u sedmi dan, što je mnogo jednostavnije. Upravo taj ciklus se zove mjesečnica.

Ako se žena u napasti u bilo čemu iznevjeri Bogu, a potječe iz bludnoga roda, gdje joj je tijelo okaljano bludom već u roditeljskom sjemenu, ili se bludničenjem okaljala sama, a ipak bi htjela biti u Božjoj milosti, nevidljiva vojska bluda poput vučjeg čopora joj u te dane trga maternicu.

Po završetku slušanja vašeg CD-a sa seminara ‘Ozdravljenje kroz naraštaje’, gdje svjedočite iskustva vjere i naslijeđa, u meni je jasno odjeknula riječ: ‘Ti imaš rak dojke zato što je tvoj djed psovao sise Majke Božje i krv Kristovu.’ Ja to ni od koga nikad nisam čula. A kad sam telefonom mamu upitala, moja mama meni potvrđuje: ‘Na žalost, kćeri, to je živa istina. Moj pokojni otac je upravo tako sveg života psovao. A kad smo mu u smrtnim mukama doveli svećenika, on ga je istjerao iz sobe. Nije se htio izmiriti ni s Bogom ni s ljudima.


Ej kaj tje život. Kaj se čovek mora prejti. Zakaj je to tak f životu, nek mi neko odgovori na to pitanje ako more.

i taj lik onda vodi duhovne obnove u crkvama,nije ni čudo što ima sve više praznovjernih vjernika

Prijatelju moj! Šta se to mora dogoditi u čovjeku, kakve to mračne sile, ili bolje rečeno, kakva to naivnost mora biti u jednom vjerniku, da popuši takve priče. Kaže pismo, citiram;


Lk 6,39 A kaza im i prispodobu: Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?


Ali, da budemo precizni, ovdje bi se trebali pitati: može li šarlatan slijepca voditi?! Neće li obojica u jamu upasti?!


Vidi ovo, tek toliko primjera radi. Citiram;


Spominje li te se Gospodin, gleda li na tebe u ljubavi? Svakako, on misli na tebe i ne zaboravlja ni posljednju vlas s tvoje glave. To nas uči vjera i u to ne smijemo sumnjati. Znam također da ti u to ne sumnjaš, ali suhoća i osjećaj praznine, zbog čega tvoja duša časovito trpi, izvlače iz tebe to tjeskobno pitanje. "Doista, Bog je tu, a ja to nisam znao", reče sveti Jakov. I u tome nemaš razloga sumnjati da Bog, pun ljubavi gleda na tebe. On s velikom ljubavlju prati najveće grešnike, iako možda njihovo srce jako malo o njemu želi znati. Reci mi, ne želiš li biti posve Božja svojina? Ne želiš li radosna srca vjerno ustrajati u svojoj službi? I tko je stavio u tvoju dušu tu čežnju, tu svetu želju, ako ne on u svojoj božanskoj ljubavi? Ne smiješ bojažljivo ispitivati sviđa li mu se tvoje srce. Kad promatraš njegovo božansko Srce, onda je nemoguće da mu tvoja ljubav ne pođe u susret. Nije li božansko Srce blago i krotko, puno ljubavi prema nama siromašnim grešnicima samo ako smo svjesni svoje bijede, nije li puno milosrđa prema grešnicima i nije li beskrajno dobro prema pokajnicima! Tko bi mogao ostati hladan pred tim kraljevskim Srcem koje nam je više nego očevo i majčinsko srce?

Razumijem jako dobro da bi htio biti bez nesavršenosti. Ali moraš biti strpljiv jer si čovjek, a ne anđeo. Ne smijemo nemarno prolaziti pokraj naših nesavršenosti, nego s apostolom naroda govoriti: "Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz tijela ovoga smrtonosnog?" Ali nas nesavršenosti ne smiju čuditi, a kamoli obeshrabriti. Iz toga trebamo naučiti poniznu predanost i samospoznaju, a ne obeshrabrenost i potištenost i nikada nepovjerenje prema Božjoj svemogućoj ljubavi. Pogledaj, majci se doista ne dopadaju nestašluci i pogreške djeteta, ali unatoč tomu, ona ga ljubi svakom žilicom svoga bića. Tako i Božja ljubav prema nama ostaje ista u svemu i unatoč svemu. Zato je David mogao upravo iz osjećaja svoje bespomoćnosti zavapiti Bogu: "Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome." Sv. Franjo Saleški "Misli"



Varaš se ako vjeruješ da tvoja mala Terezija uvijek ravno hodi na putu kreposti. Ona je slaba i vrlo slaba. Svaki dan ima o tome novo iskustvo. Ali Isus se raduje da je pouči, kao svetog Pavla, u znanosti da se uznosi svojim slabostima. To je velika milost i molim Isusa da te to nauči jer se jedino ondje nalazi mir i odmor srca. Kad vidimo sebe tako jadne, ne želimo više promatrati sebe i gledamo jedino Ljubljenoga! Dolaze mi i slabosti, ali se radujem. Ne stavljam se uvijek iznad ljudskog ništavila, na primjer, zadirkivat će me zbog neke gluposti koju sam izrekla ili učinila. Tada uđem u samu sebe i kažem si: Jao, ja sam, dakle, još uvijek na istoj točki kao i prije! Ali to si kažem s velikom blagošću i bez žalosti. Tako je ugodno osjetiti se slabom i malenom! O Isuse, kako je Tvoja ptičica sretna što je slaba i malena. Što bi bilo od nje da je velika? Nikada ne bi imala smionosti pojaviti se u Tvojoj nazočnosti, da drijema pred Tobom... Sv. Mala Terezija "Povijest jedne duše"



Sinko, više cijenim strpljivost i poniznost u poteškoćama nego veliku utjehu i pobožnost u sretnim trenucima. Zašto te rastuži sitnica koju ti predbace? Da je i nešto veće, ne bi se trebao uzrujavati. No sad ostavi to, neka prođe. Nije ni prvo, ni novo, ni poslijednje, poživiš li duže. Sve dok te ne snađe protivština, osjećaš se snažnim. Znaš i dobro savjetovati i drugima uputiti riječ ohrabrenja. Ali kad nevolja iznenada bane na tvoja vrata, ponestane ti i savjeta i hrabrosti. Imaj na umu svoju veliku krhkost. Često ona izađe na vidjelo i pri neznatnim poteškoćama. Ipak, to biva za tvoje spasenje. Kad ti se dogode takve i slične stvari, protjeraj ih, koliko možeš, iz srca; pa ako te nevolja i pritisne, ne daj se obeshrabriti i dugo uznemiravati. Podnesi je bar strpljivo, ako već ne možeš radosno. Čuješ li što neugodno pa te ozlovolji, suzdrži se i nedopusti da išta neuredno, što bi sablaznilo malene, iziđe iz tvojih usta. Oluja će brzo utihnuti, a čim se vrati milost, zasladit će nutarnju bol. Toma Kempenac "Nasljeduj Krista"


Evo stavio sam tri nasumične teme/teksta. Tek usporedbe radi. Šta i kako pišu sveti ljudi a kakve gadosti pišu ovi koji su malo manje sveti. Kome treba Rajko Bundalo?! Kome treba taj tip da ga duhovno vodi?! Ljudi! Pa dajte se otrijeznite.


2. Tim 4,4 Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.

Ne postoji vjersko ili teološko štivo koje sam pročitao a da ga, nakon kirurški preciznog vađenja dijelova ili pak masakriranja cjeline, ne bih mogao ismijati, obezvrijediti ili jednostavno cinično iskomentirati. Uključujući i bibliju ili meni toliko drago Međugorje. Da bi se ušlo u neki tekst potreban je kontekst, još je bolje ponešto znati o onom kroz čiju percepciju i poetiku tekst nastaje. Tada je moguće u repetiranju međugorskih poruka vidjeti smisao i dobronamjernost, moguće je zdravo rasuđivati biblijske tekstove uključujući i one koje antiteisti s guštom izvlače optužujući Boga, a moguće je uhvatiti poetiku i dinamiku nekih privatnih objava koje su možda samo slutnje ili neki uvidi pogrešno interpretirani kao objave (ali nisu bez vrijednosti!), a možda su i stvarne objave. Rado poslušam Bundala i draga mi je njegova poetika, ne čitam ga kao novinski izvještaj ili znanstveno teološki rad već kao čovjeka iskreno uronjena u mistiku svoje vjere.

Kad dojenče preko sise ispusti svoj prvi glas, onomatopejski čujemo ga gdje govori ‘ma… ma-ma…’ Eto ti riječi: mama, majka. Ako se podrigne ili mu po dojenju proradi probava, oglasi se i onaj ‘…t…rrrrr…’ Eto ti i riječi mater – (ma… + t +rr).

Dečki moji! Borme hudo. Ve i sami vidite kaj smo na ovom svetu. Ima da nas nema.

"Mjesečnica, to je znak Abelove smrti.

Mjesečnica – to je vrijeme buđenja u duhu svih članova jedne obitelji.

Još ako se dogodi kakav teži ispad, zaraza se mjesečnice raspršuje i na šire društvene krugove. Tad mjesečnicu imaju svi kojima je srce okadio bijes. Nastanu li teži neredi, tad i u širem društvu netko nekom može prolijevati krv, jer se mjesečnica – za razliku od ostalih dana – poznaje po krvi.

On reče na samom početku: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ Nakon toga, pretvori ga u brak pa obitelj i time ga višestruko sa Sobom sjedini. Od više njih je načinio jedno mnogo ljepše, nježnije i ranjivije (društveno) biće. Radi dara slobodne volje u ovom grubom i napasnom svijetu, i tom novom, po ljubavi uzvišenijem, ali poput zraka ranjivome biću, treba ciklus obnove i odmora u Bogu. Treba vrijeme odluke. Treba ciklus vremenski u kojem će se svi zajedno i svatko za se Njemu vraćati – kao u san i u sedmi dan, što je mnogo jednostavnije. Upravo taj ciklus se zove mjesečnica.

Ako se žena u napasti u bilo čemu iznevjeri Bogu, a potječe iz bludnoga roda, gdje joj je tijelo okaljano bludom već u roditeljskom sjemenu, ili se bludničenjem okaljala sama, a ipak bi htjela biti u Božjoj milosti, nevidljiva vojska bluda poput vučjeg čopora joj u te dane trga maternicu.

...zasto Bog dopusta mjesecnice i kako je to povezano sa sotonskim planom unistenja obitelji?"

/
Evo, čovjek nije upoznat s osnovama biologije i kakav bi mu bio šok spoznaja da i neke ženke životinja imaju mjesečnicu/

Mjesečnica ima svoju simboliku u bibliji, posebno u Starom zavjetu i ne vidim problema da se koristi kao poetski simbol u istom kontekstu. U bibliji je povezana s ritualnom nečistoćom koja je priječila pristup svetim mjestima ili sudjelovanja u određenim vjerskim obredima. Gubitak krvi, kao simbola života, povezivao se sa smrću, a takva su stanja činila osobu ritualno nečistom. Nije to biloško znanstveni kontekst već simboličko poetski.

Draga Totus Tuus a kako komentiraš, ove blago rečeno bizarne izjave;


Mjesečnica, to je znak Abelove smrti.

Mjesečnica – to je vrijeme buđenja u duhu svih članova jedne obitelji.


I još jedno pitanje za bilo koju ženu sa ovog foruma, a ovde na forumu ima nekoliko ženskih osoba, pa ako pitanje nije previše intimno molio bi neka odgovore. Jel istina da ako se žena u napasti u bilo čemu iznevjeri Bogu, a potječe iz bludnoga roda, gdje joj je tijelo okaljano bludom već u roditeljskom sjemenu, ili se bludničenjem okaljala sama, a ipak bi htjela biti u Božjoj milosti, nevidljiva vojska bluda poput vučjeg čopora joj u te dane trga maternicu?!

Jel to istina da nevidljiva vojska bluda poput vučjeg čopora trga maternicu?! Borme hudo.


Još ako se dogodi kakav teži ispad, zaraza se mjesečnice raspršuje i na šire društvene krugove. Tad mjesečnicu imaju svi kojima je srce okadio bijes. Nastanu li teži neredi, tad i u širem društvu netko nekom može prolijevati krv, jer se mjesečnica – za razliku od ostalih dana – poznaje po krvi.