Katolički odgovori

Ne radi se toliko o siromaštvu duhom nego o razlučivanju.
Nisam ni protiv krunice ni protiv "muškaraca koji mole na svakome mjestu", a nadbiskup Uzinić je ovu naizgled mirnu molitvu nazvao "prosvjednom molitvom". Je li u pravu?
Mislim da je.

Tri važne stvari za razlučivanje:
1. objašnjenje nakana krunice
2. tko su organizatori
3. opravdanost molitve kao društvenog aktivizma za određene političke ciljeve

Nisam sigurna znaju li svi katolici što je "duhovni autoritet muškaraca" i zašto i u kojem obliku je baš danas potreban - i zašto nakana nije drugačije oblikovana (kao npr. kod sv. Josipa u Karlovcu, gdje se moli za zajedništvo obitelji, ravnopravnost, odgoj djece... i gdje se od muškaraca traži da budu "zaštitnici svojih obitelji")...

Jedan od organizatora je već godinama gorljivi protivnik nadbiskupa Uzinića (s kojim pravom?), i ako zrnce istine ima u tome da iza njega zapravo stoji jedna ekstremna organizacija iz Poljske (??)... a i sam se otvoreno predstavlja kao neokonzervativac, teokrat, monarhist...

Ima li ova javna molitva elemente društvenog aktivizma? (A Crkva nije politička stranka...)

Prije svrstavanja u tabore sve prigovore treba promislit - nisu li isključivi; zašto su im ceremonije važne; zašto ne mijenjaju nakane, zašto je trg potrebniji od crkve ...

Našla krpa zakrpu. Lol. Još im samo fali Lukica.

Evo i odgovora na ova i još neka pitanja od samog organizatora ovog događanja:https://muzevnibudite.com/sto-javna-molitva-krunice-jest-a-sto-ona-nije/
Osobno ne vidim nikakv problem u tome da se ljudi sastaju i javno mole krunicu na trgu, prije svega jer to isto čine na tom istom trgu i pripadnici drugih konfesija (vidio sam tamo pripadnike Hare Krišna i subotare, a vjerojatno je bilo i drugih). O tome treba li javno moliti krunicu ili ne treba, mislim da treba gdje god je to moguće, važno je samo da bude u poniznosti i iskreno.
Ono što je problem ove inicijative je to što organizatori nisu na prikladan način iskomunicirali nakane za koje mole, već su prepustili medijima da "sporadično" odaberu pojedine sudionike molitve koji su prilično nespretno artikulirali zašto dolaze moliti na trg. Time je kost bačena ljevičarskim udrugama i ostalim ateističkim skupinama koje su jedva dočekale da opravdaju smisao svoga postojanja i javno iskale svoju netrpeljivost prema Crkvi i svime što je s njom povezano. I tako se ova hvale vrijedna inicijativa pretvorila u još jedan kamen spoticanja u društvu, a i u Crkvi.

Uzinić predsjednik HBK za život i obitelj???!!!
Nećemo valjda stopama Njemačke crkve...

Đava kolo vodi đava.

Glavni nesporazum je u primjedbi da oni promiču "subordiniranost žena"... Nakane su ciljano takve da mirišu na onakav tradicionalizam kakav su Batarelo i Lukica uvijek zamišljali...

Evo, čitam. Puškar je htio veću medijsku eksponiranost jer su svjetovni mediji naveliko zaobilazili njegovu inicijativu "40 dana za život".. Pritom se skompao s vodećim tradicionalistima upitnog zaleđa. U njih su zaljubljene sve "ženske udruge". Sad mediji cvjetaju.

Zar nije nadbiskup ispao nedosljedan s ovom reakcijom na molitvu. Prije neko vremena bila je ona situacija s krštenjem djeteta onog istospolnog para u Rijeci. On je tada ocijenio ako je krštenje dobra stvar bez obzira što ju iniciraju osobe koje su po nekima problematične. Blago rečeno. Sad pak, molitva koja je isto dobra stvar, najednom njemu problematična jer ju iniciraju „problematične“ osobe! Zašto nije dosljedan već jednom jedno drugi put druge? Meni je to nekarakterno ponašanje.

Pa nisu jedini...I među klerom mnogi ga prozivaju, ni ja se ne slažem s njegovom retorikom i postupcima. Što, zar se to ne smije?

Na koji su način oni biskupovi neprijatelji? Pitala bih dalje, ako bi biskup Uzinić od mene zatražio da se skinem na ispovjedi, a ja ne bih htjela bi li bila protiv Crkve? Naravno da protivljenje grijehu ne znači biti protiv Katoličke crkve.

Razlika između tebe, mene i njih je to što oni rade organizirano, preko svojih portala, članaka, priopćenja...
Kad nekog kritiziram ja, totalni anonimus na jednom forumu, nema to istu težinu kao kad članak objavi neka katolička udruga.

A misterij problema je u ovome: naša se Crkva od samog početka opredijelila za 2. vatikanski koncil. Svi biskupi i vodeći teolozi bili su za Koncil, a samo jedna mala skupina svećenika htjela je biti odana onome što je bilo prije.. Uglavnom, nije bilo velikih podjela. Kako su biskupi rekli i odlučili, tako se slušalo.
I prije 11 godina pojavile su se neke udruge (pod inspiracijom stranih udruga) čiji je idejni sklop puno tradicionalniji od Koncila, i najednom su se obični vjernici počeli pitati je li to baš tako ili onako: živimo li dosta radikalno katolički? ne bi li ovo trebala biti katolička država? i slično...

Neznam baš puno o tome, nisam takav tradicionalist, ne zanima me latinska misa, iako sam od rijetkih koji primaju pričest na usta. vigilare odavno ne financiram.
Ali, već sam pisala, Uzinić mi je na svom faceu tako odbrusio da su mu neki spočitnuli da nije primjereno biskupu...nadbiskupu tj.

Zašto je molitva izvan crkvenog objekta sporna vjernicima kad i u Bibliji piše "Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre;"
1 Tim 2,8?

Ne radi se samo o tome... Evo što je nadbiskup doslovno rekao:

Zapitao se na koji način kršćani mogu dati doprinos toj istini da život doista počinje začećem? “Na koji način možemo pridonijeti da ta naša istina postane prepoznatljiva u društvu? Jedan od načina je ovo što se događa na našim trgovima, u protestnim hodovima, molitvi ispred bolnica. Ja bih rekao da je sve to legitimno, no postavio bih pitanje koliko je to stvarno i učinkovito. Ili često pripada radikalnim skupinama Katoličke Crkve. Pitanje je koliko to može pomoći zaštiti života u ovom društvu u kojemu živimo?
(...)
Koji je put? Put je ono što je Isus rekao, a Matej prenio zajednici koja je bila podijeljena između dviju radikalnih struja. Vi ste sol, svjetlost, grad na gori, svjetiljka. Pozvani smo, sve što kao kršćani činimo, pa i svoje zalaganje za život od začeća do prirodne smrti činiti na način soli. Što kada je ima previše? Hrana postaje neukusna. Što kada obljutavi, a to bude kada drugima govorimo što moraju činiti, a sami to ne činimo? Hrana opet ne valja. Što kada je previše svjetlosti? Ona tada ne osvjetljava nego nam smeta.“

Nadbiskup je objasnio da niti jedan radikalni stav ne donosi ploda i ne stvara zajedništvo. Odnosilo se to na polarizaciju trenutno prisutnu u Katoličkoj Crkvi, koja je slična onoj s kojom se suočavala i prva Crkva. S jedne strane su oni koji u pitanje dovode sva dosadašnja vjerska i moralna naučavanja Crkve. S druge strane oni koji gledaju samo unatrag, sve žele staviti u okvire zakona i pravila i istine koja je propisana, i misle da je problem Crkve to što se uopće otvorila i želi dijalogizirati sa svijetom. Problem nastaje kada se stvari radikaliziraju.

Kao primjer zajedništva nadbiskup je podsjetio na osnovne pretpostavke Sinodalnog hoda. „Potrebno je otvarati kanale dijaloga i slušanja drugih, ne da bismo odustali od svojih stavova nego da bismo pokušali čuti druge i onda zapravo postali jedno, uskladili se. Postali dio Crkve dajući svatko od nas toj Crkvi i njezinu poslanju ono najbolje što možemo dati.“

Stoga je nadbiskup prihvatio da svatko ima mogućnost izražavati se kako želi i isticati svoje vrijednosti kako želi. Pitanje je koliko to ima učinka i je li to autentično kršćanski. „Ja se pitam koji je Kristov način, ono na što nas on poziva. On nas poziva da to činimo na način soli i svjetla, da budemo doista oni koji se primjećuju, koji se vide, ali i drugima pomažu da vide. Pokušajmo otkriti koji je to način“, zaključio je nadbiskup Uzinić.
https://www.ri-nadbiskupija.hr/2023/dan ... ski-zivot/