Katolički odgovori

Nisam shvatila baš cijeli ovaj lancun od posta, ni uočila kako se on bavi suštinom. Suština kršćanskog oprosta ne sastoji se u površnom miru ni u lažnom izjednačavanju krivnje i nevinosti. Nije kršćanski tražiti od žrtve da oprosti svome zlostavljaču samo zato što „tako treba“, a još manje zastupati ravnodušni mir u kojem „nitko nije kriv“. Takav pristup ne samo da vrijeđa pravdu, nego može dodatno raniti one koji su već stradali.
U katoličkoj tradiciji oprost nije puki osjećaj, nego čin volje prožet istinom i pravednošću. Oprost se može istinski tražiti tek kad postoji priznanje grijeha, pokajanje i želja za zadovoljštinom. Treća osoba nema pravo lažno moralizirati i od žrtve zahtijevati oprost ako nije spremna agresora natjerati da se pokaje, dade zadovoljštinu i naknadu te iskaže iskrenu želju za pomirenjem ili ako sama ta treća osoba, iz ljubavi, preuzeti na sebe agresorov dug. Zato Isus Krist ima moralno pravo pozivati nas na praštanje i na spremnost na pomirenje jer je On sam spreman platiti cijenu tuđih grijeha. Oprost je, dakle, moguć jedino u svjetlu Križa, tamo gdje se ljubav sjedinjuje s istinom, a milosrđe s pravdom.

Poštovana, bez ulaženja u osobnu situaciju za koju forum i nije primjeren, a značilo bi: koji je moj problem, osobno, konkretno? Ili kome ja trebam oprostiti? To su vrlo konkretne stvari sa kojima se ulazi u koštac.
Sa tim stvarima osoba najprije ide pred dragoga Boga. Nije tu nužan počinitelj uvrede a još manje netko treći. Tu se događa ili ne događa oprost: ja pred dobrim Bogom, a onda, u duhu, istom milošću prema povreditelju.
Ovo sve bez obzira na moguću čak krivičnu odgovornost koja može ili ne mora biti ostvarena pred državnim ili crkvenim zakonima.

Što se tiče pravde ili pravednosti Bog kaže: 'osveta je moja' Rim 12,19. Dakle, nemamo ingerenciju izvoditi pravdu u duhovnom smislu. Što ne implicira da netko tko npr. ukrade ne treba odslužiti kaznu zatvora ako i zatraži oprost, pa i nadoknadi štetu. Sve to olakšava oprost povrijeđenom,ali toga i ne mora biti, a opet sam pozvan oprostiti, ne i pomiriti se, niti čak ostvarivati fizički kontakt. To sve može biti, poželjno je, ali nije nužno za oprost na koji Bog poziva uvijek i svakoga.

Oprost je prije svega, i iznad svega, duhovna kategorija. Duhovan čin.

Kažete 'nije kršćanski tražiti od žrtve da oprosti..', a sami dalje navodite da Krist ima moralno pravo to tražiti. Krist to ima pravo i traži:1. jer je Bog 2. ali i zastupnik čovjeka kao čovjek, ukoliko je sam, nevin, dao zadovoljštinu za grešnike a to smo svi mi, praštajući, pokazavši nam tako Put.
Ako smo vjernici onda nam je ići njegovim stopama i opraštati svima sve. A Petar ga je i pitao koliko puta. Želeći tako zadržati sebi pravo određivanja pravde, mjere. A odgovor je uvijek, i svima, i sve. Nije to teorija filozofije kršćanstva nego konfrontacija sa Riječju. Novi zavjet jasno kaže :'praštajte i oprostit će vam se, mjera kojom mjerite vama će se mjeriti, ne osuđuje i nećete biti suđeni, budite milosrdni i zadobit ćete milosrđe', 'otpusti nam duge naše kako i mi opuštamo dužnicima našim' i mnoštvo drugih mjesta koje i sami možete naći. Božja Riječ je Bog sam. Čovjek se podvrgava Riječi, ne obrnuto. Ja sam izvršio ovo ili ono, izmolio ovo ili ono, meni je učinjeno ovo ili ono, a sada ti Isuse učini onako kako bi ja htio. A to ne ide jer Bog nije tu da nam ispunja želje.

Kršćanin dakle polazi od Boga, Božje Riječi. A danas, Bogu hvala, možete lako do nekog svećenika da Vam razjasni ako treba. A većinom je problem praštanja povreda gdje se povrijeđenom čini da praštanjem čini novu nepravdu. A nije tako, nego oslobađanje samoga sebe. A što sa uvrediteljem nije toliko na nama. To prepuštamo Bogu. Odnos drugih sa Bogom nije moj odnos.
Kršćanstvo nije teorija koja se može modificirati.

P. S. Ima jedna knjiga prof. Ivančića naslova Ako oprostiš.
Nisam čitao ali nekada je i sam naslov i znakovitiji.
Božji blagoslov

Vlč. Željko Blagus je to bolje objasnio i razjasnio te povezao sa sakramentima Katoličke Crkve. Bez ljutnje Soene, ali držim njegovo objašnjenje istinitijim od Vašeg.

Nego Sorene možemo li se mi složiti oko toga da je Bog stvorio svijet u kojem se mora platiti za počinjeni grijeh? Ako imaš neke dvojbe oko toga sjeti se događanja oko Istočnog grijeha. Bog jest stvorio takav svijet, to je izraz njegove volje i nije nikada nikoga prisiljavao da odustane od tog principa nego je sam svojom žrtvom na križu omogućio spašavanje duša u takvom svijetu.