Čini mi se da je još ponešto ostalo tu nedorečeno, naprimjer ovo:
atheos je napisao/la:
Za sve one koji prate razvoj neuroznanosti, danas je sve vise jasno da je ono sto zovemo "dusa" sa svim svojim karakteristikama, (samo) epifenomen djelovanja visokoorganizirane materije tj. procesa u ljudskom mozgu.
Svatko od nas vjerojatno zna kako se drži čovjek koji se uvijek prepušta svojoj naravi i tjelesnosti. Koji robuje nagonima, ne kontrolira svoje osjećaje, ne mijenja svoje ponašanje i ne gospoduje sam nad sobom. Za takvog čovjeka mogli bismo reći da drži svoju dušu u podložnosti tijelu ili da zanemaruje sebe i da mu nedostaje ono duhovno.
Jer duša je to „mjesto“ u čovjeku u kojemu on sam može sagledati sebe drugačijim očima, može promišljati svoju prošlost i budućnost, može izabirati između dobra i zla, u trenucima napetosti i straha može ohrabriti samog sebe ili ohrabriti drugoga, u slučaju bolesti (recimo psihosomatskih) može ona sama izliječiti tijelo, bez ikakvih lijekova… I ne samo to.
Iz svega što ona čini (ako ju bolje upoznamo) vidi se da taj „proces u ljudskom mozgu“ nije samo ograničen na djelovanje nervnih stanica u mozgu da bismo ga mogli secirati i reći da „baš u ovom dijelu mozga se događa“ taj proces (ta misao, ta odluka), a to bi bilo i pogrešno, jer riječ „epifenomen“ nije baš prikladna za objasniti nešto što nije uopće produkt već „upravitelj“ tijela. Tako barem ja razmišljam. A neuroznanstvenici neka slobodno istražuju fenomene i epifenomene.
Login
Registracija
FAQ
Traži
