|
"Učeni i znameniti tumači božanskih Pisama, međutim, još uvijek nisu tako opširno i detaljno raspravljali o Duhu Svetomu kako bi se bez poteškoća moglo razumjeti i Njegovo vlastito svojstvo; sukladno tom vlastitom svojstvu, možemo reći da On nije ni Otac, ni Sin, već samo Duh Sveti; osim što ističu da je On Dar Božji, kako bismo vjerovali da Bog daje dar koji nije manji od Njega samog. Oni ipak vode računa o tome da istaknu da Duh Sveti nije rođen od Oca, poput Sina; jer Krist je jedini [Sin]; niti je rođen od Sina, kao unuk najvišeg Oca; ipak, to što [Duh Sveti] jest, ne duguje nikome drugome, nego Ocu od kojega je sve; tako da ne uvodimo dva počela bez počela [non duo principia sine principio], što bi bila potpuna laž i potpuna besmislica, i takvo učenje nije svojstveno katoličkoj vjeri, već zabludama nekih heretika.
Neki su se ipak usudili vjerovati kako je Duh Sveti samo zajedništvo Oca i Sina, i da tako kažem, božanstvo, ono što Grci nazivaju theoteta; tako da budući da je Otac Bog i da je Sin Bog, samo božanstvo, kojim se jedan s drugim sjedinjuju, prvi rađajući Sina, a drugi vezujući se za Oca, bilo bi jednako Onome od kojeg proizlazi. Oni, dakle, govore da ovo božanstvo, koje žele da se razumije i kao međusobna ljubav [Oca i Sina] i kao njihova uzajamna ljubav, treba nazvati Duhom Svetim. Za ovo svoje mišljenje oni navode mnoge dokaze iz Pisama, kao ono gdje je rečeno: 'Jer se ljubav Božja izlila u srca naša Duhom Svetim koji je dan nama' (Rim 5, 5), kao i mnoga druga slična svjedočanstva; oni smatraju da to što se kroz Duha Svetoga izmirujemo s Bogom, zbog čega se On i naziva darom Božjim, dovoljno ukazuje da Duh Sveti jest ljubav Božja. Jer mi se s Njime i ne izmirujemo drugačije, osim kroz ljubav, zbog koje se nazivamo i djecom Božjom (usp. 1 Iv 3, 1); više nismo pod strahom, kao sluge, jer savršena ljubav izgoni strah (usp. 1 Iv 4, 18); primismo i Duha slobode u kojem kličemo: 'Abba, Oče' (Rim 8, 15); i budući da smo kroz ljubav izmireni i ponovno pozvani u zajedništvo, bit ćemo u stanju shvatiti sve Božje tajne, zbog čega se o Duhu Svetomu kaže: 'On će vas uvesti u svu istinu' (Iv 16, 13).
Zbog toga se i uvjerenost u propovijedanu istinu, kojom su bili ispunjeni apostoli Njegovim dolaskom (usp. Dj 2, 4), ispravno pripisuje ljubavi; jer se i nesigurnost pripisuje strahu, koji savršena ljubav izgoni. I zbog toga se kaže da je On dar Božji, jer nitko se ne može naslađivati onim što zna, ako to ne ljubi. A naslađivanje Božjom premudrošću nije ništa drugo nego prianjati uz nju ljubavlju; niti itko ostaje u onome što shvaća, osim ljubavlju. Naziva se Duh Sveti i zbog toga jer posvećuje radi postojanosti sve ono što se posvećuje – bez sumnje je da termin svetost [sanctitatem] dolazi od posvećenja [a sanciendo].
Zaštitnici ovakvog stava najviše koriste ono svjedočanstvo, gdje je zapisano: 'Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je' (Iv 3, 6); jer Bog je Duh (Iv 4, 24). Tu se naime govori o našem ponovnom rođenju, koje nije po Adamu od tijela, nego po Kristu od Duha Svetoga. Ako je činjenica da se Duh Sveti spominje na onom mjestu, kada se kaže: 'Jer Bog je Duh', oni kažu da treba obratiti pozornost da nije rečeno: 'Jer Duh je Bog', već: 'Jer Bog je Duh' (Iv 4, 24); tako da samo božanstvo Oca i Sina ovo mjesto naziva Bogom, a to je Duh Sveti. Ovome se dodaje i drugo svjedočanstvo, koje navodi apostol Ivan: 'Jer Bog je ljubav'. Naime i ovdje se ne kaže: 'Ljubav je Bog', već: 'Bog je ljubav'; tako da bi se samo božanstvo razumijevalo kao ljubav. I pošto se u nabrajanju onih međusobno povezanih stvari, gdje se kaže: 'Sve je vaše, a vi ste Kristovi, a Krist Božji' (1 Kor 3, 22-23); i: 'muž je glava ženi, mužu je glava Krist, a Bog je glava Kristu' (1 Kor 11, 3), nigdje ne spominje Duh Sveti, oni kažu kako je ovo zbog toga, jer se, općenito, među onima koji se povezuju ne spominje sama sveza. Oni koji pažljivo čitaju, izgleda da prepoznaju i samu Svetu Trojicu, tamo gdje se kaže: 'Jer je od njega, i po njemu, i u njemu sve' (Rim 11, 36). Od njega, kao od Onoga koji ne duguje nikome to što postoji; po njemu, kao po posredniku; u njemu, kao u Onome koji sve obuhvaća, to jest svezom sjedinjuje." (Augustin, De fide et Symbolo 9.19)
Smisao ovoga je pogrešno shvaćanje da je Duh Sveti produkt ljubavi između Oca i Sina tj. da tako "nastaje".
To sam nekad davno slušao i propovijedi velečasnog Blagusa e sad nisam siguran da li sam ja loše razumio ili je on pogrešio.....mislim koja oholost .... vjerojatno sam ja krivo shvatio a pišem iz razloga da se možda još kome dogodilo slična pogreška.
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
