Katolički odgovori

I bilo bi još bolje slušati biskupa.

I što onda kad Međugorje jednom bude priznato... Pa neće se tada "Biokovo pretvoriti u puru a more u mliko" pa ćemo svi imati žgance!
Ja poštujem Majku Božju, mnogo mi je u životu pomogla, ali ni jednog trenutka nisam osjetio potrbu ići ni u Lurd ni u Fatimu. jedino što bi se moglo dogoditi da sadašnji borci za Međugorje uvedu tada giljotinu za sve one koji ne priznaju Međugorje.... interesantno još me nitko kao svećenika nije napao kad sam rekao da nisam bio u Lurdu.. ali kad sam rekao da ne bi više išao u Međugorje onda sam doživio uvrede i to kakve od fanatičnih boraca za Međugorje. Čak me i jedan franjevac (neću reći ime) borac za Međugorje sada suspendiran blamirao u Slobodnoj Dalmaciji!
Pa mozda bi se prisjetio onog pionirskog pozdrava u osnovnoj školi kojim je počimala nastava: "Za domovinu s Titom" svi bi odgovorili "naprijed" Sada će možda biti pozdrav: "Za Gospu s Međugorjem" "naprijed!"

Pa izgleda da je njihalo otišlo malo više u jednu stranu. Tako je to u svim slučajevima kad je tema postavljena za ili protiv. Gotovo je isti slučaj na svim stranicama i forumima iako u velikoj mjeri prevladavaju oni na kojima se ništa drugo ne piše osim da se šire poruke. Prečesto se ljudi ušutkavaju ili izbacuju s "katoličkih foruma" ako imaju negativno mišljenje o fenomenu Međugorja (za suprotan slučaj ne znam).
Zbog toga mi ovdje nećemo sprječavati nikoga da napiše svoje mišljenje, jedino se neće dozvoljavati kilometarski copy/paste (što i inače izbjegavamo na cijelom forumu). Pri tome bi bilo dobro probati shvatiti i druge koji imaju suprotno mišljenje.

Nikoga se ne može siliti da vjeruje u ukazanja u Međugorju jer nauk Katoličke Crkve nije utemeljen na privatnim objavama!
Treba imati na umu da je grijeh širiti privatnu objavu na neposlušan način, ali nikada ne može biti grijeh ne širiti je.
No isto tako treba imati i razumijevanja za one koji u Međugorju ponajviše traže rješenje za svoje zdravstvene probleme, isto tako treba moći saslušati i svjedočanstva ljudi koji tvrde da su se tamo obratili.
Mislim da je pitanje Međugorja osjetljivo pitanje i trebalo bi se moći sagledati sa svih strana. Da li mi to možemo?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Da,ja sam ovu temu otvorila,vise zbog molitve...a manje zbog priznanja Medjugorja...
Moram reci,da je malo clanova spomenulo
Medjugorje mjesto molitve...

Znaci,ako je mjesto molitve,za neke ljude mjesto obracenja itd...onda je ono mjesto ,gdje RKC nema nista protiv da se moli....da se ljudi obracaju i td...

Osobno smatram,da svatko ima slobodnu volju da moze odluciti,sta ce uciniti sa svojim zivot i vjerom...Zato,dozvolimo Medjugoru da zivi u MOLITVI I OBRACENJU...
a da li je priznato ili ne to ne smije smetati za molitvu...i obracenje...

Svakom covjeku je potrebno nesto drugo,sto meni odgovara ne mora da odgovara tebi...
Zato,pustimo da se ljudi mole i obracaju...ja osobno ,cijeli moj zivot se borim,sa usponima i padovima u vjeri i jacini....vjere...Zato smatram,da na ovom svjetu postoje razliciti putovi,i razliciti trenutci,za cega ce se ntko odluciti..Vazno je da se odlucu za RKC,i za spasenje u Kraljsetvo Nebesko...
Divim se vama Sneni,ali svi ljudi nisu takvi,i svima nije tako jednostavno postupiti...ima onih,koji su zalutali,koji su posli drugim putem,koje netko treba vratiti sa tog puta.... A TKO JE TAJ -I GDJE NACI TAKVE LJUDE..??
ATEISTE ,ILI ONE KOJE SU ZALUTALI NJIH NECEMO NACI U CRKVI NEGO NA ULICI...?????

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Barnaba članak nije o Međugorju. Niti je cilj njegova promocija. Samo se poslužio Međugorjem kao refleksijom na Mariju kao Mariju i masovnim protestantskim protivljenjem njoj. A Ulfov je potez u tome smislu presedan. Naročito jer je on još malo 'naročitiji' protestant. Mislio sam da je to sve bjelodano. No očito nije. Zaista je istina kako jednu istu sliku ljudi različito vide.

Da li je župa Svetoga Jakova u Međugorju Rimokatolička župa i da li su svećenici koji vode tu župu poslušni mjesnom biskupu?

Jutros je opet osvanuo članak "Vatikan odbacuje čudo iz Međugorja?", po ne znam koji put već ove godine totalno isti...

http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/a ... ,179097.jl

Zanimljivi su mi jedino komentari pri dnu:

"- Vjernik nije dužan vjerovati Papi jer Papa nije ovlašten donositi sudove o tome je li se Gospa pojavila ili nije. Papa ne može prosuditi s dogmatskog stajališta da se Gospa nije ili je pojavila, nego Papa može samo donijeti mjeru discipline - smatra don Živko Kustić, koji je bio neugodno zatečen najavom dokumenta koji bi se mogao pojaviti iz Vatikana. Teolog dr. Adalbert Rebić smatra da je teško unaprijed ocjenjivati dokumente koje će Sveta Stolica tek donijeti. - U svakom slučaju, nije riječ o dokumentu dogmatske prirode, puno prije je riječ o diciplinskim stvarima i vjernici ga nisu dužni poštovati - kaže Adalbert Rebić. No, naglašava da je Sveta Stolica jako oprezna te da se neće zaletjeti dokumentom u kojem bi, jednostavno rečeno, navela osporava li ili potvrđuje ukazanja u Međugorju. - Jako je važno vidjeti koje će formulacije koristiti Sveta Stolica u tom dokumentu te će se prema tome moći iščitati poruka dokumenta - kaže Adalbert Rebić.

- To nije pravorijek Crkve pa vjernici ne moraju vjerovati u to što će Sveta Stolica reći o Međugorju - rekao je don Živko Kustić i dodao da je Međugorje potrebno hrvatskom narodu te da je koristilo i vjernicima i državi. Samim time osporavanje bi nanijelo štetu hrvatskim vjernicima, ali i Hrvatskoj, pribojava se Kustić. (B. Vlašić)"


Ova posljednja opaska je vrlo interesantna. Naravno može se i krivo protumačiti.
Mogli bismo se sami zapitati, koliko nas vjeruje u Međugorje samo radi potrebe i koristi hrvatskom narodu...

Ne mislim ništa zločesto, Josipe2...

Najgora stvar za hrvatski narod i katoličke vjernike je da se zbog Međugorja svađa i "lomi koplja". To se umnogome i događa. Po mom mišljenju posve nepotrebno. Rekla sam već da u potpunosti dijelim mišljenje gđe Vokić o Međugorju. I mislim da ne postoji "vjera u Međugorje". Vjera je samo u Boga. U Međugorje mi je lijepo doći i nakon svih ovih ispisanih stranica nije mi jasno tko, kako i zašto mi to može, želi, hoće zabraniti?

Zaista bi bilo loše da oko toga lomimo koplja, grizemo i grebemo, ali činjenica jest (kako je to rekao jedan Amerikanac) da danas ne postoji vjersko pitanje oko kojeg bi katolici bili tako duboko podijeljeni kao što je pitanje o Međugorju. To je rekao Amerikanac, prema svom iskustvu, a što bi tek rekli mi Hrvati?
Žalosno je, pošto smo zemlja koju je zadnjih 50 godina uzdrmao i "đakovački slučaj", zatim "zadarski", "riječki", a "hercegovački" da ne spominjemo. Sve to zbunjujuće i loše djeluje na vjernike, pa i na samo svećenstvo. Umjesto svjedočenja i ljubavi, razjedinjujemo se i tužimo...
Voljela bih da mi na ovom forumu nećemo tako, bolje da jedni druge upoznamo sa bitnim činjenicama, a onda prepustimo neka svatko sam odluči.

Iz svega vidim (a pogotovo iz navedenog članka) da pitanje o Međugorju više nije pitanje o Gospinim ukazanjima, nego zapravo pitanje o poslušnosti crkvenom autoritetu. Istinski mi je žao što se neki svećenici i teolozi idu pravdati kako "vjernici nisu dužni vjerovati ni slušati Papu"... O čemu je tu zapravo riječ?
Cijeli naslov članka je trik-pitanje, jer Vatikan zapravo i nije odgovoran za Međugorje. Prema svim crkvenim pravilima i naputcima najviše je odgovoran lokalni biskup. Naravno stvar je s vremenom poprimila svjetske dimenzije, biskupi iz čitavog svijeta dolaze hodočastiti, ali Vatikan se možda i neće još neko vrijeme jasno odrediti, a kad i ako se odredi to neće biti dogmatski uvjetovano niti će oni koji podržavaju Međugorje automatski biti "otpadnici" i "krivovjerci". Zbog toga je i nepotrebno da se mi katolici uopće svađamo oko toga...

Evo, i ja ću se odsad prema Međugorju ponašati barem kao prema... Thompsonu. Privatno ga ne slušam previše, ali kad bude napadnut nepravedno s političkih ili vjerskih strana, branila bih ga svim srcem... Ali, među nama, bit ću jasna i konkretna...

A ja ne kužim kako netko može bit katolik i ne uvažavat mjesnog biskupa koji je pastir (poglavar) određene mjesne Crkve.
Nitko nikada nije govorio da je zabranjeno ići u Međugorje, ali se to mjesto proglasilo mjestom ukazanja i svetištem. Nit je jedno, nit drugo, nego normalna hercegovačka župa koju vode franjevci - barem bi trebala bit.

Najžalosnije od svega jest to što se sva ta svetišta pretvaraju u nešto što nema veze ni sa Bogom ni Gospom, u običnu industriju i vulgarnu prodaju kiča.

Ohoho, otkud ovaj "originalan" zaključak? U cijeloj priči o Međugorju barem te stvari nisu sporne... Međugorje jest mjesto molitve, to je toliko očevidno: prostor oko crkve je uređen za hodočasnike i tih, na svakom koraku - i na sporednim putevima od Križevca do Bijakovića susrećeš ljude u molitvi; zatim križni put, klanjanje, svete mise i ostalo... hodočasnički program je zaista bogat ... I meni su rekli prije puta nezainteresirani ljudi "sve je to industrija i kič", i moram priznati da sam se nemalo iznenadila kad sam vidjela da nikako nisu bili u pravu... Koliko su mi god "ukazanja" i "poruke" i neke zajednice koje se tamo okupljaju sporne i kontroverzne, samo mjesto kao mjesto molitve i povezanosti s Bogom je potpuni pogodak...

Andrijana mislimo isto. Kako itko može reći da Crkva Svetog Jakova i ispovjedaonice ispred nje - spadaju u kič i nemaju veze ni sa Bogom ni sa Gospom
Štandova sa nabožnim predmetima ima i u Mariji Bistrici (u M.B. ima i štandova sa odjevnim predmetima).
Ja u Međugorju vidim poniznost i molitvu (bez poniznosti nema molitve), više nego igdje drugdje do sada.
Iako, moram priznati jednu stvar...prvi puta bila sam tamo na proputovanju 1996. godine i bila sam jako razočarana. To je bilo vrijeme neposredno nakon rata, a budući da sam iz područja blizu okupiranom, za vrijeme rata izgubili smo naviku ići u crkvu. Nisam imala nikakvih očekivanja i ništa nisam niti doživjela. Jedva da sam se i pomolila tamo, ali kritizirati sam znala; žao mi je danas zbog toga, ali pričala sam ljudima loše o tom mjestu.
Slijedeće hodočašće je bilo 2005. godine - nakon što smo muž i ja pročitali jednu knjigu o Međugorju oboje smo dobili snažnu želju da dođemo i vidimo. Išla su i naša djeca s nama, tada dvanaestogodišnjaci. Cijelu noć se molilo u busu, molilo se i cijelu subotu, a u nedjelju ujutro sam pred Kipom Uskrsnuća plakala. Ustvari, nije prava riječ plakala - bilo je to nešto pasivno, puno suza i puno jada izlijevalo se iz mene, sa svakom ispuštenom suzom osjećala sam se sve bliže Isusu. Željela sam silno ostati još koji dan, ali moralo se poći doma. Rekla sam tada - doći ću opet. Prilika je bilo malo i jedostavno sam Gospodinu predala tu svoju želju. I još 3 puta nakon toga bila sam.

Mislim da je Medjugorje vrlo teska tema.

Negdje sam procitala da kako se smanjuje broj vjernika u svijetu, raste broj ne ateista vec lakovjernika.
Sta to znaci? Da ljudi ne provjeravaju informacije? Ne zele istrazivati i tek onda imati stav o nekom ili necem? Ne slusaju sto im crkva savjetuje?

Ljudi iskreno idu u Medjugorje cvrsto uvjereni da je tamo Gospa, mole za obracenje, izljecenje i tako. Puno ljudi koje znam imaju samo pozitivno misljenje o Medjugorju. A zasto? Di im je temelj takve sigurnosti?

Misim da je neposlusnost crkvi veliki znak da tamo nesto ne stima. Gdje ima dima ima i vatre.
I ova knjiga mi je dosta otvorila oci:

http://www.cbismo.com/files/file/ogledalo_pravde.pdf

Pa sad, nek vjeruje tko sto hoce, ako netko misli da je Majka u Medjugorju, nek ide, nitko mu ne moze zabranit. Ja zelim bit poslusna Isusovoj Crkvi i Majci cu se moliti na meni prihvatljiviji sigurniji nacin. Isus nam je ostavio Duha Svetog u Crkvi da nas cuva i prosvjetljuje. Tako ja vidim stvari.

A meni su još žalosniji lažni moralisti koji onda nad takvom situacijom kukaju, da bi se ne znam kome dodvorili i svoje vlastito smeće prikrili. Čak mi se i gade.