Ta izjava je odraz mog stanja kad nemam vjere.
A kad vjerujem u Boga, imam život vječni.
Smrt je od ovoga svijeta (vremena i materije), no u vjeri u jarmu sa Kristom u ljubavi i zahvalnosti - smrt je iluzija ovoga svijeta.
Poanta je da se molitvom donosi radost vječna
Ne može svećenik dati blagoslov "bilo kakvom paru" (npr. dvojci muškaraca koji žele javno opravdati svoju vezu ili nekoj vezi pedofila i djeteta).
Već sam upozorio kopitara na promoviranje neistine da svećenik mora uvijek dati blagoslov paru, kao što to i LGBT aktivisti pokušavaju podmetnuti u opravdavanju onog što je loše i grešno. Dokument sam navodi neke od situacija kada takav blagoslov treba izbjeći, npr. iskorištavanje za promociju LGBT ideja "bilo kakvom odjećom, činima ili riječima".
Još jedna zabluda koja se ovdje krivo shvatila je da se protiv zla ne treba boriti. Crkva nas uči da treba i mora, ali na način ljubavi, a "ljubiti svoje neprijatelje" ne znači sa smješkom odobravati zlo koje čine, tako ih ne ljubimo, nego upozoriti da to zlo i grijeh čine stvarno nešto loše i njima samima i ljudima oko njih, te ih stoga pozvati da se obrate i okrenu Kristu.
Kako je papa
rekao:
"Ako se ne usprotivimo zlu, šutke ga potičemo – upozorio je Papa. Zbog toga su potrebni odvažni kršćani. Treba djelovati tamo gdje se zlo širi, jer se ono širi tamo gdje nema odvažnih kršćana koji se suprotstavljaju dobrom, hodajući u ljubavi"Znao sam da može boljeti nekoga napisano
"bilo kakvom...", no nisam imao to za poantu iznesenog.
Poanta je davanje blagoslova ne samo onome što je moje i što odobravam, već davanjem slobode i onome što je drugi odabrao, a nije moj odabir. Davanje slobode kroz zahvalnost je veličanstveno. Ili ljepše rečeno: davanje sebe je veličanstveno. To je poanta moje izjave, a ne da potaknem maštu o kakvim parovima se radi... Tuđe trunje mi nije bitno kad imam vlastitu kladetinu.
Niti sam rekao da se treba ili ne treba boriti. Isus je to rekao/pozvao nas da se ne opiremo. To je u skladu sa vjerom.
Kako mogu vjerovati da smo božja djeca/da sam božje dijete, kad se opirem drugome. A Bog se daje svima. Vjeruje u svakoga od nas.
Kad mi je osnova prolazno relativno pijesak = opirem se na najjače. Zlo nije negdje van mene, zlo je u mojim mislima. Ne dolazi sa prljavim rukama - izvana, nego kroz moju/našu logiku/odluku u svijesti preko vlastite nevjere. Zlo nije vani/trunje. Zlo je u meni u mom srcu kad nemam vjeru.
A vlastita vjera spašava.
Ljubiti svoje neprijatelje je upravo to što je. Ljubav donosi radost. Krist je radost i život. Nije strah i smrt, niti natjeravanje, prisiljavanje i navođenje drugoga (slijepac slijepca...). No prihvaćam tvoj stav i stav pismoznanaca.
Ja kad prigrlim baš to što je Isus rekao kroz svoje odnose kroz moj život, osjećam radost ljepote života nas
Zar nije isto i kod tebe?
Tumačenja pismoznanaca teologa filozofa psihologa znanstvenika su samo to što jesu - tumačenja.
Moje tumačenje je isto nekakvo tumačenje i samo je to.
Prihvatim poziv Isusa bez tih tumačenja i gle čuda... Kako to? Kako to?
Sve je tako nevjerojatno jednostavno i treba samo malo hrabrosti
