Katolički odgovori

Dok ne izađe film javno, izgleda da su dvije različite izjave pape Franje izrezane iz intervjua iz 2019.g. i editirane kako bi dobile drugačiji smisao.
Jedna je da roditelji ne trebaju napuštati svoje dijete ako ima homoseksualne sklonosti, da ono ima pravo biti dio obitelji dakle u tom smislu pravo na svoju obitelj, i druga da treba definirati poseban zakon za izvanbračne zajednice, koji bi bio odvojen od zakona o braku kao isključivoj zajednici muškarca i žene, što je u skladu sa svim dosadašnjim izjavama i stavovima pape Franje o tom pitanju.

https://www.youtube.com/watch?v=ClxBxKSC4ZQ

A to što je navodno ohrabrivao neki gay par da posvoji djecu i sad ih imaju već troje?

Papin stav je stav KC, vrlo je jasno u više navrata to iznio još kao nadbiskup u Argentini.
Ovo je senzacionalistička vijest samo za one koji ne poznaju djela i stav Pape Franje.
Zato istinu i tumačenje za ovakve stvari treba tražiti od onih koji su mjerodavni i ovlašteni tj koji imaju potrebno znanje o tom problemu ili području tog pitanja.

Treba u ovakvim stvarima biti intelektualno pošten i sve dobro ispitatia i ne krećati sa predubjeđenjem stavom ili onim što bi mi željeli ili očekivali.

Jedno je Papin stav i konkretne riječi, a drugo nečija interpretacija u određenom kontekstu. Od početka njegovog pontifikata vidimo kako neki portali "stavljaju u usta" Papi što je zapravo mislio reći... Daleko od poštenja i istine.
Mi se, svejedno, ne bismo trebali Pape sramiti niti ga prozivati, najbolji način obrane je čitati zaista njegove knjige, spise i propovijedi, a ne toliko intervjue sa tko zna kojim novinarom koji "uređuje" tekst.
Enciklika "Fratelli tuti" je vrlo dobar Papin stav i hvala Bogu što ju je napisao, nama za utjehu... Još čekam što će Šola i ostali katolički novinari napisati o njoj (a možda sam i previše radoznala ).

Kaze se preduvjerenjem, ili jos bolje, pretpostavkom...

Sve je to lijepo i krasno, no sta mislis kakvu bi pomoc Hrvatska dobila da je 1991. papa bio Franjo, a ne velikan poput sv.Ivana Pavla II. Kladim se da bi Franjo imao telefonski poziv pun ljubavi prema onom bradonji Pavlu.

Čemu takva usporedba, iz napisanog se da naslutiti izvjesna netrpeljivost prema braći pravoslavcima,.tako da je to nespojivo sa nekim normalnim etičko ljudskim normama a tek sa kršćanskim...

Na nekim temama je bilo spominjano da je kršćanski nauk da žrtve rata "kolektivno i obavezno" moraju oprostiti agresoru, a papa u novoj enciklici kaže sljedeće:

246. Of those who have endured much unjust and cruel suffering, a sort of “social forgiveness” must not be demanded. Reconciliation is a personal act, and no one can impose it upon an entire society, however great the need to foster it. In a strictly personal way, someone, by a free and generous decision, can choose not to demand punishment (cf. Mt 5:44-46), even if it is quite legitimately demanded by society and its justice system. However, it is not possible to proclaim a “blanket reconciliation” in an effort to bind wounds by decree or to cover injustices in a cloak of oblivion. Who can claim the right to forgive in the name of others? It is moving to see forgiveness shown by those who are able to leave behind the harm they suffered, but it is also humanly understandable in the case of those who cannot. In any case, forgetting is never the answer.

Vrlo slično onome što je zapisao i o. Frano Prcela, OP, o oprostu i pomirenju:

U smislu nekog takozvanog oprosta koji su političari olako upotrijebili u određenom trenutku, mogu samo reći da je šteta što je tako plemenita riječ olako izmanipulirana. Kao prvo, moramo biti načisto što je to oprost i tko može oprostiti. Može li netko u nečije ime oprostiti? Oprost je osobna priča. To ne može biti nacionalna nagodba. Oprost ne može biti velika politička gesta, i to jednim govorom ili kakvim drugim jednokratnim potezom. Pomirenje i oprost su puno kompliciranije priče nego što neki misle. Ako gledamo s kršćanskog stajališta, onda moramo znati da je oprost dar koji žrtva daje počinitelju. Oprost počinitelj ne može čak ni izmoliti ako ga žrtva nije voljna darovati.

Tu sad dolaze pitanja pravde, istine i pomirenja, jer oprost i pomirenje niisu isto. Imamo i pogrešnu percepciju koja kaže da je oprost isto što i zaborav. Mnogi misle da je sve riješeno ako se sazna istina. Neki misle da je pomirenje uspostavljeno tako što će sve opet biti isto. Ne! Treba biti uspostavljen sasvim novi odnos. Dakle u priči o oprostu, pravdi, istini i zadovoljštini pobrkane su osnove, skače se u zagrljaje, odlučuje se u ime nekoga tko mu nije dao mandat da nešto oprosti i pomiruje. I onda sve postaje konfuzno, a oprost ne samo da gubi svoju temeljnu funkciju, nego nanosi još više rana. Tako da mi u Hrvatskoj dolazimo u situaciju, u zadnje vrijeme najviše krivicom naših političara, da nam se dokida status žrtve, tj. da je na ovu zemlju izvršena agresija. Kako tek o tome, u takvoj jednoj konstelaciji, razmišljaju počinitelji?
("Kad bismo bili dosljedni...")

Naravno, papa govori i o nadvladavanju srdžbe i osvete, što je nužno da bi se očuvao unutarnji mir duše:
242. The important thing is not to fuel anger, which is unhealthy for our own soul and the soul of our people, or to become obsessed with taking revenge and destroying the other. No one achieves inner peace or returns to a normal life in that way.
(Fratelli tutti)
http://www.vatican.va/content/francesco ... tutti.html

Kaži ti lijepo odakle si....

Do tada evo ti nešto za razbibrigu: https://www.youtube.com/watch?v=XOTLAtHMaV8

Točno je da je oprost preduvjet za pomirenje tako da idu zajedno pa nije pogrešno toliko ako dođe i do zamjene ova dva termina, budući da su nerazdvojivi..jer ukoliko ne dođe do pomirenja znači da nije došlo ni do oprosta i obrnuto.

A što se tiče nas kršćana to nam je jedan od osnovnih stvari koje ne možemo zaobići jer ni Gospodnju molitvu nebi mogli moliti bez oprosta.

Što se tiče jasnoće oko toga ko je žrtva a ko agresor tu često puta zna biti nejasnoća a dok se to jasno se definira u svakom bilo općem bilo pojedinačnom slučaju neće ni biti pravog pomirenja.

Što se tiče domovinskog rata za to bi Srbija trebala preuzeti glavnu krivicu i odgovornost te u tom smjeru pokazati izraz pokajanja i traženje oprosta a isto tako bi Hrvatska trebala pokazati izraze kajanja i traženje oprosta za sve što se događalo u vezi NDH.

U tom smjeru bi trebali ići razgovori kako političara tako i KC i SPC pri čemu bi bilo za očekivati da će ovi drugi pokazati daleko veću spremnost i tako biti primjer.

Nije bilo četnika u Drugom svjetskom ratu, a? Jesi ti čuo za Gata?

A šta ćemo sa Karađorđevićima, Ilijom Garašaninom, četnikom Vukom Karadžićem (Srbi sve i svuda), Pašićem i ostalom ekipom? Zato je i osnovan UHRO, da se odupre srbijanskoj čizmi.

Preskočio si jugoslavene, komuniste, Udbu i Titove "mirotvorce"... Oni se ne bi trebali nikome ispričati?

Papa uostalom i kaže da do pomirenja ne može doći bez Istine i bez Pravde... Znači nije točno: ja se ispričam tebi, ti meni, i sve dobro, nikome ništa.... Zločin je počinjen. Do pomirenja ne može doći ako se laži nastavljaju, vidi što papa dalje kaže, ovo je službeni nauk Crkve:

241. Nor does this mean calling for forgiveness when it involves renouncing our own rights, confronting corrupt officials, criminals or those who would debase our dignity. We are called to love everyone, without exception; at the same time, loving an oppressor does not mean allowing him to keep oppressing us, or letting him think that what he does is acceptable. On the contrary, true love for an oppressor means seeking ways to make him cease his oppression; it means stripping him of a power that he does not know how to use, and that diminishes his own humanity and that of others. Forgiveness does not entail allowing oppressors to keep trampling on their own dignity and that of others, or letting criminals continue their wrongdoing. Those who suffer injustice have to defend strenuously their own rights and those of their family, precisely because they must preserve the dignity they have received as a loving gift from God. If a criminal has harmed me or a loved one, no one can forbid me from demanding justice and ensuring that this person – or anyone else – will not harm me, or others, again. This is entirely just; forgiveness does not forbid it but actually demands it.

Počinitelje zločina treba zaustaviti, kazniti, spriječiti, a ne olako oprostiti iz kršćanske ljubavi, jer se time ne postiže ništa, a niti to nije prava ljubav...

Evo i Šole: https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/sv ... ni-1053226

Komunisti su priča za sebe a njihove zločine ne možemo prepisati ni Srbima a ni Hrvatima. Jednako su postradali svi koji su se suprotstavili bez obzira na nacionalnost i vjersku pripadnost.
Samo u SPC je postradalo i preko 1000 klerika od strane komunista.

Molim da se piše o temi, tj. o papi Franji.