Katolički odgovori

Najprije šala koju sam čuo od jednog Židova. Zašto je Bog izabrao baš Židove? Pa zato da pokaže kako je moćan! Lako je ustrojiti Nijemce ili Japance, što im kažeš to rade, bez puno prigovaranja. A Židovi se najprije isposvađaju svi međusobno, pa sa Bogom, pa nađu milion razloga zašto nešto ne napraviti. E, kada takve ustrojiš onda nema sumnje da si svemoguć!!

Zaozbiljno, koncept izabranog naroda se dosta često krivo interpretira. A u priču treba krenuti doslovno od početka, od Adama i Eve. Bog nakon pada daje šansu cijelom čovječanstvu, poštuje slobodnu volju i čeka. Nakon potopa Bog sklapa savez sa cijelim čovječanstvom, pa čovječanstvo kreće u pobunu gradeći kulu babilonsku. Tek nakon Babilona Bog mijenja strategiju, umjesto da radi sa cijelim čovječanstvom što se pokazalo da završi u neredu, On bira pojedinca (Abrahama) i onda radi sa njegovim potomstvom.

A prateći priču tog potomstva zaista se čovjek može sablazniti. Krvne osvete, rodoskrvrnuća, ubojice i silovatelji... pa kompletno svi naši duhovni praoci bi danas završili u Haagu. Tipična plemenska kultura srednjeg brončanog doba - nasilni, krvožedni, krvna osveta kao norma, žene su moneta političke moći.... Bog od te linije polako i mukotrpno gradi jedan narod kojem će tek nakon stoljeća i stoljeća moći dati zapovijed "Ne ubij!". I onda opet polako dalje, gradeći odnos vjernosti, kroz taj će narod doći do mlade židovske djevojke kroz koju će se utjeloviti u ovoj našoj stvarnosti. Možda iz današnje perspektive izgleda skandalozno da Bog bira i radi sa takvim nasilnicima, ali treba uzeti u obzir da je naša perspektiva najmanje četiri tisuće godina odmaknuta, da vjera danas nije isto što i vjera tada, i kako je netko zgodno primijetio: da je Bog na svako skandalozno ponašanje povukao svoja obećanja Biblija bi završila negdje na petoj, šestoj stranici.

Židovi nisu izabrani kako bi imali veća prava, nego kako bi imali veću odgovornost. Kako bi služili kao primjer, kako bi u svijetu djelovali kao narod-svećenik i kako bi po toj krvnoj liniji moglo doći univerzalno spasenje. Bog nije odbarao Izrael umjesto drugih, nego za dobrobit drugih.

Dobro si se to potrudio objasniti...
Iako i dalje mislim što mislim. Šteta što i oni nisu njega odabrali. Ustvari, jesu, imaju Židovi svog Boga ali po njima to nije ovaj naš, kršćanski...Slušala sam više puta što rabini govore o tome. Nešto ne štima.
A ovo "kako bi služili kao primjer, kako bi u svijetu djelovali kao narod- svećenik"-pa što može biti dalje od toga?

Zato je već neko vrijeme intenzivno čitam bibliju i imam ista pitanja kao i ti.

Teško je danas govoriti o židovskom narodu u apsolutnim kategorijama, ali prema katoličkom nauku njihova primarna uloga je završila sa Kristom, nakon toga se dogodila zamjena gdje se pojam izabranog naroda priširio kao univerzalni poziv svim narodima (što je od početka bio plan). Danas o njima ne govorimo kao o narodu-svećenika ili izabranom narodu u onom smislu u kojem su bili izabrani prije Krista. Naravno, oni imaju drugačije viđenje, ovdje pišem iz katoličke perspektive.

Sve to ne znači da je Bog raskinuo savez sa tim narodom jer je Bog vjeran. Po svemu sudeći za njih je rezervirana posebna eshatološka uloga, vjeruje se da će imati ključnu ulogu u konačnom Božjem planu za svijet. U katoličkoj crkvi postoji teološki konsenzus da njihovo izabranje i dalje traje, ali na drugačiji način. Već i sama činjenica da su dvije tisuće godina bili bez svoje zemlje i da su preživjeli kao narod sa jezikom i kulturom jest čudo samo po sebi.

Knjiga koja mi je dosta otvorila oči po tom pitanju je "Spasenje dolazi od Židova" autora Roy Schoemana, Židova koji je prešao na katoličanstvo u jednom doista jako dramatičnom obraćenju. Vjerojatno si vidjela njegovo svjedočanstvo, ali ako nisi tu je link, jako ga je zanimljivo za pogledati: https://www.youtube.com/watch?v=rPpc38vfMBY

Baš zanimljivo, hvala ti za ovo.

Borme dobra prika moj.

Pročitajte u NZ Rimljanima 11,24-30

Možda vam se barem nešto razjasni , otkrije...To su Božja otajstva, pa samim time nisu lako shvatljiva!

Posebno obratite pažnju na dane naslove ; IZRAELOVO OBRAĆENJE i TEOLOGIJA POVIJESTI

I ti u to vjeruješ Hrki?!


Badava se trudiš. Kao što si sam ranije napisao;

A, što ne bih vjerovao?
Šta ti je tu sumnjivo?Daj točno navedi

"Digao sam se i otišao u sobu gdje sam ostao sam s najljepšom ženom koju sam ikad vidio i koju je nemoguće zamisliti. Znao sam da je to Blažena Djevica Marija. Osjećao sam da sam potpuno budan, zadivljen njenom prisutnosti i raskoši žalio sam što ne znam izmoliti bar jednu Zdravo Mariju da joj odam čast. Ponudila mi je dati odgovore na sva pitanja koja sam imao. Sjećam se svih svojih pitanja i svih Njezinih odgovora. Odgovorila mi je i ime mog Boga. Bio je to Isus Krist. Kad sam se probudio sljedećeg jutra bio sam nevjerojatno zaljubljen u Blaženu Djevicu Mariju, imao sam duboku spoznaju da je Bog kojeg sam upoznao na plaži bio Isus Krist te da moram postati kršćanin."

Potpuno razumijem pater Ramosa što one koji ga pitaju usmjeruje na NZ. To su mirne i današnjim kršćanima poznate vode, cijela naša današnja kultura počiva na etici NZ. S druge strane SZ je divlji ocean u koji nije lako zaroniti. Problem je samo što, ako želiš doći do srži svoje vjere, prije ili kasnije moraš zaroniti i u te dobine. To nije samo povijest Židova, to je povijest spasenja svih nas, jednostavno nije moguće razumjeti srž Kristove poruke i razmjere njegove žrtve ako se ne sagleda cijeli put.

Temeljna poruka Krista je da nije došao dokinuti Zakon već dopuniti ga. Umjesto zakona pravila uvodi zakon ljubavi. Da bi se razumjelo koliko je ta promjena paradigme revolucionarna nužno je ispratiti cijeli odgojni put kojim Bog vodi najprije Izraelce, a onda svih nas. Krist je došao tek kada je među ljudima bilo onih koji su mogli čuti tu poruku. Da je doša ranije bilo bi uzalud, nismo još bili spremni.

Uzmi ono "ne ubij" koje sam prije spomenuo. Je li Bog mogao dati Abrahamu tu zapovijed? Ne, nije, bar ne na takav način da ispoštuje slobodnu volju. Uvijek me kopkala Morija, kako je Bog mogao od Abrahama zatražiti da žrtvuje Izaka, kako je Abraham mogao na to pristati?! Sve dok nisam našao na vrlo razumno objašnjenje: u to vrijeme žrtvovanje djece je bilo normalno, sva plemena oko Abrahama su to činila jer su njihovi bogovi (danas znamo da su to bili demoni) to od njih tražili. Za Abrahama taj zahtjev nije bio šokantan koliko je to za nas danas. A Bog je tim činom, kada zaustavlja ruku Abrahama, pokazao da je On drugačiji od bogova okolnih plemena i da ne traži ljudske žrtve. To je bila tek naznaka od "ne ubij". I onda su prošla još stoljeća, gotovo pola tisućljeća ropstva u Egiptu, pa spektakularan bijeg iz Egipta, pa pustinja... da bi tek tada daleki potomci Abrahama bili spremni dobiti izravnu zapovijed "ne ubij". A to nije konačno što nam je Bog htio reći, ali nismo tada bili spremni. Nakon pustinje izmjenjuju se stoljeća, pratimo uspone i padove Izraelskih plemena, i tek puno kasnije stvaraju se uvjeti (u još uvijek jako okrutnom svijetu) da Isus pošalje konačnu poruku: ne dokidam zakon "ne ubij" nego ga nadopunjujem, voli svojeg brata kao samog sebe, živi tako da iz tvoje nutrine dolazi ta vrijednost "ne ubij". Mijenjaj sebe iznutra, nemoj samo slijediti zakon. I tada je samo mala skupina ljudi je bila spremna to čuti i prihvatiti, tek sjeme koje će polako nicati tu i tamo diljem svijeta i tokom dvije tisuće godina mijenjati Čovjeka.

Kada čitaš NZ, onda je "ne ubij" samorazumljivo, to je ono što danas i sekularna etika drži osnovnom vrijednošću. Ali bez SZ ne možeš vidjeti cijelu dramatičnu priču, Božju ruku koja strpljivo, iz generacije u generaciju, modelira tu "ljudsku glinu" kako bi došla do onog istinskog "ne ubij" iz svoje slobodne volje, vođena Providnošću.

Teško je za bilo čije svjedočanstvo ustanoviti je li istinito ili nije, ali u razlučivanju je dosta važan faktor koristoljublja.

Kakvu korist ima Židov od prelaska na Katoličanstvo? Dobije prijezir od svoje zajednice, možda čak i mržnju, postaje izdajnik...

Kakvu korist ima profesor američkog sveučilišta (poznatog po tvrdom sekularizmu i ateizmu) da javno svjedoči svoje nadnaravno iskustvo? Dobije opet prijezir i ismijavanje svojih kolega, zatvori si put za bilo kakvo napredovanje.

Ostaje mogućnost psihološke bolesti, nekakve patologije koja ga tjera na laganje. Moguće je, ali njegova knjiga i par svjedočanstava koja sam odgledao mi govore drugačije.

Židovi ne prelaze jer oni sasvim drugačije u mnogočemu tumače većinu "zajedničkih" čitanja, npr.

Usporedba židovskih i kršćanskih tumačenja ključnih biblijskih tekstova pokazuje duboke teološke razlike u pristupu istim spisima:
1. Izaija 53 (Sluga koji pati)
Ovo je jedan od najčešće citiranih tekstova u međureligijskim raspravama.
Kršćansko tumačenje: Kršćani vide "Slugu koji pati" kao proročanstvo o Isusu Kristu. Stihovi koji govore o tome da je "proboden za naše grijehe" i da su nas "njegove rane iscijelile" tumače se kao Isusova žrtva na križu za spasovje čovječanstva.
Židovsko tumačenje: Većina židovskih učenjaka (posebno nakon srednjovjekovnog komentatora Rashija) tumači "Slugu" kao cijeli židovski narod (Izrael). U ovom kontekstu, patnja opisana u poglavlju predstavlja progon židova kroz povijest od strane drugih naroda. Židovstvo naglašava da se u prethodnim poglavljima Izaije (npr. 41,8 i 44,1) Izrael izričito naziva "slugom Božjim".
2. Izaija 7,14 (Znak Emanuela)
Ovaj stih je temelj kršćanske doktrine o bezgrešnom začeću.
Kršćansko tumačenje: Prijevodi temeljeni na grčkoj Septuaginti koriste riječ "djevica" (grč. parthenos), što kršćani izravno povezuju s Marijinim začećem Isusa po Duhu Svetom.
Židovsko tumačenje: Izvorni hebrejski tekst koristi riječ "almah", što znači "mlada žena" ili "djevojka" (ne nužno djevica). Židovski znanstvenici ističu da bi za "djevicu" bila upotrijebljena riječ betulah. Kontekst stiha odnosi se na događaje u vrijeme kralja Ahaza (8. st. pr. Kr.), pa židovi smatraju da se proročanstvo ispunilo još tada, rođenjem djeteta u Izaijino vrijeme, a ne stoljećima kasnije.
3. Koncept grijeha i otkupljenja
Kršćanstvo: Vjeruje u istočni grijeh (naslijeđen od Adama) koji zahtijeva božansku žrtvu (Isusa) za pomirenje s Bogom.
Židovstvo: Ne prihvaća ideju istočnog grijeha. Čovjek se rađa slobodan i čist, a pomirenje s Bogom postiže se kroz pokajanje (tshuva), molitvu i vršenje dobrih djela (micvot), bez potrebe za posrednikom ili ljudskom žrtvom.

U Isusa kao Mesiju ne vjeruju jer

Političko i nacionalno izbavljenje: U Isusovo vrijeme, Židovi su pod rimskom vlašću očekivali Mesiju koji će ih osloboditi okupacije i uspostaviti zemaljsko kraljevstvo. Isusova smrt na križu smatrana je neuspjehom u kontekstu tih očekivanja.
Svjetski mir: Prema židovskim proročanstvima, dolazak Mesije trebao bi donijeti eru univerzalnog mira, prestanak ratova i opće blagostanje, što se po njihovom mišljenju još nije dogodilo.
Izgradnja Trećeg hrama: Jedan od kriterija za Mesiju u židovskoj tradiciji je obnova Jeruzalemskog hrama i povratak svih Židova u Izrael.
Koncept božanstva: Židovstvo strogo naučava monoteizam u kojem Bog nema ljudski oblik niti sinove u doslovnom, biološkom ili božanskom smislu kako to uči kršćansko Trojstvo.
Odanost Zakonu (Tori): Židovski vođe onog vremena smatrali su da Isusovi postupci i učenja (poput onih o suboti ili čistoći) nisu u potpunosti u skladu s njihovim tumačenjem Tore.

Tko je autor ovog teksta?! Ime i prezime.

Ne prelaze (još) masovno, to je istina. Ali nemaju odgovor tko je onda Mesija za kojeg su znali da mora doći otprilike u vrijeme kada je Isus djelovao.
A to da Židovi i kršćani različito čitaju i tumače SZ je logično, hermenautika im je različita.
Na kraju krajeva, nisu ni Židovi unisona skupina, imaju različitih škola i gledišta.