Katolički odgovori

Meni nije drago što drugi ne čuju to o čemu pričam. Nisu čuli mnogi niti mog imenjaka...
Nije mi to ništa novog...

Ja nisam dosta dugo vrijeme potpuno čuo svog imenjaka Ivana krstitelja... Moj grijeh!
No mogu sretan reći da je radost neprolazna kad napravimo preusmjerenje sebe u sebedarje tj. u prožetost sa Ljubavlju

Ja nisam doživio promjenu sebe (i dalje se mijenjam - živim) zato što mi se je to desilo...
Ja sam svojom slobodnom voljom to odlučio.
Nitko umjesto mene to ne može (prispodoba o 10 djevica) jer bi to bilo nasilje. Nasilje je daleko od ljubavi...

I
Imamo priliku sa željom mijenjati se, ponizno u zahvalnosti, postom i molitvom našem/mom Otkupitelju i Spasitelju Isusu Kristu potaknuti Biblijom, ...

II
Teške životne situacije će nas možda natjerati/dovesti da se saberemo i poželimo skrušeno u zahvalnosti se postom i molitvom promijeniti (primjer desnog razbojnika na križu), a ono što ne bih volio je:

III
Da ostanemo srca tvrda i čak i pod pritiskom teških situacija se ne želimo obratiti... Žao mi je onih koji tako odluče, ali to je njihova odluka... (primjer lijevog razbojnika na križu ili ludih djevica).

Nije istina da ja ne ću iskusiti teške životne situacije, ali kad osjećaš bol sa radošću u srcu - Radost pobijedi svaku bol i patnju!
Ljubav i Mir su pobjedili smrt, ovo sve prolazno koje proživljavamo.
Bez želje za postom i molitvom nema umnažanja Ljubavi u nama, kroz nas i preko nas.
Ljubav je vječna!
Živjela Ljubav!

Slava i hvala Bogu!
Žudimo i čeznimo za Ljubavlju!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Za ovaj Uskrs mi je došla jedna misao koju nisam do sada čuo, a to je poveznica Post 2,15-17 i npr. Lk 6,27-49.

Govori se o istom (preobrazbi) samo sa suprotnim usmjerenjem: Bog govori kad spoznajemo razliku dobra i zla - mi umiremo navodeći jedni druge na grijeh tj. opominje nas da to ne činimo:
Post 2,15-17
15 Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
16 Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!";

a Spasitelj naš i Otkupitelj naš nas uči povratku tj. suprotnom usmjerenju:
"Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju."

U biti je 1. upozorenje prije pada, a 2. je obraćanje/povratak na iskonsko - mogućnost spasa. Spasitelj nam daje mogućnost povratka na iskonsko tj. da se spasimo - Lk 6,27-49.

Volja Božja je obraćenje na iskonsko na život vječni u izobilju koji se ostvaruje donoseći plodove satkane od ljubavi koji se umnažaju našom željom za oprostom dugova, otpisivanjem osuda/spoznaje što je dobro, a što zlo u nama tj. prestankom osuđivanja, ocjenjivanja, kritiziranja, ogovaranja... a to se može ponizno i u zahvalnosti moleći Boga Spasitelja koji će nas krstiti Duhom Svetim kad će ognjem neugasivim spaliti pljevu u nama (naše opterećenje osudama, kritikama,...) skupljajući žito/urod u žitnicu svoju na hvalu i slavu Boga našega

Spasitelj naš/moj nam govori u Mt 12,22-30:
"Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati. Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo?"
Ako smo razdjeljeni tj. percipiramo svijet na dobro i loše/zlo - uništavamo se tj. umiremo.

Ima i u otkrivenju o tome:
Otk 2,7
"Tko ima uho, nek' posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem."


Baš sam sretan što sam spoznao (dijelim dalje) razlog mog/našeg utjelovljenja tj. kako trebamo živjeti
Aleluja!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Da, ali povratak na iskonsko nije moguć samo čovjekovim djelovanjem. Sve to što spoznajemo kao grijeh, Bog nama mora oprostiti. Bog u nas treba uliti svoju milost. Hraniti se "stablom života", a to je euharistija, sam Isus koji je i Riječ.

U Knjizi postanka Bog je zaprijetio: "S onoga stabla da nisi jeo!", a Isus nam na Posljednjoj večeri govori: "Uzmite i jedite!"
Čin oproštenja drugima, čak i najtežih grijeha protiv nas, možemo učiniti tek s Božjom milošću i s iskustvom Njegovog oproštenja nama.

Ja bih malo drugačije rekao: Povratak na iskonsko je moguć - to je Radosna vijest.
Sve je stvar gledanja. Netko će uvijek imati ali, a drugi će biti sretan jer je povratak na iskonsko moguć
Različiti smo - jedinstveni smo.

Sve je Bog dobro uredio, pa tako i povratak na iskonsko.
Povratak na iskonsko se ne radi onako kako bi mi htjeli i dobro da je tako jer se inače uništavamo/razdjeljujemo. Zato u molitvi i zazivam/zazivamo volju Božju.

Molitvom se može izmoliti moguća promjena mene. Promjenom sebe što je djelo Duha Svetoga, mijenjam pogled na druge, djelujem drugačije na druge, a na kraju i na sebe. Sve se zrcali na nas i od nas. Zrcaljenjem Ljubavi sve postaje u našim očima očaravajuće, predivno, zapanjujuće.
Kako je to dobro! Bogu hvala!

Ja samo mogu željom tj. htjenjem zamoliti Oca našeg Stvoritelja da po Spasitelju našem i Otkupitelju mojih/naših grijeha i propusta Isusu Kristu mijenja mene Duhom Svetim ognjem neugasivim.
Tu se vidi međusobna interakcija 3 Božanske osobe. Interakcija Ljubavi koja sve prožima. Povratak na iskonsko je djelo Ljubavi djelo milosrđa

Da bi djelo Ljubavi bilo moguće - ja trebam žuditi za Ljubavlju.

Mogu se sjetiti vremena zaljubljenosti. Ja žudim i čeznem za svojom ljubavi cijelo vrijeme zaljubljenosti.
Kad počnem ocjenjivati voljenu osobu ja padam u grijeh, u glib koji jede zaljubljenost u meni, proždire je, uništava, razapinje...
Slično je i sa "dobrim namjerama". Kad nemam skrivenih tajni, kad sam potpuno iskren i ponizan - tek tada mogu biti zaljubljen.
Kad se pojave neke moje želje i namjere koje nisu dio nas, ja razdjeljujem nas, ja uništavam vezu, ja uništavam sebe...
Erotska ljubav nam jako puno govori o Božjoj Ljubavi. Erotska ljubav je utjelovljena nama pokazana i darovana Božja Ljubav.
Kad smo zaljubljeni kako smo samo očarani ovim predivnim očaravajućim zapanjujućim svijetom. Tada ne jedemo sa drva spoznaje dobra i zla, no odmah čim zagrizemo u spoznaju (ocjenjivanje, ogovaranje, kritiziranje, osuđivanje,...) - sva čarolija prestaje i nastaje pakao. Mi smo pozvani da umnažamo Ljubav, no na žalost često zbog spoznaje što je dobro, a što zlo mi se uništavamo, tonemo...

Imamo mogućnost biti u Ljubavi u raju ili biti u spoznaji tj. biti u paklu.
Mi svakim danom, svakim trenom donosimo odluku...
Poslušajmo Spasitelja našega Isusa Krista i zatražimo micanje opterećenja naše duše kojeg smo načinili grešnim životom spoznajama dobra i zla.
To micanje Duhom Svetim jarma je jedino moguće ako se želimo zaljubiti.
Nema prisile u ljubavi na vjenčanju jer je to tada nasilje...
Bog nas/mene strpljivo čeka da, sa poniznošću i u zahvalnosti, zaželim da mi Duhom Svetim vrati iskonsko stanje, tj. da me ponovno rodi da budem kao malo dijete koje bez problema sve oprašta živeći u obiteljskoj ljubavi radujući se životu i rastu, cvatnji...

Zapjevajmo odu radosti zahvaljujući Bogu na ovom predivnom darovanom životu koji nas toliko ljubi da je dao Sina da nas spasi otkupljujući grijehe naše kako bi se ponovno rodili.
Ne stoji ovo o siromasima bez veze u mom potpisu.
Želja mi je da što više nas spozna da je to naš potpis
Želja je to i Boga: Uzmite i jedite! Obratite se! Ponovno se rodite!

Neka živi Kraljevstvo Božje!
Aleluja!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Dragi viz,
ne znam shvaćam li te dobro, ali ti kao da tvrdiš kako molitva mijenja samo mene i da je to najbitnije... a kao da pred zlom treba zatvoriti oči i ono će samo nestati...

Nekako mi je to čudno i vuče svakako više na new age nego na kršćansku duhovnost!

U kršćanstvu se, za razliku od new age-a, od samih početaka preporuča moliti se i za druge (i za njihovo obraćenje!), a sad ispada kao da takva molitva ionako nije djelotvorna, pa nije niti nužna... treba samo gledati promjene u sebi.

I druga stvar, što je zlo i kako se boriti protiv njega?
Na više mjesta u evanđeljima piše da je Isus iz opsjednutih istjerivao zloduhe, Isus je djelovao kao egzorcist i tu vlast je prenio na svoje učenike... Neće zlo nestati samo ako počnem pozitivno misliti o svemu oko sebe.

Tu je bitna razlika između new age-a i kršćanstva, zlo nije samo simbol, drugim riječima zlo se ne smije relativizirati.

Ma ne treba mene ili bilo koga shvaćati, prihvaćati ili odbacivati...
To ne želim da si radimo.
Ja samo iznosim svoje misli, razmišljanja, stavove koji su samo moji, a koji su proizašli iz utjecaja drugih.
Želim da svatko za sebe dođe do svojih misli, stavova, shvaćanja,...
No jedni druge možemo inicirati - potaknuti da malo razmislimo, pa kome se već sviđaju ovakva razmišljanja - čitati će i možda iznjeti svoje misli, kome ne - produžiti će dalje...

Tu leži i odgovor o zatvaranju očiju, čuđenju i vučenju u sve ... (ocjene!).

Promislimo zašto je Isus pričao u prisporedbama.
Prisporedbama ne osuđujemo direktno - to su samo priče koje potiču na razmišljanje.

Pričajmo poput Isusa.
Bez generiranja zla i osuda u sebi (dobro i zlo, volim - ne volim, ...), tj. bez: ja mogu ili mi znamo - egoizma i oholosti.
Ja sam samo jedan mali pokorni ponizni sluga Božji kojeg mogu zgaziti bez problema.
Ne treba me snažno napadati - samo kamen i direktno u čelo. Padam ko klada

Predivan je dan.
Hvala ti Bože na predivnom danu

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Nisam te mislila napadati..

Sviđa mi se ovaj stav da molitva mijenja, da je opraštati zdravo i da može čuda napraviti.. U potpunosti podržavam to da molitva smiruje i čini razne duhovne blagodati (milosti), a to nam Bog šalje za naše spasenje..

Jedino ne znam zašto si na onoj temi počeo kako ne treba moliti za grješnike..
Znam i to je potpuno jasno, da svatko treba najprije početi od sebe..
I to potpuno podržavam..

Ali i moliti jedni za druge, osobito za grješnike je velika katolička tradicija, i ne samo to.
"Molite jedni za druge da ozdravite" - piše u poslanici.

Molitva bi tu značila ne-mirenje sa grijehom i zlom, kad djelima i riječima ne možemo puno učiniti, tu nam je Isus preporučio molitvu..

Čak i u onom odlomku o nečistim duhovima: tri puta kojima možemo svladati Zlog su molitva, post i vlast apostola (biskupa).

Za mene molitva nije samo psihološko rasterećenje, nego i oklop u duhovnoj borbi.

Ja se želim mijenjati.
Čuo sam od dosta ljudi da se ne žele mijenjati - žele zadržati stalnost, sigurnost itd. Npr. sad je aktualno jako: Ljudi žele (mediji žele) da nam je zdravlje najbitnije.
Želi se da nam je prolazno najbitnije (zdravlje nije stalno stanje). Neki čak mole za zdravlje.
Mole za prolazno. Prolazno je izgubilo... Ja znam za Radosnu vijest: da je prolazno izgubilo - Bogu hvala!

Sad ako se moli za novac, moć, zdravlje, utjecaj, prevlast, ekonomiju, pravdu - moli se za prolazno. ("zlatno tele")
To je vjernicima vjerojatno jasno. Meni je kristalno jasno

Kad je molitvena nakana da se ja mijenjam tako da Duh Sveti u meni makne opterećenje nastalo mojim osudama, kritikama, ogovaranje, klevetanjem - ja na taj način molitvom omogućujem svoju promjenu usmjerenja življenja suprotnog spoznaji dobra i zla tj. približavanja da budemo djeca Božja u Njegovom kraljevstvu.
Kako sebe mijenjam privolom Bogu - tako utječem na druge.
Dakle ta molitva nije sebičan čin hodanja mene sa Bogom što ja apsurd. Bog nije sebičnost. Bog je Ljubav. Ljubav je sebedarje. Ljubav je prožetost. Prožetost svih nas Ljubavlju očitovanoj preko 3 Božanske osobe u nama, preko nas i od nas, preko cijelog svijeta.
Dakle molitva Bogu nije sebičan čin uopće.
Molitva mijenja mene - odnosno molitva mijenja nas. Nas Bog mijenja kad se mijenjam jer cijelo kraljevstvo slavi.

Kad sam ja u Ljubavi, ja želim da i drugi bude dobro. A isto tako prihvaćam njegovu slobodu odlučivanja koju mu je dragi Bog dao.
Poštujući drugog - poštujem sebe.
Kad sam u Ljubavi - ne mogu biti nasilan i reći da ja znam što je tamo za nekog dobro.
Valjda Bog zna što je za njega dobro. Ako ja hodam s Bogom u molitvi - ja samo preko Boga utječem na druge.
Kad idem direktnom vezom prema drugome - ja sam nasilan.

Dakle kad molim za sebe za svoju promjenu usmjerenja da ne jedem spoznaju dobra i zla - kad tražim oprost davajući oprost - ja molim za nas.
Može netko reći i osuditi me, no ja iz svog iskustva hodanja sa Bogom govorim.
To obraćenje je pravo zdravlje na koje nas Isus poziva na preobrazbu na obraćenje. Takvo zdravlje daje život vječni nama.

Kad ne stvaramo dobro i zlo - mi smo sa Bogom u Božjem Miru u kraljevstvu Božjem.

Tada sve više osjećam Ljepotu ovoga svijeta satkanog od Ljubavi.

Nadam se da sam logičnije rekao ono što smatram meni jako bitno.
Znam da će svatko razumjeti na svoj način, a što je jasno zbog naše jedinstvenosti.

Božji blagoslov

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Hvalevrijedno je da zdravlje ne postane idol, ali da je loše moliti za zdravlje ne stoji, Crkva moli za zdravlje. No ako ti je baš toliko kristalno jasno da je to nešto loše, onda je možda tvoje shvaćanje vjere drugačije, pa ako te zanima promisli što nam kaže Crkva u Uputi o molitvama za zdravlje:

"Bolesnikova čežnja za ozdravljenjem, pod uvjetom da je prihvatio Božju volju, dobra je i istinski ljudska, osobito kada se izrazi molitvom punom pouzdanja u Boga. Na nju potiče Sirah: «Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje» (Sir 38,9). Mnogi psalmi predstavljaju upravo molitve za ozdravljenje (usp. Ps 7;38;41;88). Za vrijeme Isusova javnog djelovanja brojni su mu se bolesnici obraćali, bilo izravno bilo po prijateljima ili rođacima, tražeći vraćanje zdravlja. Gospodin rado prihvaća te molbe, a evanđelja ne donose čak ni najmanji znak prijekora zbog tih molitava. Jedino na što se Gospodin tuži jest mogući nedostatak vjere: «Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje» (Mk 9,23; usp. Mk 6,5 - 6; Iv 4,48).
Nije hvalevrijedna samo molitva pojedinih vjernika koji traže ozdravljenje za sebe ili druge, već i Crkva u svojoj liturgiji moli Gospodina za zdravlje bolesnih."

Ovdje se ujedno dotičemo i molitve za druge, koju Crkva potiče od prvih zajednica.
"Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se. Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova." (Jak 5,14-16)

Riječi poput: ti, tvoje i sl. su govor mržnje. Govor Zla! Otrovan govor... kojim osuđujem, stavljam se iznad sudionika kojeg napadam - kamenujem...
Ja ne želim tako diskutirati jer je to vrijeđanje, diskriminacija...
Iznosim svoje stavove, iskustva i pozivam se na Bibliju.

Riječ koje počinju sa: Ja sam griješan. Ja smatram da to nije točno... Ja sam iskusio da...
su riječi i način govora/rasprave koju ja volim.
Mogu se i povući sa ovog foruma kako sam i došao. Otresti ću prašinu i idem dalje... Bogu hvala!

Dakle očigledno se moram ponoviti jer me se sa "ti govorom" osuđuje, razapinje; pa kad se to već radi neka bude još jednom transparentno sa onim dijelom što sam još tada rekao:


Ja jesam grešnik, ja mogu pogriješiti, no "ti govor" je početak razdjeljivanja.
Nema tu dobra. Nema tu Ljubavi. Nema tu nas...

Malo sam iznenađen i tužan, žalostan jer budući da smo jedinstveni i da svatko doživljava na osobit način vjeru osobnim odnosom sa Bogom,
rijetki su ovdje koji iznose svoje iskustvo.
Rijetki su koji govore: ja sam doživio... ja osjećam... ja smatram... ja vjerujem... ja sam spoznao...
Rijetki su koji dijele, daju dio sebe... no kako je tako je.
A Bog je živ, Bog je tu među nama, među svojim narodom, među svojom Crkvom... Nije samo njima, ovima, onima...

Mir samnom, Mir sa svima nama!
Samo nas Ljubav veže i spaja, samo Ljubav!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Crkva nam je dana iz ljubavi prema nama, ona nas na zemlji usmjerava i pomaže kako bi se mogli mijenjati i biti bliži Kristu. Mi naprotiv nemamo pravo suditi drugoga ili donositi zaključke vjere za druge. Možemo samo uputiti na Crkvu i njezin nauk. Svi smo grešnici i ako sam tebe ili nekoga na forumu uvrijedio, ispričavam se jer to mi nije bila namjera, trebali bi pomagati jedni drugima iz ljubavi. To ne znači šutjeti, nego upućivati na Crkveni nauk i ne zamarati se pritom što bilo koji čovjek-grešnik misli što je dobro a što zlo nego što nam Crkva govori i tumači.

Hvala za ispriku!
Ja sam to već prebacio na dobro u molitvi

Žao mi je što većina forumaša ne želi pričati u JA govoru, no i to se može promijeniti.
Promijeniti se može samo privolom.

Pomagati jedni drugima je lijepo, no meni (ja govor) nije draga izjava "ne zamarati se pritom što bilo koji čovjek misli.... , griješi, razdjeljuje se, uništava se svojom grešnošću..."
Snaga Kristove Crkve je baš u malim ljudima, onim najjadnijim, najbijednijim, koji su na rubu društva, koje je društvo odbacilo i koje društvo ne želi, onim najvećim griješnicima, odmetnicima društva... Tu se može raditi milosrđe - volja Božja.

Nije snaga Crkve u doktrinama, nauku,... Snaga Crkve je da milosrdno ide iz Ljubavi za onom stotom najjadnijom ovcom, najbijednijom ovcom blagoslivljajući je.
Ja se želim zamarati što misli i kakav je svaki čovjek, a osobito onaj odbačeni, pljunuti, kamenovani, najjadniji, zaraženi... Stalo mi je!
Na kraju stalo mi je i zbog toga jer ako ja njega ne vidim, ne zamaram se njime, neće niti za mene se nitko zamarati! - Doći ću na to u tom slučaju sigurno! To pravilo zrcaljenja mi je jasno.

Poštujmo jedni druge brinući se jedni za druge!
Blagoslivljajmo neprijatelje; dobro činimo jedni drugima!
Vršimo volju Božju - Ljubimo se

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Izmeđunebaizemlje, cijelom svijetu bih naglas vikala koliko je velika ova svetica. Kolike sam milosti po njenom zagovoru dobila (isto tako koliko se svađam s njom) i sve mi je teško - ali ako još jednu dušu upoznam s njom, srce će mi biti kao kuća. Ovo svjedočanstvo me podsjetilo na vašu situaciju - https://www.facebook.com/sveta.maravill ... =3&theater - tko zna, možda se Gospodin ovog puta proslavi kroz svu tu vašu muku.

Kako je zamrla meni najdraža tema, malo da je aktualiziram

Nedavno sam vidio jedan odličan video o opraštanju.
Ide mi baš uz rečeno na ovoj temi - ide mi uz dlaku

Sjećajući se jedne zgode u
Mk 2, 1-15
I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući.
I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica.
Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi."
Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi:
"Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"
Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi?
Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'
Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu:
"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!"
I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"

Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše.
Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.
Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga
i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?"
Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."

mogu bez zadrške preporučiti ovaj video u kojem je meni odlično svjedočenje.
Svjedočenje o oprostu.
Svjedočenje o prihvaćanju.
Svjedočenje o ljubljenju.
Brat Antun je dao odličan uvod i poziv za promišljanje:
https://www.youtube.com/watch?v=rW0E9qx_rm8&t=1557s

Sve čemu se opiremo, ustraje!
Ono što prihvatimo, nestaje!

Živjeli
Živjela Ljubav u Zajedništvu Jedinstvenih!

Opraštajmo prihvaćanjem kako nas je naš Spasitelj naučio:
Iv 18,33-38
Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?"
Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?"
Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?"
Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde."
Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas."
Reče mu Pilat: "Što je istina?"

Istina je da naše kraljevstvo nije odavde!
Svjedočimo istinu!
Ljubimo jedni druge odobravajući volju bližnjega /neprijatelja/
Dajimo se, ponizujmo se, umnažajmo plodove ljubavi,
pokažimo da smo stvoreni na sliku Božju, pokažimo svoju veličanstvenost božanstvenost, svoju vlasnost opraštati:

Neka bude kako ti kažeš! Neka bude volja tvoja!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Evo sprintala sam devetnicu sv Maravillas i križni put. Ovo drugo je baš sada za korizmu dobro. Za moj slučaj, ne vjerujem da se išta više može popraviti, odvjetnica mi niti nije rekla što je bilo sa žalbom, a nemam novaca za platiti drugu. Da ne govorim da su se i gore stvari dogodile nakon toga.
Nekako mi je postalo i diskutabilno moliti se svetcima, kad se samo Bogu moli. Dobro, možda njihov zagovor Bogu, ali, sve je to pomalo sujevjerljivo...Molitve sv Brigiti, pa sv Riti, pa ovome, pa onome, a svi kao obavezno uslišavaju...Hm...
Dea, nema te odavno...