Adrijana:
"Enciklika "Fratelli tuti" je vrlo dobar Papin stav i hvala Bogu što ju je napisao, nama za utjehu... "
Enciklika je sasvim u skladu s onim što je papin zastupnik izjavio kad su ga pitali o Stepincu: Da, ne će biti priznanja sve dotle dok se SPC ne složi s tim. Prioritet je ovog trena uspostava jedne jedinstvene Crkve (valjda zajednice KC i PC?) a sve drugo mora biti manje važno. Ne znam točne riječi ali to je otprilike bio smisao...
Slično Enciklika "Fratelli tuti" neprestano inzistira na tome kako su svi ljudi braća i moraju se voljeti, muslimane se prikazuje kao žrtve okolnosti (iako imamo priliku ne samo posljednjih dana nego čak i godina promatrati njihov teror prema ljudima Europljaanima a i šire, kao i prema crkvenim građevinama l to u sve većem broju) a katolici su oni kojima se latentno ali permanentno predbacuje ni manje ni više nego nehumanost prema tim siročićima ubojicama mekog srca

.
Ovdje već nije riječ samo o ujedinjenju kršćana nego i svih ili bar većine vjera na svijetu a kako je ovo drugo planirano ujedinjenje šire, bit će da je ono i bitnije. aktualnije.
A komu to? - pa papi, naravno.
Pokušava li on to na kraju 'zavladati' cijelim svijetom?
Ne kažem da će mu uspjeti niti sam sigurna da mu je baš to namjera - možda je samo populsit , željan publiciteta i slave, ali da se globalistički nastrojeno i i krajnje neprikladno ponaša, odnosno izražava osobito prema katolicima, to je nesumnjivo.
Prema tome, ako smo svjesni svog katoličanstva i svoje pripadnosti hrvatskom narodu, nipošto to njegovo ponašanje i izjave kao i spomenuta enciklika koja kao da u stvari slavi SINKRETIZAM svih vjera, a Krista, jedinog Spasitelje niti ne spominje, odnosno traži jednakost svih s tim da su izgleda za njega katolici najmanje važni, ne može se reći da je sve to 'nama za utjehu?!
Kristinka,
Ako možemo razgovarati o istini, gdje si ti, molim te, u ovoj njegovoj enciklici našla da mu je prioritet ujedinjenje Crkvi ili čak da se neprikladno ponaša prema nama katolicima? (Ako može neki citat, ali ne interpretacija s raznih tradicionalističkih blogova i stranica….)
Riječ je o socijalnoj enciklici koja zagovara mir, nenasilje, društvenu pravdu, zauzimanje za najslabije u društvu, protiv je smrtne kazne… a usmjerena, ne samo nama katolicima, nego su u vidu osobito muslimani (povod je jedan dublji razgovor s velikim imamom), a namjera je „pružiti ruku mira“ kao nekada sv. Franjo, a ne poziv na križarske ratove (to nažalost zazivaju današnji masoni unutar Crkve).
Jer muslimanima danas govoriti o potrebi ukidanja smrtne kazne, govoriti o „ponovnom susretu“ i o našim kulturama kojima je zajednička vjera u Jednog Boga, zatim o prestanku nasilja, o zajedničkim neprijateljima od kojih su posebno spomenuti „liberalizam bez solidarnosti“, stvaranje „univerzalne vjere i jednakosti“ što je zapravo relativizam svih postojećih moralnih zakona, zatim pogubnost individualizma i „apsolutnog prava na privatno vlasništvo“ koje propagira bogataška manjina držeći cijeli ostali svijet u ropstvu siromaštva….
I nije istina da se Isus Krist uopće ne spominje, ne znam otkuda ti ta ideja…? Cijelo drugo poglavlje zapravo je interpretacija prispodobe o milosrdnom Samaritancu u kojoj je Papa na interesantan način opisao likove i uloge iz prispodobe prema sadašnjim prilikama. I tu nisu samo kršćani „nemilosrdni leviti i svećenici“, jer Papa jasno govori i o ulozi ranjenoga kojemu nitko ne priskače u pomoć, a i o „razbojnicima“, a tko čita lako će prepoznati o kome tu zapravo govori.
Najčešće citirana je prethodna enciklika „Caritas in Veritate“ pape Benedikta, pa se može reći da je tu zapravo papinski kontinuitet, a zapravo ima puno citata i iz Svetog Pisma, od crkvenih otaca, od poruka biskupa iz svih krajeva svijeta… Tako da govoriti o sinkretizmu je posve bespredmetno. Preporučam da se najprije pročita, ako ne cijela, onda barem u nekim dijelovima…
Ovog Papu se možda može kritizirati u pojedinim stvarima i slučajevima – kao i svakog drugog, ali dovoditi u pitanje njegov autoritet i našu poslušnost Svetom Ocu, a pozivati se na hrvatstvo i nekakvu pravdu nije 100% u redu.
Moje zamjerke Svetom Ocu su kao što sam i prije navela popustljiv stav prema SPC u vezi Stepinca i uvođenje "idola" na Sinodu o Amazoniji prošle godine, može mu se spočitavati i "neinformiranost" u vezi onog skandala s američkim nadbiskupom, ali još uvijek je on naš Papa i otpor prema njemu se ne može generalizirati. Nismo ni protestanti niti sedevakantisti.