Evo sprintala sam devetnicu sv Maravillas i križni put. Ovo drugo je baš sada za korizmu dobro. Za moj slučaj, ne vjerujem da se išta više može popraviti, odvjetnica mi niti nije rekla što je bilo sa žalbom, a nemam novaca za platiti drugu. Da ne govorim da su se i gore stvari dogodile nakon toga.
Nekako mi je postalo i diskutabilno moliti se svetcima, kad se samo Bogu moli. Dobro, možda njihov zagovor Bogu, ali, sve je to pomalo sujevjerljivo...Molitve sv Brigiti, pa sv Riti, pa ovome, pa onome, a svi kao obavezno uslišavaju...Hm...
Dea, nema te odavno...
Eto, ako je diskutabilno, onda da prodiskutiramo...
Niti jedan svetac nije iznad Boga... Bog je taj koji "vidi i čuje u skrovitosti". On je taj koji uslišava naše molbe i koji nam pomaže..
Ne može se Bogu moliti "da nam sv. Ante pomogne"... Pogrešna logika. Pogrešno postavljanje stvari.
Prva i osnovna molitva mora biti upućena Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetome.
Jer to je naše vjerovanje.
To je Jedini Bog.
Jedino to je "ono gore, iznad nas".
Može se dogoditi i da Bog usliši molitve upućene kojemu svecu za zagovor, ali samo zato da proslavi njihove kreposti i njihovu povezanost s Bogom ovdje na zemlji i gore na nebesima. Da nam potvrdi "općinstvo svetih".
Stoga i možemo imati nekoga sveca za duhovnog prijatelja. To je čak poželjno u smislu da čitamo o njegovom životu i razmišljamo kako je on došao ili došla bliže Bogu... Ali da ga stavljamo na mjesto koje pripada samo Bogu - to ne. Da se molimo svecu više nego Bogu samome - to je logička pogreška mnogih vjernika.
Jedino ako ljubimo najprije Boga "svim svojim srcem, svim umom, svom dušom svojom", onda možemo ispravno i istinski ljubiti njegove prijatelje, tj. svece i tada možemo prihvatiti njihovo vodstvo na putu prema Bogu.