Matija je napisao/la:
I hvala što ste spomenuli Sv. Tomu Akvinskog, jednog od najvećih teologa i učitelja Crkve, te slobodno napišite njegove argumente ili stavite link, bilo bi dobro, budući da se radi o nečemu što je rekao jedan od najvećih naučitelja i teologa Crkve, bilo bi stvarno dobro i molim vas da izložite, te ću ako sam dosta pametan shvatiti, a ima i odraslih puno, pa i za njih.
Evo, pokušat ću jednostavno i kratko. Sve je povezano s pitanjem „što je čovjek“, jer su od davnina ljudi umovali o tome da duh (koji se očituje u razumu, slobodnoj volji, samosvijesti…) nije isto duša u užem smislu (vitalna duša, ono što daje materijalnom tijelu život, a imaju je sva živa bića na zemlji).
Oni koji su zastupali tezu o neistovjetnosti duše i duha (Platon, sv. Augustin, Kant) imali su dovoljno razloga da tvrde kako su ovo dva posve različita pojma.
Sveti Bonaventura je u 13. st. čak „podijelio“ dušu na tri oblika: vegetativni, animalni i intelektivni (=duhovni). On je tvrdio da se u čovjeku razlikuju te tri duše.
Njemu se suprotstavio sv. Toma Akvinski tezom o istovjetnosti duha i duše, jer kako piše u svom djelu Summa Theologiae:
„Ponajprije, živo biće ne bi bilo u sebi jedinstveno kada bi imalo više duša. Jer ništa nije jedinstveno u sebi, osim po onome obliku u kojemu jest, jer za svaku je stvar temelj njezina bitka i temelj njezina jedinstva istovjetan… Kada bi dakle čovjek po jednom obliku bio živo biće, naime po vegetativnoj duši, a po drugome pak osjetilno biće, naime po osjetilnoj duši, te po trećoj opet čovjek, naime po umnoj duši, iz toga bi slijedilo da čovjek u sebi nije jedinstven.“Ljudski duh je, po Tomi, znači ujedno čovjekova vitalna duša i
time jedini supstancijalni oblik cijelog čovjeka koji sve druge oblike (tjelesnost, vegetativnost, animalnost) u sebi ukida i uključuje.
Da bi to bolje označio on koristi pojam „
duhovna duša“ u svom teološkom djelu koje se upravo zove „O duši“.
atheos je napisao/la:
Ok... ajde da vidimo da li sam razumio...
Dusa je nematerijalno bice koje se sjedinjuje s materijalnim supstratom sto je nase tijelo i cini ga zivim (animira ga). Ona cini nas svjesnim i daje nam osjecaj jastva, tj. osjecaj da sam ja stvarno ja, a ne netko drugi. Dusu imaju u biti sva ziva bica, jer je ona taj princip koji ih cini zivima. Bez tog zivotnog principa materija sama po sebi ne bi mogla biti ziva. Dusa je besmrtna, kod propadanja naseg materijalnog tijela ona nastavlja egzistirati, u stanju je misliti, osjecati i "primati informacije iz okoline". U biti mi smo sposobni misliti, osjecati i primati informacije iz okoline upravo jer je dusa u nama, pa kad nas ona napusti u trenutku smrti, nase tijelo vise nema te sposobnosti.
Duh je pak ono Bozje u nama, onaj "komadic" Boga sto nam ga je On dao na dar i koji nas stavlja u direktnu vezu s Njim. Kad nam je Bog udahnuo duh, to nas je ucinilo bitno razlicitim od drugih zivih bica na zemlji. Ako sam dobro razumio, zivotinje npr. imaju dusu, ali nemaju duh, tj. nemaju ono posebno bozansko u sebi. Kad se na onoj drugoj temi o hominidima raspravlja da li su oni imali dusu, misli se u biti na duh, na to kad je hominid dobio ono "bozansko" u sebi. Posto je duh kod covjeka i samo kod covjeka osnovna karakteristika duse, duh i dusa se mogu poistovjetiti samo kod covjeka.
Recite mi da li sam krivo shvatio?
+5Citat:
Ali imao bi i jos nekoliko pitanja.
Da li ama bas sva ziva bica imaju dusu, cak i ona najjednostavnija? Ili mora postojati odredjen nivo slozenosti da bi zivo bice imalo dusu?
Ovo mi se čini zaista filozofsko pitanje, na koji nemam odgovor… Ako je filozofska definicija duše „ono što udahnjuje život, ono što daje život“, i ako bi se uzelo u obzir da i najjednostavnija bića imaju „život“, onda bi i ta bića trebala imati dušu, ali naravno po svojim karakteristikama potpuno različitu od duše složenijih bića.
Citat:
Da li je i dusa drugih zivih bica na Zemlji besmrtna i vjecna kao ona covjekova?
U kršćanskom nauku zasigurno ne! Ali to ne znači da kad Krist obnovi Nebo i Zemlju da tamo neće biti i drugih živih bića…
Citat:
Sto se desava s dusom zivotinja, kad iste umru?
Po svoj prilici njihova nesavršena vitalna duša nije besmrtna, već ovisi o materiji. Tj. bez materije ne može živjeti.
Citat:
Postoji nekakav argument koji nam daje ideju o prirodi duse (da banaliziram: "od cega je napravljena? Energija?")
Energija nije – to je istočnjački nauk. Njena priroda je – duh. Kod čovjeka, naravno. Kod životinja ne znam.
Citat:
Postoje neki filozofski/logicki (ne teoloski) argumenti u krscanskom nauku, koji bi mogli oboriti materijalisticki stav da je ono sto krscani zovu "dusa" samo ukupnost bioloskih procesa naseg mozga?
Takav stav se zove biologizam i glavna mana mu je što zapravo
ograničava sliku čovjeka. Kad dušu svodi samo na ukupnost bio-kemijskih procesa, ono isključuje karakteristike duha. Zbog toga daje nepotpun odgovor na pitanje što je ustvari čovjek.
U kršćanskom pogledu na sliku čovjeka važna je stvar da je čovjek za razliku od neživih stvari, biljaka i životinja, osoba
obdarena duhom. Po tome je svojstvu uže povezan s Bogom nego s vidljivim stvorenjima. (Youcat 58)
Čovjek je vrhunac stvaranja jer ga je Bog stvorio na svoju sliku.
Mi vjerujemo da je ljudska duša neposredno stvorena od Boga i da ne može biti proizvod evolucijskog razvoja ni plod genetičkog spajanja oca i majke. (Youcat 63)
To je što se tiče teologije (čini mi se da nisi pitao za to) ali to je radi drugih čitatelja.
U filozofiji i logici također postoje postavke o besmrtnosti duše, također i izvan kršćanstva. Taj je problem neizbježan:
-jer proizlazi iz samosvrhovitosti čovjeka i transcendentalnosti ljudskog duha,
-jer se ne može uvjerljivo pokazati da besmrtnost ne postoji (da je smrt posvemašnji kraj),
-jer ovisi o tome je li moguć filozofski nauk o Bogu.
PS. To nije naravno sve što se o ovoj temi može reći, ali bojim se da je već sad post predug…