Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Pet stu 22, 2019 01:11

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 34 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: Čet ruj 15, 2011 23:09 

Pridružen: Ned kol 21, 2011 12:33
Postovi: 130
Lokacija: Velika Gorica
adrijana je napisao/la:
anki je napisao/la:
Osim toga, znam da svi rade 8 sati dnevno i više. Ali da li je zato to ispravno? Pogotovo za majku malog djeteta, pa i tinejđera. Pa dobro znamo da danas djecu najviše odgaja tv, internet i ulica, upravo zbog toga što su roditelji prezaposleni.


Pa radno vrijeme od 8 sati je uvedeno kao nekakav prosjek da državna ekonomija ne stagnira, inače za majku malog djeteta je to katastrofalno. Zamislite posao u nekom uredu od 8 sati ujutro pa do 16,30, recimo u zimsko vrijeme kada se brzo mrači – tijekom dana majka praktički i ne vidi svoje dijete… Mnoge zemlje imaju zakone po kojima se dopušta maksimalna fleksibilnost u nekim zanimanjima (skraćenje radnog tjedna na 4 ili 3 dana i sl), Italija je imala (ili ima još uvijek, ne znam) zabranu noćnog rada za žene (feminističke udruge iz EU su čak vršile pritisak da se to ukine), a kod nas se izgleda baš i ne shvaća posebnost majčinskog poziva kad se ekonomskim pritiscima jednostavno tjera majku čim prije na posao… Nije to dobro ni za dijete ni za obitelj… A posljedično niti za društvo.

Ne znam, Anki, konkretno što je najbolje za tvoj slučaj, pišem generalno što mislim da se odnosi pomalo na sve…

Ako pitaš za neku literaturu, preporučila bih nešto što sam nedavno čitala, mada nije usko vezano uz posao, nego više za poimanje čovjeka u ovom našem neoliberalnom i tako malo kršćanskom društvu. Knjiga je „Sloboda i odgovornost“, a napisao je Josip Sabol, pa ako je nađete, preporučujem… Govori o tome zašto je naše društvo bolesno, kako potrošački duh zarobljuje čovjeka i kako ovaj ekonomski sustav odgaja ljude jedino za materijalizam („radi, zaradi, potroši…“) da bi on sam mogao opstati, a kad čovjek postane nesposoban za rad, društvo ga se jednostavno odriče. Nije kršćanski smatrati rad mjerilom svega (pa i iskorištavanja drugih), pa niti s druge strane doživljavati ga kao nekakvu kaznu, nego vrijednost rada proizlazi iz dostojanstva čovjeka i Božjeg poziva na sudjelovanje u Njegovom stvaralaštvu… O tome uglavnom govori…


To je super, pokušat ću pronaći tu knjigu, hvala.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned ruj 21, 2014 19:10 
Avatar korisnika

Pridružen: Pon ruj 01, 2014 11:56
Postovi: 617
Lokacija: Pod križem
Posao - koliko (žena) treba raditi?

Ova stara i zapostavljena tema je uvijek svježa.

Koliko žene trebaju raditi svatko može zaključiti ako se okrene oko sebe i vidi što se događa u njegovoj obitelji, rodbini, susjedstvu, društvu.

Iskustvo iz moje obitelji:

Roditelji su radili. Mamu je kod kuće čekala druga smjena, hrpa poslova i nije imala puno vremena baviti se i sa mnom.
Išao sam u vrtić. Nije bilo loše tamo ali s mamom bi mi bilo puno ljepše.
Kroz cijelu osnovnu i srednju školu bio sam sam prije podne ako je nastava bila popodne.
Ljepše bi mi bilo s majkom učiti, igrati se i ručati.
Sam učiti, jesti podgrijanu hranu i igrati se sam sa sobom i nije bilo neko iskustvo vrijedno pamćenja.

Dok je sistem takakv kakav je, ne mogu ništa reći protiv zapošljavanja žena.
Npr. što bi bilo sa neudatom, rastavljenom ili ostavljenom ženom da nije zaposlena? Socijalni slučaj.

Radno vrijeme žena treba biti skraćeno jer je žena slabija od muškarca. Mi muški stvoreni smo da se trošimo i ne predstavlja nam poteškoću
raditi po cijele dane.

Sistem krivo nasađen.
Trebala bi biti puna muška zaposlenost i pristojna plaća da muževi mogu uzdržavati brojnu obitelj. Ne kao dosad, žene rade, muški bez posla.

Ako neka žena ne želi raditi i odluči ostati kod kuće bilo kao majka ili neudata onda bi država trebala ženama osigurati pristojna primanja.
Zato jer je žena. Žena je biološki vrednija od muškarca. Žene bi trebale biti zaštićene bolje nego lički medvjedi.
Svako društvo sa ženama stoji ili pada. Hrvatska pada što se vidi po padu stanovništva.


Sada slijedi iz knjige:"Smrt zapada", izdavačka kuća Kapitol, iz 2003, autor Patrick J. Buchanan
koji u drugom poglavlju sjajno obrazlaže zašto i kako su žene namamljene i odvučene iz obiteljskog gnijezda na posao.

strana 42-
...Pojavile su se i neke snažne pobočne sile u društvu s nakanom da američke žene zauvijek udalje od rodilišta.

A) Novo gospodarstvo. U poljodjelskom gospodarstvu dom je bio radno mjesto na kojemu su muž i žena zajedno radili i živjeli. U industrijskom
gospodarstvu muž je odlazio od kuće na posao u tvornicu, a žena je ostajala kod kuće čuvati djecu. Poljodjelsko nam je gospodarstvo dalo
široku obitelj, a industrijsko užu. U postindustrijskom društvu, pak, i muž i žena odlaze na posao. S djecom ne ostaje nitko. Uistinu se može
dogoditi da djece uopće ne bude. Profesor političkih znanosti na Swarthmoreu James Kurth piše ovako:

"Najveći pokret druge polovice devetnaestog stoljeća bio je odlazak muškaraca sa zemlje u tvornice... Najveći pokret druge polovice dvadesetoga
stoljeća bio je odlazak žena iz kuće u urede. ...Taj pokret odvaja djecu od roditelja i istodobno omogućuje ženi da se odvoji od muža.
Cijepajući užu obitelj, on prouzročuje da društvo s užim obiteljima preraste u društvo bez obitelji"

Dok su tradicionalno muška radna mjesta, u tvornicama, rudnicima, na poljima i ribarskim brodovima, danas sve malobrojnija ili su se preselila
u prekomorske zemlje, umijeća i sposobnosti žena su sve poželjniji. U državnim institucijama, u obrazovanju i u raznim drugim profesijama
ženama se otvaraju mogućnosti kakve njihove majke ni bake nisu mogle ni sanjati. Velike i male tvrtke nude sve bolje plaće i uvjete rada kako bi
nadarene žene odvukle od kuće i držale ih podalje od rodilišta, gdje "od njih nema nikakve koristi za tvrtku".
U tome su vrlo uspješne. Deseci milijuna američkih žena rade rame uz rame s muškarcima. Više desetaka milijuna mladih žena sa sveučilišnom
diplomom odgodile su udaju, neke zauvijek. "Možeš imati sve!", čuje ta moderna žena - dijete i posao. Uz dostupne dadilje, zahvaljujući
otvorenim granicama, uz jednake plaće za jednak posao, uz porodni dopust, jaslice, uz pomoć države i tvrtke, taj mamac nije laž. No, ne možeš
istodobno imati i čopor djece i držati korak sa snažnom konkurencijom na radnome mjestu.
Primorane birati, žene odabiru posao ili posao uz jednokratnu radost majčinstva. Globalno gospodarstvo djeluje ruku pod ruku s "novim
gospodarstvom", preseljavajući proizvodne poslove iz zapadnih zemalja sa skupom radnom snagom u novoindustrijalizirane zemlje Azije i Južne
Amerike, s jeftinom radnom snagom. Budući da očevi sve manje zarađuju, u želji da obitelj uđe u srednji sloj i živi na razini bogatijeg susjeda,
i majka mora raditi. Tako se rađanje djece odgađa, ponekad zauvijek. Godine 1950. čak 88% majka s djecom mlađom od šest godina nije radilo.
Ostajale su kod kuće pa su uglavnom rađale više djece. Danas čak 64% majki s djecom mlađom od šest godina ima posao.
"Kako ćeš ih zadržati na zemlji nakon što su vidjeli Pariz?" govorilo se o vojnicima iz Drugog svjetskog rata nakon što su se vratili iz
Europe. Jednako tako, kako ćeš ih vratiti u predgrađa, nakon što su vidjele Washington, netko bi se mogao zapitati, misleći na nadarene
odvjetnice, novinarke, specijaliste za odnose s javnošću i političke pomoćnice koje su iskusile velike igre u uzbudljivom gradu.
Novinarka lista Spectator Eleanor Mills prava je predstavnica svoga naraštaja kad kaže:"Činjenica je da se djevojke poput mene - tj. zdrave,
srčane žene srednjeg sloja u svojim dvadesetim godinama - jednostavno ne razmnožavaju". Zašto? Jer, piše ona "- dvije jedine brige moga naraštaja
su, nažalost, izgled i novac". Potom navodi riječi jedne od mnogih svojih suvremenica bez djece:

"Da imam dijete", zamišljeno kaže Jane, direktorica u jednoj reklamnoj tvrtki, "ne bih mogla raditi ni pola onoga što mi je već postalo
navikom. Svake subote u deset ujutro, dok smo još u krevetu, suprug i ja se pogledamo i kažemo: "Hvala Bogu što ne moramo ustati u pet i brinuti
se o kakvom derištu". Zaista nam je izvrsno i samima: tko zna bi li naš zajednički život funkcionirao kad bismo u tu jednadžbu pripustili još
jednu osobu".

"Bogati su drukčiji od nas", rekao je F. Scott Fitzgerald, na što je Hemingway uzvratio:"Jesu, imaju više novcca". No, bogati istodobno imaju
i manje djece. Primjenjujući Occamovu definiciju - najjednostavnije objašnjenje obično je i najbolje - najbolje objašnjenje za drastičan pad
nataliteta na Zapadu možda je upravo ono najjednostavnije. Kako su se američki siromasi uzdizali do srednjeg sloja, kako je srednji sloj postajao
imućan i kako su imućni postajali bogati, svaki je sloj prihvaćao način života onoga sloja u koji se uzdizao. Svaki je sloj počeo smanjivati broj
članova obitelji. Svi su počeli imati manje djece. Slijedi logičan zaključak: što je nacija ili država bogatija, to se manje djece rađa i to prije
počinje umirati. Društva su svoj život organizirala tako da omogućuju što je više moguće zadovoljstva, slobode i sreće svim svojim članovima,
ubrzavajući time trenutak svoga pokopa. Možda će sudbina Kinezima, muslimanima i narodima Južne Amerike njihove životne tegobe i bijedu u ovome
stoljeću nadoknaditi tako što će u slijedećem stoljeću zemlja pripadati njima. Uistinu, nije li nam rečeno:"Blago poniznima...oni će naslijediti
zemlju"?

nastavlja se

_________________
Naprijed za križem!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon ruj 22, 2014 15:11 
Avatar korisnika

Pridružen: Pon ruj 01, 2014 11:56
Postovi: 617
Lokacija: Pod križem
Nastavak iz knjige:"Smrt zapada", izdavačka kuća Kapitol, iz 2003,autor Patrick J. Buchanan

strana 44-47.

B) Kraj "obiteljske plaće". Tridesetih godina 19. stoljeća, uoči samog početka industrijske revolucije u Americi, philadelphijski je sindikat svoje
članove upozorio na prikrivene namjere tzv. "kormoranskog kapitala" ovim riječima:

"Oduprite se zapošljavanju naših žena svim svojim bićem i svojom snagom, jer će to biti naša propast. Moramo se boriti da plaća našega rada
bude dovoljna za život naših supruga, kćeri i sestara koje ostaju kod kuće. ...Kormoranski kapital nastojat će upregnuti svakog muškarca, ženu i
dijete; zato upregnimo svoje obitelji kako bismo se oduprli tome naumu".

Godine 1848., kad je objavljen Komunistički manifest Karla Marxa, radničke novine Ten Hour Advocate objavile su u uvodniku ovo: "Nadamo se da
nije daleko dan kada će čovjek moći zarađivati dovoljno za svoju ženu i djecu i neće morati slati svoju ženu na mukotrpan rad u tvornici tekstila".
Ova vizija slobodnog američkog radništva bila je u sukobu s gledištem Marxa i njegova pokrovitelja i suradnika Friedricha Ebgelsa koji je u svom
djelu Podrijetlo obitelji, privatnog vlasništva i države napisao ovo: "Prvi uvjet za oslobođenje žene kao supruge jest taj da se sve žene zaposle,
a... to, pak zahtijeva ukidanje monogamne obitelji kao gospodarske jedinice društva". Nije li nevjerojatna slučajnost da se mišljenje globalnog
kapitalizma glede žena - kao jedinica za proizvodnju, oslobođenih muževa, domova i obitelji - s takvom točnošću podudarilo s mišljenjem utemeljitelja
globalnog komunizma?
Allan Carlson, također izdavač lista The Family in America, piše kako je u Americi, ne tako davno postojao konsenzus da poslodavci moraju očevima
obitelji isplaćivati "obiteljsku plaću", tj. plaću kakva će im omogućiti da dostojno uzdržavaju svoje obitelji, tako da im supruge i djeca ne moraju
odlaziti na posao. To se smatralo odlikom dobra društva.
Ta je zamisao temelj enciklike Rerum Novarum pape Leona XIII. iz 1891. U knjigama kao što je A Living Wage, katolički društveni kritičar otac
John Ryan podržao je tu zamisao i istaknuo potrebu ugradbe "morala" u ugovor o radu kako bi se zaštitilo dom i obitelj. "Država ima pravo i dužnost
obvezati poslodavce da radnicima isplaćuju plaće dostatne za život", napisao je otac Ryan.
Ta je zamisao bila široko prihvaćena. Carlson napominje kako su se "razlike u plaćama" muškaraca i žena zapravo povećale poslije Drugog svjetskog
rata. Godine 1939. žene su zarađivale 59.3% plaće muškaraca. Godine 1966. taj se postotak smanjio na 53.6%. U kulturi četrdesetih i pedesetih godina,
koja je imala dobru svijest, muška i ženska radna mjesta bila su odvojena. U novinama se je male oglase za "muška radna mjesta" objavljivalo odvojeno
od "ženskih radnih mjesta". Ženu se vrlo rijetko moglo naći na drugim radnim mjestima izvan poslova daktilografa, tajnice, medicinske sestre, učiteljice
ili prodavaćice. Carlson piše ovako:

"Ono što je promatrača iz godine 2000. u tom sustavu najviše zaprepaštavalo jest činjenica da su taj sustav prosječni ljudi dobro shvaćali i da
ga je široka javnost podržavala. Ankete su pokazivale kako se velika većina Amerikanaca (85% ili još više), žena i muškaraca, suglašuju
da očevi obitelji zaslužuju plaću dostatnu za cijelu obitelj te da je plaća majka sekundarna ili dodatna. To se jednostavno smatralo pravednim".

Taj se sustav raspao šezdesetih godina, kad su feministice uspjele dodati spol na popis zabranjenih vrsta diskriminacije u Zakonu o građanskim
pravima iz 1964., što je napisan radi zaštite prava Amerikanaca afričkog podrijetla. Time je novoosnovana Komisija za jednake mogućnosti zapošljavanja
(Equal Employment Opportunity Commission - EEOC) pretvorena u utvrdu za borbu protiv obiteljske plaće. Novinski oglasi pod naslovom "Tražimo muškarce"
proglašeni su diskriminacijom i zabranjeni. Jednakost spolova zamijenila je "moralni ugovor o radu". Prava pojedinca postala su važnija od potreba
obitelji. Plaće žena naglo su povećane. S rastom broja žena u zanimanjima koja su dotada uvelike pripadala muškarcima - u medicini, pravu, prosvjeti,
državnoj upravi, i poslovnom svijetu - obitelj se počela urušavati.
Između 1973. i 1996., kako piše dr. Carlson, "(realna) primanja muškaraca u dobi iznad 15 godina, za puno radno vrijeme, smanjila su se za 24%, s
37.000 na 30.000 dolara na godinu. Pod feminističkim parolama "jednaka plaća za jednak rad" i "jednaka plaća za sličan rad", žene su postale izravna
konkurencija muškarcima. Milijuni uspješnih žena uspjele su boljom učinkovitošću rada istisnuti muškarce. Plaće su im se stalno povećavale, a apsolutne
i relativne plaće oženjenih muškaraca počele su stagnirati ili se smanjivati. Pod pritiskom obiteljskih financijskih potreba, oženjeni su muškarci
počeli popuštati upornim zahtjevima svojih žena da se "ponovno zaposle". Mladi muškarci u dobi osamnaest do dvadesetpet godina našli su se u situaciji
da ne zarađuju dovoljno za osnivanje obitelji, oni koji su se tome nadali i o tome sanjali. Ostavši bez obveza očeva obitelji, mnogi su završili u
problemima - čak u zatvorima.
Američke su djevojke otkrile da mogu same postići neovisnost. Ne trebaju se udavati, barem ne još. Sve je veći bio broj onih koje se nisu uopće
udavale. Godine 1970. samo je 36% žena u dobi od dvadeset do dvadesetčetiri godine bilo udano. Godine 1995. čak 68% žena svrstavalo se u kategoriju
"neudanih". Postotak "neudanih" u dobi od dvadesetpet do dvadesetdevet godina povećan je s 10 na 35%. Mlada obitelj s više djece danas je ugrožena
vrsta. Samo mladi bogataši mogu sebi priuštiti taj "stil života", a oni su nezainteresirani. U okolnostima kad je Demokratska stranka tako povezana s
feminizmom da se ne može ni usprotiviti pobačaju, a Republikanska očarana ideologijom oslobođenja i pod kontrolom velikog kapitala, zahtjevi bogova
tržišta za upošljavanjem sve većeg broja žena nadvladali su zapovijed Boga Stvoritelja, koja kaže:"Plodite se i množite i napunite zemlju".
Mnogi su konzervativci podlegli herezi "ekonomizma", preslikanog marksizma, po kojemu je čovjek ekonomsko biće, slobodna trgovina i slobodno tržište
put do mira, napretka i sreće, koji kaže, kada bismo samo postigli najniže moguće poreze i ukinuli porez na dobit, onda bi "raj" - Dow 36.000!" - bio
nadomak ruke. No, pedesetih godina, kad je porez na dobit za najbogatije bio iznad 90%, Amerika je prema svima moralnim i društvenim pokazateljima
bila bolja zemlja.
Reformirani radikal i obraćenik na kršćanstvo Orestes Brownson vidio je kako to idolopoklonstvo prema "zlatnome bogu" u Americi devetnaestoga stoljeća
dobiva sve više, rekavši:"Klanjanje zlatnome bogu postalo je religijom zemlje saske, a pravi nam Bog više nije uvijek u mislima. Izgubili smo vjeru u
plemenitost, ljepotu i pravdu. Nakon stotinu godina, jedan drugi obraćenik s propale materijalističke vjere, Whittaker Chambers, opet će nas upozoravati
ovim riječima:"Ekonomija nije središnji problem našega dobe, nego vjera"...

kraj.

_________________
Naprijed za križem!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ruj 24, 2014 06:04 
Avatar korisnika

Pridružen: Pon ruj 01, 2014 11:56
Postovi: 617
Lokacija: Pod križem
Iz knjige: Sretan je tko živi drukčije, vitamini protiv duha vremena
Autorica: Christa Meves
Izdavač: U pravi trenutak
Đakovo, 1997.

Christa Meves je njemačka psihologica za djecu i mladež.

Strana 34-36

...Bez majki ne ide

Da svjetlo dolazi s istoka, to je za sve astronomska, za mnoge religiozna, a za neke i politička (bila) istina. A sada se iznenada
pojavilo kao hitno potrebno psihološko i pedagoško saznanje, koje je zasljepljujućim bljeskom rasvijetlilo naš zapadni mrak. U pro-
teklim godinama ja sam u ovoj zemlji mahala malom ručnom svjetiljkom da bi se uvidjelo da je razorenje obitelji i relativiziranje
majki jedan nemilosrdan, mučki, samoubilački program. A što se tim postiglo: na to se gledalo s prezirom, uključujući i one iz Mini-
starstva obitelji. Kako su se držali i drže se tamo kruto prema "jednakom odnosu prema muškima i ženskima", prema "karijeri sticanja
također i mladih žena, majki", prema njihovoj slobodi izbora", prema "autonomiji samoopredjeljenja" nas žena u svakoj životnoj situa-
ciji, prema uvećanju broja dječjih jaslica, dječjih boravaka i teta, prema ponašanju oca prema dojenčetu.

I sada dolazi odjednom upravo glavni tajnik iz SSSR-a, u kojem kolektivizirajuća, marksistička ideologija naše opsjene o jednakosti
ima uzor, i priznaje u svojoj knjizi "Perestrojka" da "mnogi problemi sovjetskih naroda u moralu, kulturi i proizvodnji"(!) nastali su
radi toga jer žene iscrpljene na radnom mjestu izvan kuće "nemaju vremena za odgoj djece". Obiteljske veze i odgovornosti bile su
radi toga zanemarene. To je "posljedica protivna očekivanju". Zato se ženama treba omogućiti "da se vrate natrag ženskim životnim
zadacima". Gorbačov završava to poglavlje sa izazovnim riječima:"Jedan od najhitnijih društvenih zadataka - i glavni zadatak u borbi
protiv sveopćeg alkoholizma - je poboljšati dobrobit obitelji, i njezinoj ulozi u društvu dati više mjesta".

Možemo biti sigurni: ove sistemu protivne izjave, koje su dane usred Rusije, i javno najavljuju jednu građansku reformu, temelje se ne
na nekom nejasnom nagađanju Vrhovnog Sovjeta, nego na rezultatima promatranog znanstvenog iskustva triju generacija kolektivističkog
odgajanja bez majki; jer Sovjeti su "kolektivizirali" svoju djecu prije više od 60 godina! I mi stručnjaci na zapadu mogli smo po poje-
dinačnim slučajevima zacijelo često i već dugo doći do istih zaključaka. No, vladajući u Saveznoj Republici su tako jako/duboko
opsjednuti nerazumnim maštovitim idejama o potpunoj jednakosti muškarca i žene, da ne mogu prihvatiti istinu o potpuno različitim
životnim zadacima muškog i ženskog roda i lošim posljedicama zanemarivanja tih spoznaja, a koje su već i kod nas dovele do općeg sla-
bljenja mladog stanovništva u njihovom društvenom zdravlju i broju.

Svjetlo dolazi s istoka. Sovjeti imaju prednost u dokazu o negativnim posljedicama otklanjanja majki, kroz veliko/dugo vremensko
razdoblje. Prema Gorbačovu četrdeset milijuna Rusa su alkoholičari!

Stanje je napeto: ili ćemo u ovoj zemlji pod teretom dokaza odvažiti se k neželjenom okretu, ili ćemo ostati uz naše lažne "znanstvene"
smetlare pri samoubilačkom programu. Jer biti ili ne biti, to je u ovom slučaju pitanje i za nas...

Kraj

_________________
Naprijed za križem!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ruj 24, 2014 08:13 

Pridružen: Pet srp 25, 2014 20:38
Postovi: 140
Problem je u općoj neimaštini, i većina današnjih obitelji je prisiljena na to da rade i muž i žena, po cijele dane jer se jedino tako mogu pokrpati od prvog do prvog. To je i glavni uzrok "bijele kuge", kako je lijepo Pelegrin napisao u citatu.

Skandinavske zemlje se protiv bijele kuge bore visokim primanjima, i u Skandinaviji se lijepo i pristojno, pa čak i uz malu dozu luksuza može živjeti od jedne plaće. Žene koje rade i imaju djecu imaju veliku zaštitu, od kraćeg radnog vremena, većeg godišnjeg, bolovanja koja nisu pravo samo na papiru, porodinjeg dopusta koji pokriva svu plaću za cijelo vrijeme trajanja itd. Dakako, i država uz tako visoka primanja građana može uzeti i puno više poreza, pa financirati usluge građanima, čak i porodinji dopust za očeve. No za takav sustav mora postojati konsenzus poslodavaca koji će isplaćivati visoka primanja, države koja će na to poticati, te naposljetku svijest građana koji će znati da velike količine novaca koji plaćaju za porez koji plaćaju opet za njihovo dobro.

Dakle nije svako postindustrijsko društvo bolesno. Bolesno je ovo naše, dokle god su primanja niska, i gdje se dio primanja plaća na crno. Moja supruga i ja se u Hrvatskoj ne usuđujemo imati dijete, iako bi oboje jako željeli. Nadamo se skorom preseljenju u Skandinaviju. I to želim što većem broju ljudi, sve dok se konačno dnevna politika ne usmjeri na ove teme, pa možda sljedećoj generaciji bude bolje. Toliko :)


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned ruj 28, 2014 21:52 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1886
Enigmus, ako oboje jako želite dijete, onda ćete sigurno pronaći načina da se ohrabrite i otvorite životu.
Bolja financijska situacija ne određuje vaš život, već samo može pomoći lagodnijem životu, uostalom najmanje djece općenito imaju baš imućniji, a ne manje imućni. Ne mislim bogati i siromašni, jer biti bogat je nešto drugo od biti imućan. Bogatstvo je imati djecu, a i djeci je bogatstvo imati braću i sestre.
Malodušno, bez vjere se ne može ništa u životu postići, nameću nam se strahovi i konformizam, a nasuprot toga isplati se ohrabriti za novi život.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned stu 16, 2014 16:16 
Avatar korisnika

Pridružen: Pon ruj 01, 2014 11:56
Postovi: 617
Lokacija: Pod križem
Slika
Dijagram je iz dopunskog sveska medicinske enciklopedije. Izdanje JLZ, Zagreb, 1974.

Pod krinkom obrazovanja, zaposlenja i blagostanja pokvariti žene. Tako se u kratkim crtama može opisati ovaj bezbožni dijagram.

- bezbožno obrazovanje i kvarenje u školama u mješovitim razredima (pismenost)
- iščupati žene iz obiteljskog gnijezda i namamiti ih na loše plaćen (rad u privredi i službama)
- hedonizam (uživanje rezultata suvremene civilizacije-naglasak je na uživanju, ne na skromnosti)
- odbacivanje materinstva (djeca "teret")
- seksualna revolucija, pobačaji, kontracepcija ("oslobođenje žene")
- eugenika, kad se mali broj imućne djece smatra boljim od većeg broja siromašne djece (kvalitet umjesto kvantiteta)

Mogla bi se dodati još jedna strelica ispod NISKOG FERTILITETA, a to je NESTANAK HRVATA.
Kome je to u interesu? -velikosrbima.

_________________
Naprijed za križem!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon stu 17, 2014 20:47 

Pridružen: Čet lip 12, 2008 18:03
Postovi: 418
Iz Bezićeve knjige "Kršćansko savršenstvo".
RAD I RADIŠNOST
...............
Bilo da se čovjek nalazi u društvu, bilo da živi sam, kako smo vidjeli, on svoje vrijeme mora ispuniti radom. Jalova osama ubija, a stvaralačka izgrađuje i obogaćuje. Društveno koristan rad opravdava našu pripadnost društvu. Rad je stvaranje vrednota korisnih i samom radniku i cijeloj zajednici. Neradnik i lijenčina je ne samo parazit i štetočina u odnosu na drugoga, on je dušmanin svoje vlastite osobe, svoje duhovne i tjelesne kondicije. Rad je golema osobna, moralna, kulturna i ekonomska vrijednost, a radišnost kršćanska krepost. Pomoću rada čovjek gospodari sobom i prirodom.
Rad je također i religiozna vrednota. Posebno kršćanin mora znati cijeniti vrijednost rada. Po njemu je čovjek sustvaratelj i suradnik Božji u djelu stvaranja svijeta. Samo zato je Stvoritelj osmi dan "počinuo" da bi čovjek mogao sam nastaviti započeto djelo Božje. Jedino svojim radom čovjek može osigurati svoj opstanak na ovoj planeti.
Teologija rada nas uči daje svaki posao dobar i koristan, svaki je drag nazaretskom Radniku. Ako ga obavlja iz nadnaravnih motiva i ako ga vrši marljivo, solidno i s ljubavlju, u svakom se poslu kršćanin može posvetiti. Nad svakim ostalim poslom ima prednost duhovni rad na izgradnji vlastite ličnosti, na poboljšanju moralnog stanja čovječanstva i na širenju kraljevstva Božjega . .
*(Duhovni rad uvijek uključuje i tjelesne napore. Čovjek radi dušom i tijelo).
.
Svaki rad, osobito zajednički, traži umnu inteligenciju, tjelesnu snagu, tehničku vještinu i međuljudsku suradnju. Pored starih radnih vrlina (marljivost, disciplina, urednost, točnost, stručnost) danas se razvijaju i nove radne odlike: solidarnost, socijalnost, ekipnost, informiranost, komunikativnost, suradnja i sl. .
U duhovnom se životu često znade pojaviti neka napetost između rada i molitve. Oni koji rado mole nevoljko se posvećuju vanjskom radu, a strastveni radnici misle da je molitva gubljenje vremena. Molioci u radu vide rastresenost, a aktivisti u molitvi pasivnost. To su predrasude nastale zbog sklonosti pojedinaca. Duhovni život zahtijeva obe dimenzije: akciju i kontemplaciju.
Kako je Božja riječ postala tijelom, tako se i riječ molitve mora utjeloviti djelom. Ora et labora! Za savršenstvo je potrebno oboje: interiorizacija u molitvi i axteriorizacija u akciji. Molitva hrani apostolat, a ovaj stavlja Boga u svaki svoj čin. Kršćanin uvijek ostaje potpuni čovjek, koji u svom životu mora zaposliti sve svoje moći: um i čuvstva (u molitvi), ali i svoju volju (u radu). Nije se dosta moliti, za Boga treba i raditi.

Kako u svemu, i u radu se može pogriješiti. To se događa:
a) ako je rad motiviran sebično,
b) ako se obavlja loše, nesolidno i nemarno,
c) ako se radi pretjerano bez potrebnog počinka,
d) ako u radu ne postoji razuman red.
.............
DNEVNI RED
.....................
Svakom razumnom biću je svojstven i potreban red. "Sapientis est ordi-nare", reče sv. Toma. Na poseban način je red svojstven i koristan onome, koji teži za savršenstvom. Svaki naime nered isključuje savršenost. Ni običan dnevni život nije moguć bez nekog reda, a pogotovo ne duhovni. Na sasvim poseban način pak traži red zajednički život, poimence redovnički (riječ "redovnik-ca", a isto tako i "redenik", dolazi od korijena "red"!). Redovništvo bez reda je besmisao. Red u životu stvara red u duši i obratno.
Stoga među glavna pomagala duhovnog napretka spada i dnevni red. Red je razumna organizacija vremena, snaga i sredstava za rad. On treba da sadrži posebni i detaljni raspored svih dužnosti, pobožnosti i poslova tokom dana. Dakle, on je točna, puna i pametna raspodjela vremena u jednom danu. Može nam biti određen po starješinama, pravilima ili kućnom redu (zavodi, škole, sjemeništa, samostani i si.) i tada je to službeni dnevni red, koji nas obvezuje u savjesti. Ako ga sami sebi propisuju lica koja nisu vezana zajedničkim životom, imamo privatni dnevni red. Kombinirani dnevni red je raspodjela slobodnog vremena sa strane osoba koje već imaju propisan službeni dnevni red.

Dnevni red nam pomaže da bolje iskoristimo svoje vrijeme. Ekonomija vremena spada u osnovnu životnu mudrost. Kaže se "vrijeme je novac". No tom usporedbom je zapravo potcijenjena prava vrijednost vremena. Kršćani znadu: vrijeme je nebo. Ovim zemaljskim vremenom stičemo vječnost. Neplanskim radom i neurednim životom upropašćujemo i svoje zemaljske kapitale. Neurednjak uludo troši i svoje vrijeme i svoje snage. Zaboravlja i propušta dužnosti, nezna kada što treba obaviti, doživljuje neprijatna iznenađenja, u isti čas mu padaju različiti poslovi, te ne dovršava ni jednoga kako treba, oklijeva u radu i stalno ga prati osjećaj nezadovoljstva i krivnje. Naprotiv, držeći se dnevnoga reda, možemo na vrijeme i dobro posvršiti sve svoje poslove, radimo mirno, odlučno i bez nervoze. Raspoložuje nas ugodni osjećaj izvršene dužnosti.
Dnevni red je odličan lijek protiv dosade, ljenčarenja i grijeha. U slične nevolje upadaju svi oni koji ne znaju unaprijed rasporediti svoje slobodno vrijeme. Već od starine je poznata istina: tko ne zna sam sebi naći posla naći će mu ga đavao. Stoga treba planski i mudro iskoristiti svaki čas svoga - nikada više ponovljivog - života. "Fugit irreparabile tempus", pisalo je na starinskim urama.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto stu 18, 2014 17:21 

Pridružen: Čet lip 05, 2014 18:44
Postovi: 544
pelegrin je napisao/la:
Mogla bi se dodati još jedna strelica ispod NISKOG FERTILITETA, a to je NESTANAK HRVATA.
Kome je to u interesu? -velikosrbima.[/color]


Pelegrine, i Srbi će nestati isto kao i mi, imaju isti problem. Samo što oni misle da će od njihovog nestanka imati koristi "Šiptari".

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri sij 06, 2016 23:48 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1886
Nadamo se skorom preseljenju u Skandinaviju. I to želim što većem broju ljudi, sve dok se konačno dnevna politika ne usmjeri na ove teme, pa možda sljedećoj generaciji bude bolje.

Ja ne bi želio nikome da ide u Skandinaviju (ili Njemačku i sl.) ako baš ne mora, zapravo ni tamo više djece nemaju "domaći", bez obzira koliko povoljna bila ekonomska situacija i prava rodilja, već imigranti. Jasno je da glavni uzrok niskog nataliteta nije neimaština.
Ne vidim niti jednu prednost tih zemalja (osim novaca odnosno materijalizma) u odnosu na Hrvatsku. Naprotiv, zbog duhovne praznine je život tamo češće usmjeren materijalizmu i hedonizmu, i u takvom društvu teško je kvalitetno odgajati djecu.
U Hrvatskoj nemamo tako loše uvijete što se tiče porodiljnih naknada i poticaja za više djece, a borit ćemo se za još bolju natalitetnu politiku. Potrebna je samo velikodušnost i odluka davati se za svoju djecu nasuprot konformizmu.
Koliko žena onda treba raditi? Moje iskustvo je da dok su djeca mala oba roditelja, a posebno majka, treba iskoristiti to vrijeme da bude s njima što više, jer baš to je ono najvažnije što se može priuštiti djetetu. Novac i komfor ne mogu nadoknaditi obitelj.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto sij 12, 2016 00:43 

Pridružen: Pet srp 25, 2014 20:38
Postovi: 140
Skandinaviju isto trese bijela kuga, ali je situacija daleko bolja od Hrvatske. Namjerno cu preskociti Svedsku koja je puna imigranata, pa je prosjek i vise nego dobar, dat cu podatak za Dansku u kojoj nema toliko imigranata - prirodni prirast je izmedju 0,6 i 1,9 zadnjih 10 godina. U tom periodu je u Hrvatskoj u debelom minusu. Ekonomska situacija ipak radi svoje.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 14, 2016 12:08 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1886
Ekonomska situacija može pomoći samo onima koji žele više djece. A imućniji zbog želje za komforom često imaju baš obrnuti trend, i djecu gledaju kao smetnju koja im oduzima taj komfor.
S druge strane su oni koji vole život i vole djecu, bez obzira bili imućni ili siromašni.
Zato Njemačka koja ima odlične ekonomske uvijete nema djece, kod njih je krenuo "zwei-kinder" sustav, i taj komformizam misle sanirati imigracijom. Ni Skandinavske zemlje nemaju dovoljan natalitet da bi se održale bez imigracije, pa ni Danska koja trenutno ne želi imigrante, svi su daleko ispod stope 2,1 koja je potrebna za održanje.
Glavni problem nije u ekonomskim uvijetima, već u u lošem odnosu društva prema braku, obitelji i djeci.
Dakle samo ako se stvara pozitivno ozračje prema braku i djeci i društvo to prepoznaje kao nešto važno, onda ekonomija može dodatno pomoći.
Neće nitko imati više djece ako ode raditi u inozemstvo, to je čini mi se zavaravanje.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 14, 2016 13:04 
Avatar korisnika

Pridružen: Pon sij 27, 2014 17:53
Postovi: 565
Glavni problem nije u ekonomskim uvijetima, već u u lošem odnosu društva prema braku, obitelji i djeci.

Upravo to, da ne citiram sve.
Prije su ljudi i umirali od gladi, ali je djece bilo. Npr. početkom prošlog stoljeća mnoga djeca iz Dalmacije su poslana u Slavoniju kako bi preživila. Dakle, ekonomska situacija vrlo malo igra ulogu po pitanju "pravljenja" djece. Ako bi se i dalje držali teze da ekonomski uvjeti diktiraju broj djece, onda dolazimo i do svojevrsnog apsurda da bi bilo bolje sniziti standard kako bi se povećao priraštaj!

Odnosno, (loš) odnos u braku i prema braku će diktirati broj rođene djece, a ekonomski uvjeti njihovo preživljavanje. To je ono što mnogi ne vide ili ne žele vidjeti. :wink:

_________________
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
Lista gnjavatora:
Dux - 11.8.2015.-11.8.2017.
srbki (hrki) - 12.8.2015.-12.8.9999.
CarolusRex - 27.7.2016.-27.7.9999.
crusader - 19.10.2016.-19.10.9999.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri tra 06, 2016 23:07 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1886
U vezi sve većeg problema napuštanja Hrvatske zanimljiv je komentar biskupa Hranića:

"Dio onih koji odlaze predugo čekaju na bilo kakvo radno mjesto te možemo razumjeti njihovu odluku o odlasku u tuđinu. Ali, ne možemo istodobno ne upozoriti i na pomodarstvo, na duh konzumerizma i na kratkovidne kalkulacije isključivo o visini zarade u domovini i inozemstvu, zbog čega i zaposleni daju otkaze te odlaze i pomalo olako, zaboravljajući na blagodati koje ima pruža život u domovini i ne razmišljajući o poteškoćama druge vrste koje ih sigurno čekaju i koje sa sobom donose "kruh sa sedam kora" i život u tuđini"


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri tra 06, 2016 23:34 

Pridružen: Pet srp 25, 2014 20:38
Postovi: 140
Da, slozio bih se sa biskupovim rijecima da je prije toga rekao nesto o poslodavcima koji ocekuju da ljudi rade preko 8 sati bez placenih prekovremenih, da rade nedjelje i blagdane, koji isplacuju mizerije od placa, place na crno, neredovite place i jos se u velikoj vecini slucajeva bahato i bezobrazno ponasaju prema djelatnicima, otpustaju trudnice i rodilje i ljude koji odu na bolovanje. A sami kupuju kuce i skupocjene automobile.

Volio bih tu poruku cuti od biskupa prvo.


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 34 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3  Sljedeće

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr