Katolički odgovori

Tvoje uznemirenje kako ćeš doći pred Krista prazan je opravdano jer pristaješ na tebi lijepe pričice koje odudaraju od nauka koji je Krist ostavio svojoj Crkvi. Kako ne vidiš rješenje kad i sam govoriš? Dakle ako se držiš Kristovog nauka koji je u Bibliji i crkvenim dokumentima nećeš zastraniti. Zašto onda ne uvažavaš ono što je Hrki stavio iz Biblije?

Možeš li ovo objasniti? Ti primaš neku direktnu objavu i kako si siguran da to nije od Sotone jer se protivi katoličkom nauku?

Ne vidim da odudaraju. Krist je vrlo jasno rekao što je bitno - zakon ljubavi. I onda razložio u govoru na gori i ostalim svojim djelovanjem, sve do žrtve na križu, što to znači. Ljubi Boga i ljubi čovjeka.

A i katekizam katoličke crkve progovara o drugim relgijama na način na koji govore i pape, pa ne vidim zašto misliš da odudaram od Kristova učenja?

Recimo članak 843, ali i svi oko njega lijepo to navode:

843 U drugim religijama Crkva priznaje traženje, »još u sjeni i slikama«, nepoznatog ali bliskog Boga, jer on svima daje život, dah i sve drugo i jer hoće da svi ljudi budu spašeni. Tako, Crkva smatra sve dobro i istinito što se može naći u religijama »kao pripravu na evanđelje i kao dar Onoga koji rasvjetljuje svakoga čovjeka da bi napokon imao život.«


Puninu vjere ima KC jer ju je osnovao utjelovljeni Bog. Ali Bog je prapočelo svega svemira, stvoritelj svakog stvorenja i progovara svakom srcu.
Nije baš jednostavno čuti taj tihi glas, često je prikrit i zagušen zbog kulture naših života, i zato je važno čuti Krista i čuti Učiteljstvo.
U protivnom riskiramo da "omašimo ceo fudbal".

To nije istina već taj članak se ne može izdvojiti od onih oko njega pa tako prethodni kaže:
842 Veza Crkve s nekršćanskim religijama prije svega je veza zajedničkog podrijetla i svrhe ljudskoga roda:
»Svi su naime narodi jedna zajednica; isti im je iskon jer je Bog sav ljudski rod nastanio po svoj površini zemaljskoj; svima je jedan posljednji cilj, Bog, čija se providnost i svjedočanstvo dobrote i naum spasenja protežu na sve (ljude), dok se svi ne sjedine izabrani u Svetom gradu.«

A članci koji slijede 843. još jasnije oslikavaju ispravan odnos Katoličke Crkve prema drugim religijama.
844 Ali, u svom religioznom vladanju ljudi pokazuju i granice i zablude koje u njima izobličuju Božju sliku:
»No ljudi su se, obmanuti od Zloga, češće gubili u svojim mislima te su Božju istinu preokrenuli u laž tako da su više služili stvoru nego Stvoritelju ili se pak, živeći i umirući u ovom svijetu bez Boga, izlažu krajnjem očaju.«
845 Otac je cijelo čovječanstvo htio skupiti u Crkvu svoga Sina da ponovno ujedini svu svoju djecu, koju je grijeh raspršio i zaveo. Crkva je mjesto gdje čovječanstvo treba pronaći svoje jedinstvo i
svoje spasenje. Ona je »pomireni svijet«. Crkva je onaj brod koji »u ovom svijetu dahom Duha Svetoga sigurno plovi punim jedrima Gospodinova križa« ili, prema drugoj slici dragoj crkvenim Ocima,nju predstavlja Noina korablja koja jedina spašava od potopa.
Dakle nema potrebe relativizirati i izmišljati.
I zašto si zaboravio odgovoriti na moje pitanje?

Ne držim prst u ušima kako bi imao bolji prijem, ako na to misliš.
Razgovaram s Bogom kroz molitvu, meditaciju, čitanje sv. Pisma ... kao što bi trebao i svaki katolik.

Zanimljivo je koliko različito iščitavamo KKC i naglašavamo različite rečenice.
Krist je nedvojbeno naglasio važnost zakona ljubavi i stavio ga iznad svega.
Sv. Pavao je nedvojbeno rekao kako je Božji zakon upisan u srce svakog čovjeka.
I KC nedvojbeno poučava kako Bog želi spasiti svako svoje stvorenje.
Tri velike točke koje treba povezati.

Znači li to da je KC samo jedna od istina i da nije bitna? Ne, nipošto, baš suprotno.
Nije bez veze Krist poslao svoju Crkvu da odnese njegovu riječ u cijeli svijet. I Crkva je to uspjela. Trebalo je vremena, ali uspjela je.
Ljubav koju je Krist propovijedao prije dvije tisuće godina bila je toliko nestvarna da je bila sablažnjiva, vrijedna razapinjanja na križ.
Ne samo kod Židova, ništa bolji nisu bili na Rimljani, Grci, Egipćani, Perzijanci, divlja plemena sjevera... pa sve do dalekog Istoka.
Poruka koju je utjelovljeni Bog poslao Čovjeku bila je dramatično različita od svega što je čovjek tada imao i bio, tražila je promjenu od temelja na gore.

Danas, dvije tisuće godina kasnije, poruka ljubavi je došla do zadnjeg kutka svijeta. Ne provodi se svuda u punini, ali je došla.
Za nju znaju sve kršćanske denominacije, Islam, Židovi, sve istočne filozofije i religije, moderni svijet ... ne samo da je znaju nego su je djelomično prihvatili i primijenili.
Neki su je prihvatili u punini (i postali katolici ili bar kršćani), drugi su je prihvatili u određenom opsegu.

Kako znati koliko je istine u tim drugima? Pa upravo tako što je Krist osnovao KC koja je etalon, mjerna jedinica, punina Istine, Objava Boga čovjeku.
I zato papa može mirne savjesti prepoznati u drugima te dijelove istine i reći da ih vode ka Bogu.
Dovoljno za spasenje? Bog će suditi svakome po njegovoj savjesti, zakonu koji je upisao u srce svakog čovjeka.

Prije nego bahato osudimo druge i "pošaljemo" ih u pakao, trebali bi ipak razmisliti što je to vjera i što znači slijediti Krista.
Riječi su jeftine. I obredi su jeftini. Ne traže puno od nas. I zato imamo oko sebe toliko katolika koji ujutro pogledaju horoskop, pa sjednu u auto i objese krunice "nek se nađe za svaki slučaj", malo se zabave gatanjem, pa tu i tamo odu na misu jer eto nikad ne znaš hoće li ti trebati... Katolička vjera i hod za Kristom? Ne, nije. Slijediti Krista je jako "skupo" i traži djela ljubavi. I zato sam napisao da se bojim praznih ruku, jer sam kao i većina modernih ljudi zatvoren u svoj svijet i slabo vidim druge.

Dobro si rekao pa bi u tom pravcu mogao samo dodati da je u katoličkoj crkvi punina istine i tim slijedom bi bilo za očekivati da su katolici uzor i svjetlo drugima, međutim to često osim manjih iznimaka nije tako jer kao što si rekao Bog želi da se svi ljudi spase i jednako voli svakoga čovjeka a jedino što traži od čovjeka je ljubav i po njoj odnos sa njim.

Ispunjavanje svih zakona i pravila su dobra stvar i također znanje da je u katoličkoj crkvi punina istine kao i spoznaja da izvan Crkve nema spasenja ali bez osobnog odnosa sa Bogom sve to može biti potpuni promašaj i zato uvijek na prvom mjestu treba biti odnos i ljubav sa Bogom a koji je omogućen svakom čovjeku bilo koje religije jer da nije tako ne bi Isus rekao onoj poganki i onom poganskom satniku da ne nađe u Izraelu takve vjere.

Ovo i jest istina, ali mnogi katolici su se uljuljkali u sigurnost svojih obreda i reducirali Kristovu Crkvu na jako uzak civilizacijski krug.
Temeljno pitanje je tko slijedi Kristov put? Onaj tko kaže hoću pa ne ode, ili onaj tko kaže neću pa ipak ode?
Nije zalud sv. Augustin zapisao: "...mnogi od onih koji misle da su vani zapravo unutra, a mnogi koji misle da su unutra zapravo su vani.".

Ponavljam, riječi su jeftine. Jednom kada se to shvati onda je lakše uroniti u Kristovu ostavištinu.
"Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar."
Krist je na toliko mjesta naglasio što je važno i kakvu promjenu u čovjeku traži, da stvarno čovjek mora aktivno odbiti to shvatiti da bi tvrdio suprotno.

Uopće ne razumijem tvoju priču o jeftinoći. Zar je sv. Misna žrtva jeftina?

Vjeruj mi, puno je lakše odsjediti pola sata na misi nego pola sata uroniti u bijedu ljudi u socijalnoj samoposluzi.
I ne, ne mislim pod tim da je misa nevrijedna jer nije, neprocjenjiva je, to je susret sa Bogom, sa živim Kristom, tu nam se duša napaja.
Ali slijediti Krista i hodati njegovim putem je još puno toga, a mnogi zastanu na prvoj stepenici.

Jučer je na misi svećenik lijepo poentirao, vjera bez djela je kao zdjela bez jela.
I ne dociram svisoka jer sam i sam u blatu kao i većina vjernika. Čitam, pišem, molim, duhovno se obnavljam ... ali kada treba otići gubavcima stanem.
I pitam se ako toliko oklijevam otići gubavcima kako bih onda otišao na križ za mojeg Gospodina?
A ponekad vidim da su gubavcima otišli ljudi koji nisu upoznali Gospodina onoliko koliko ga ja poznajem.
Je li mu bliži onaj tko kaže hoću pa ne ode, ili onaj tko kaže neću pa ipak ode?

Potrebno je prihvatiti sebe i ne uspoređivati se sa drugima, ako se osjećaš slab , bolestan i nedostojan to je dobro jer onda imaš potrebu za Isusom. Sotona želi da mislimo o sebi da smo zli a onda i o drugima i cijelom svijetu a to vodi tome da nesvjesno imamo krivu predođžbu i o Bogu.

Ne postavljaj si prevelike ideale nego jednostavno prepusti sve Bogu i ne prosuđivaj sebe jer je to oholost.

Budi jednostavan i radostan kao dijete a što se tiče pravila ako smo već slabi za dobra djela i velike podvige onda možemo i moramo se čuvati samo jednog a to je suđenje ili prosuđivanje drugih.

Među najozbiljnijim zabludama koje danas prevladavaju, čak i u katoličkim krugovima, jest ona prema kojoj su sve religije jednake jer sve štuju jednog Boga. Ova je pogrješka vrlo teška jer niječe, u svom korijenu, intrinzičnu istinu Katoličke Crkve. Nažalost, izjave pape Franje na skupu u katoličkoj odgojno-obrazovnoj instituciji u Singapuru, izrečene 13. rujna 2024., idu u tom smjeru i, uz dužno poštovanje prema papi, objektivno je skandalozna.
Službeni vatikanski izvještaj, objavljenoj na mrežnoj stranici Vatikana, citira Franjine riječi: „Sve su religije put kojim se dolazi do Boga. One su – radim usporedbu – kao različiti jezici, različita narječja, kako bismo tamo stigli. Ali Bog je Bog za sve. I zato što Bog je Bog za sve, mi smo svi djeca Božja. ‘Ali moj Bog je važniji od Vašeg!’ Je li to istina? Postoji samo jedan Bog, a naše religije su putevi do Boga. Neki su na tom putu muslimani, neki hinduisti, neki kršćani, ali to su različiti putevi. Jasno?“
https://www.quovadisecclesia.com/pogrje ... saverskog/
Kad bi ja svojoj djeci rekla to što je citirano i s takvim tonom vrlo vjerojatno me ne bi ni razumjeli ni poslušali, a dovela bi svoj roditeljski autoritet u pitanje. Papu kao katolici moramo poštovati, ali sigurna sam da se tako katolička vjera ne prenosi djeci, a još manje mladima.

Odličan komentar na tu papinu izjavu o religijama:

https://media.benedictine.edu/did-pope-francis-just-say-all-religions-are-equally-true

Franjo često više ili manje suptilno hoda po rubu, nažalost mnogi takav modus operandi ne podnose.

https://youtu.be/zQiMrMlntlA?feature=shared

Ovo je jednostavno preko ruba, i nikakva semantička akrobacija ili pirueta ne može ovu izjavu svesti na ono što bi htio ovaj novinar, kad nas pokušava uvjeriti da je papa samo naglasio ono što su u drugim religijama shvatili ispravno, a ne ono što su shvatili krivo. Papa je rekao da Božansko nadahnuće postoji u drugim religijama, a to jednostavno nije točno. Nema Božanskog nadahnuća koje vodi do parcijalne istine. I to nema nikakve veze s KKC843, jer Franjo ne razlikuje u drugim religijama ono što je dobro od onog što nije, ono što, prema kkc 843, teoretski može biti priprema za obraćenje na kršćanstvo, znači priprema za odbacivanje sveg onog lošeg u toj religiji, od tih istih loših stvari u dotičnoj religiji koje SPREČAVAJU obraćenje.

U vezi s kkc 843 koji kaže da Crkva prihvaća sve što je dobro u drugim religijama kao pripravu za kršćanstvo, da bi se to ostvarilo, te dobre stvari treba odvojiti od onog lošeg s kojim su povezane u jednom vjerskom sustavu. Npr musliman vjeruje u jednog Boga, ali je ta vjera neodvojivo povezana s uvjerenjem da taj Bog nema Sina, da je Isus samo čovjek. Da bi ono dobro u islamu uopće moglo teoretski biti priprava za kršćanstvo, muslimana treba uvjeriti da je njegovo vjerovanje o Isusu zlo, a ne mu reći da je njegova vjera nadahnuta, jer NIJE. Kako nasuprot nejasnom paragrafu 843. djeluje ovaj infalibilni, i prema tome vjeroobvezujući pod prijetnjom anateme (što Katekizam nije) citat iz izjave Cantate Domino 17. ekumenskog sabora u Firenzi 1441. "The most Holy Roman Church firmly believes, professes and preaches that none of those existing outside the Catholic Church, not only pagans, but also Jews and heretics and schismatics, can have a share in life eternal; but that they will go into the 'eternal fire which was prepared for the devil and his angels' (Matthew 25:41), unless before death they are joined with Her; and that so important is the unity of this ecclesiastical body that only those remaining within this unity can profit by the sacraments of the Church unto salvation, and they alone can receive an eternal recompense for their fasts, their almsgivings, their other works of Christian piety and the duties of a Christian soldier. No one, let his almsgiving be as great as it may, no one, even if he pour out his blood for the Name of Christ, can be saved, unless he remain within the bosom and the unity of the Catholic Church". Dakle, u duhu hermeneutike kontinuiteta, ako sintetiziramo kkc 843. i Cantate Domino, u drugim religijama postoje stvari koje se mogu, SAME ZA SEBE, odvojeno od svog konteksta, shvatiti kao neka priprema za kršćanstvo, ali te religije kakve jesu vode neizbježno i jedino u pakao. To je objektivni diskurs; subjektivno, i ti ljudi ipak mogu biti spašeni, ako su živjeli u skladu s naravnim zakonom "kojeg je Bog upisao u njihova srca", a to nije isto što i pozitivni elementi u njihovoj religiji.

Osim toga, ako se Božansko nadahnuće nalazi u svim religijama, a za koje znamo da tvrde međusobno nepomirljive stvari, kako to sjeda s onom Fernandesovom uputom o vrednovanju privatnih objava, po kojoj se treba zaustaviti na subjektivnom?

Ili, kako kaže Evangelici Gaudium, "stvarnosti su veće od ideja".

Razlog zašto prirodni zakon koji je Bog upisao u srca pogana nije isto što i pozitivni elementi u drugim religijama je taj što su ti pozitivni elementi neodvojivi od ostalih elemenata u tim religijama, i zato ne mogu djelovati kao pozitivni dok god ih se ne odvoji od tog konteksta. To se ne može postići bez eksplicitnog navođenja tih negativnih elemenata kao negativnih.

Možda je bilo bolje da si dao i prevod iz Cantate domini, jer mnogi ne znaju perfektno engleski da bi sve točno razumjeli, posebica kada se važe svaka riječ i zarez
Ovo što si jako lijepo naveo glasi u prijevodu:


Presveta Rimska Crkva čvrsto vjeruje, ispovijeda i propovijeda da nitko od onih koji postoje izvan Katoličke Crkve, ne samo pogani, nego i Židovi i heretici i šizmatici, ne mogu imati udjela u životu vječnom; ali da će otići u 'vječnu vatru koja je pripremljena za đavla i njegove anđele' (Matej 25:41), osim ako se prije smrti ne spoje s Njom; i da je tako važno jedinstvo ovog crkvenog tijela da samo oni koji ostaju unutar ovog jedinstva mogu koristiti sakramentima Crkve za spasenje, i oni jedini mogu primiti vječnu naknadu za svoje postove, svoju milostinju, svoja druga djela kršćanske pobožnosti i dužnosti kršćanskog vojnika. Nitko, neka njegova milostinja bude koliko god velika, nitko, čak i ako prolije svoju krv za Ime Kristovo, ne može biti spašen, ako ne ostane u krilu i jedinstvu Katoličke Crkve.

Ovo jest katolička istina i drago mi je da si to shvatio i istaknuo.