Katolički odgovori

»Misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti.« su riječi iz Biblije koje su mi često odzvanjale u zadnje vrijeme.
Hodala sam, a nisam znala da je dovoljno da čovjek shvati kolika je vrijednost Njegova kraljevstva i da se isplati sve dati samo da bi se kraljevstvo nebesko zadobilo. Nisam prihvaćala da je raznolikost među ljudima tolika da je nemoguće podvući crtu i reći ovo su sposobnosti jednoga, a ovo drugoga, ovo su darovi jednoga, a ovo drugoga, ovo je napor jednoga, a ovo drugoga, ovo su zasluge jednoga, a ovo drugoga.
O kako su Božje misli doista daleko iznad ljudskih misli u tom smislu.
Zapravo, Božja strpljivost i njegovo milosrđe, njegova ljubav daleko nadilazi ljudsko ograničeno razumijevanje.

Ne tako davno sam osobno govorila protiv g. Rajka Bundala, nije mi bilo jasno o čemu on to govori, nisam shvaćala njegove riječi i rečenice... sve dok nisam naišla na ovaj dolje tekst.
Iako smatram da g. Bundalo izlazi iz okvira katoličansva s liječenjem rodoslovnog stabla/iako mi njegova stajališta o mjesečnici ne drže vodi, smatram da od svakoga valja uzeti ono dobro i da od svakoga valja uzeti ono što Bog daje.
Davno mi je prijateljica govorila o njemu, nisam je slušala, jednostavno sam bila slijepa i nisam vidjela kako Bog sve okreće na dobro i nisam vidjela plodove, nisam željela vidjeti koliko se ljudi obratilo zahvaljujući R. Bundalu.
Osobno sam našla jedan njegov tekst (nema ga online da mogu link postaviti) koji me utješio i pomaže mi da svakog dana iznova i iznova molim za jednu osobu za koju želim da dođe Bogu u krilo.
Tekst kopiram dolje niže.

Moje je iskustvo da zvati ljude izvana na obraćenje, uvjeravati ih u našu vjeru, pa čak i svjedočiti im o čudesima Božjim, ne bismo li ih privoljelili na obraćenje, ne donosi nikakvoga dobroga ploda. Češće ćemo tako doživjeti da nas izrugaju i prezru, a svetinje da nam pogaze i dušu rastrgaju. Razumjet će nas i odobriti nam samo posvećene duše, koje već vjeruju i zajedno će s nama trpjeti bol našega neuspjeha.

Ljudi ne znaju što čine, zato ih u svome razočaranju ne smijemo osuditi. Postupaju tako nagonski, po prisili zloduha koje smo, slavljenjem Boga, u njima razjarili. Pred imenom su se Božjim ta zla očitovala, ali ne možemo ih iz njih izagnati ničim ljudskim; ni riječju, ni svjedočanstvom, ni ljubavlju, ni prijetnjom, ni lukavošću. Jedino Bog te duše može osloboditi. Zato smo, svi koji imamo Duha Božjega, dužni moliti za obraćenje grješnika, ponajprije onih koje susrećemo. I dužni smo prinositi pokoru za njihova zla da zadovoljimo Bogu zbog uvrjeda što Mu ih nanosi ljudski rod. Dokle god su ti ljudi u vlasti zloga duha, ludo im je i nastrano sve što po vjeri kažemo, jer je duhu propasti ludost sve što Čovjeku od Boga dolazi. Ne da im zloduh čuti istinu, ni vidjeti djelo Božje, ni poželjeti svoje spasenje.

Ne zaboravimo da je bezbožnost ropstvo Zlome, a ne nikakvo čovjekovo slobodno mišljenje. Nije mu ni stav, ni djelo poniklo iz slobode, nego iz ropstva. Ta, zar mišljenje ne dolazi od nadahnuća i zar stav nije krutost naduta mišljenja? I djelovanje, isto tako, zar ne prima snagu iz nadahnuća? Nadahnuće je uvijek plod nekoga duha u srcu, a ne bezduho samouvjerenje. Svako nadahnuće dolazi iz dubine, izvan svijesti. Začinje se tamo gdje je duh čovječji i duhovni svijet okolo njega.
Osloboditi čovjeka od Zloga može samo Krist Otkupitelj. Vjeru u Krista može dati samo Bog Otac. Nadahnuće pravednosti i svetost ljudima može dati samo Duh Sveti. A mi smo tek suradnici Božji.

Surađujemo molitvom za obraćenje grješnika. Surađujemo pokorom za njihove grijehe. Surađujemo svjedočenjem Božje istine. Surađujemo uzornim životom pred svima koje Bog poziva. Surađujemo blagoslivljanjem duša u Božje ime. Surađujemo zapovijedanjem nečistim duhovima u Božje ime. Surađujemo na sve načine na koje nas jedinstvena Ljubav prema Bogu i čovjeku nadahnjuje.
A najviše od svega suradujemo vjerom, jer se Bog vjeri daje i jer vjeri ništa ne uskraćuje. Njegova darežljivost je u neograničenoj umoljivosti. No, za sve treba sazreti čas, jer Bog daje sve u svoje vrijeme, u vrijeme kada je mudrost njegova u svim smjerovima zadovoljena.

Zato ne očajavajmo ni pred najtvrđim grješnikom, nego surađujmo s Bogom i oko njegova spasenja. Ne činimo ništa samovoljno, nego ono na što nas Duh Sveti nadahnjuje. A njegovi plodovi su – u ljudima: "ljubav, radost, mir"; u samome sebi: "strpljivost, blagost, dobrota", a u Bogu: "vjernost, krotkost, uzdržljivost." [Gal 5,22] Koji bez poticaja Duha samozvano nasrću na ljude da ih obrate, ne čine po volji Božjoj; napasnici su i zavodnici poput onih koji su se odijelili od Crkve.
Ljudi, zaista, ne znaju što čine. Misle da su im misli vlastite tvorevine. Gorde se njima, a da ne opažaju kako je gordost zapravo Sotonina oholost što ih čini naopakim u odnosu na sve Božje. Grješnici su jadni ljudi. Siromaštvo njihove pameti i srca je ogromno, jer su i srcem i pameću uronjeni u duhovni mrak. Njima treba spasenje, a istinsko spasenje je proslava milosrđa Božjega.
Zato, ne zovimo ih kao ljudi, kao zavodnici, za sobom u Crkvu, nego molimo dobroga Gospoda da im se smiluje, da ih njegov glas iznutra pozove, da im otvori oči i uši srca te vide naše spasenje i čuju naše svjedočanstvo vjere, da prime dar spasonosnog evanđelja. Zato, ako smo sami, tek nakon molitve, a još bolje istovremeno dok drugi za naše propovijedanje mole, svjedočimo Božju slavu. Tako će grješnik, svevišnjim darom po služenju Crkve, ugledati Božje svjetlo u samome sebi, iz sebe čuti svetu riječ i razumjeti je. Obradovat će se Spasitelju Isusu i pridružiti nam se kao ljubljeni brat; možda nas i preteći u malenosti i ljubavi, zahvalan za svoje veliko oslobođenje. To je put naviještanja Crkve. Ona je spojila evangelizaciju naroda i kontemplaciju zatvorenih redova u jedinstveno djelo. Zato je Isus slao po dvojicu ili trojicu na put među ljude; ne da obojica u isti čas govore, nego, dok jedan govori, drugi da moli. Unutarnja i vanjska riječ su činile cjelovitost navještaja. Riječ koju je Bog čovjeku slao, već je od čovjeka molitelja bila dostojno primljena i sila se Božja mogla očitovati. Slao ih je u slobodi siromaštva, da bi bili bogati samo njegovom ljubavlju, da bi svim srcem mogli služiti njegovom spasenju. Kada čovjek poziva ljude, zove ih izvana. Svakoj mu riječi nedostaje dubina. No, kada im u Bogu prilazi, Bog ih zahvaća iznutra i izvana; unutarnje oslobođenje potvrđuje izvanjskom nepobitnom riječju kojoj se jedino mogu pokloniti. Bog određuje mjeru propovijedanja. Bira moćnu i prikladnu riječ pa govori što nije mislio i onoliko dugo koliko se nije ni nadao. Tada je tek učinak potpun. Kada Bog nekoga zagrli, tko li ga može iz njegova zagrljaja iščupati, a duši, koja je doživjela od svoga Spasitelja cjelov u sve svoje rane, kakvo još svjedočanstvo treba? Tada i navjestitelj i svjedok moraju zašutjeti i predati riječ onome koji se u Duhu tek rodio te, zajedno s njime, slaviti Boga. Tada jedna jedina sveta riječ zamjenjuje sav govor. U njoj je sve: Aleluja!

https://www.dnevno.hr/vjera/svjedocanst ... a-1227455/

Za mene je RB veliki evangelizator u katoličanstvu i pozitivna osoba

Taj covjek je uglavnom u redu zadnjih godina.Dok je imao emisiju na Radiu VG tu je bilo svakakvih budalastina.Duh sveti mu je u eteru otkrivao "zle" stvari i zivotinje pa je nabrajao mačke,zmije i sl a jednoj slusateljici u eteru savjetovao neka se moli Bogu da joj vrati djevicanstvo kojeg je poklonila pogresnom covjeku.Sjecam se da se bunio i oko plisanih zivotinja ,plisani "medo" i "zeko" po njemu nisu samo bezazlene igracke a zamjerio je i vojsci sto postrojbe nazivaju po zivotinjama.Ovo zadnje mu je na mjestu.

_________________
Mislim,imamo mi problema... https://youtu.be/IPsFK4hOQng

"Po plodovima ćete ih prepoznati".
R. Bundalo je čovjek koji se pokazao čovjekom kad mi je bilo teško.
Iako sam na tt forumu bila u grupici koja je sumnjala u njega, upravo Rajko mi je pružio ruku i potporu kada mi je trebalo, ej, čovjek je okrenuo moj broj telefona i nazvao me.
Možda se ne trebam slagati sa svakom njegovom, ali znam koliko mi je pomogao i kad mi je pružio ruku.
Ispričala sam mu se, i još jednom se i ovdje ispričavam ako sam ikada na ijedan način ga uvrijedila jer to ne zaslužuje takav čovjek, a ostalo - svakome na njegovu savjest.

A sto uopce znace te sumnje u nekog evangalizatora internet grupice sumnje i podrske.Nijedan nije takav da ne izaziva sumnju i da nema svoja zastranjenja kao i dobroga. Covjek je.I oko njega kao i kod svakoga eksponiranog evangelizatora se stvara kult licnosti.Ne znam da se i jedan bunio oko toga.Nisam siguran,ali mislim da je njegova emisija rvg ukinuta nakon sto se zamjerio strukturama.Zamisli devedesetih reci kako nije u redu da se vojne postrojbe nazivaju po zivotinjama.Dok se netko ne zamjeri drzavnim ili crkvenim strukturama evangelizira slobodno,kasnije s margine.To je demokracija.Rajka bi rado upoznao.Po onome kako ga osobno dozivljavam rekao bih da je vise pozitivan nego negativan.Ovdje mu je svaka na mjestu https://youtu.be/EIGv2Yyc2AM

_________________
Mislim,imamo mi problema... https://youtu.be/IPsFK4hOQng

Nije u redu da se postrojbe nazivaju po zivotinjama. Njemu nista to nije bilo u redu her je iz pravoslavbe obitelji, pa mi se cini da je imao nostalgiju prema mjestima istocno od drine
Nitko nije tvrdio da je on los covjek na tt-u. Vec smo tvrdili da je njegova evangelizacija smijesna i stetna. Upoznao sam ljude koji hvale i znaju Rajka uzivo. To je obmana stoljeca. Ti ljudi su obmane.

Da, upravo o onome što on govori, i sama imam problema. Tj. često nisam znala prepoznati ono loše. I to, hvala Bogu, ne vezano za crkvu i katoličanstvo, već i za svakodnevnicu.

Ti ljudi (karizmatici (koje spominje Bundalo u videu) - oko kojih se stvara kult ličnosti pa dijelom manipuliraju "svojom publikom") ustvari nas otimaju od nužne ovisnosti o Bogu, našem Stvoritelju, i čini ovisnima o ljudima. Dok god dopuštamo drugima da nas definiraju, upravljaju s nama i drže naš život u kontroli koja bi trebala biti zadržana samo za Boga - nismo na pravom putu.
Nitko (osim Boga) nema pravo definirati našu vrijednost i stvarnost.
I baš o tome (posebice pri kraju članka) govori katolička psihologinja Maja Jakšić (članak jučer objavljen) - http://misija.slobodnadalmacija.hr/foto ... leID/35109
U našem nemilosrdnom, natjecateljskom i duhovno bankrotiranom svijetu mnogi su spremni učiniti sve kako bi napredovali i bili važni i uspješni (pa i "igrali" se Boga i s Bogom).
To Bundalo u video dobro postavlja pitanje - Kako razgovaraju ljudi koji se vole? Upire li Isus u druge?, a u članku autorica govori o osobnim odnosima - ali kad se crta podvuče - sve je to isto.

Nažalost, agresivnost, izrabljivanje, licemjerje, grabežljivost i zloupotreba moći su društveno prihvatljiva ponašanja i način kako naše manipulirajuće i kontrolirajuće društvo funkcionira.
Kao da smo zaboravili ono u grudima, ono što kuca, kao da smo zaboravili srce i savjest.
T. Ivančić kaže (usp. Susret sa živim Bogom) da je savjest izravna čovjekova veza s Bogom i da se u savjesti se čovjek osjeća odgovornim Nekome, a Frankl da je „Savjest organ smisla“ te upozorava da čineći zlo, čovjek ugrožava svoju egzistenciju.
Onako, savjest kao sveto i izvorno središte osobnosti, središte čovjeka (usp. Post 2,9 – „drvo spoznaje dobra i zla bilo je na sredini raja“) koje bi nam trebao govoriti da ne smijemo činiti zlo i da moramo činiti dobro, a ustvari u današnjem svijetu se samo može naići na pluralizam razmišljanja (jedni smatraju rat opravdanim, drugi smatraju da se ne smije uzeti oružje u ruke, jedni smatraju da su predbračni odnosi normalan slijed ljubavi, drugi smatraju da su oni čisti egoizam itd.) što jasno pokazuje da ljudi svojom logikom ne mogu vidjeti što je u pojedinom slučaju ispravno i mi često našim procjenama ne možemo i ustvari ne smijemo vjerovati. Pa ni onda kad bi za nekoga dali ruku u vatru.
Na kraju, samo je jedan čovjek Istina i Put i da onaj koji ide za njim neće lutati u tami. I taj čovjek – Isus iz Nazareta je umro za te tvrdnje i nadvladao je smrt.

I ustvari, da bi se oduprili svemu tome, svim tim različitostima, nelogičnostima u kojima i s kojima živimo - valja se suočiti sa sobom kakvi jesmo.
To zaključujem, a ustvari prijeko potrebno je da primijenim i na samoj sebi. Ja sam stvarno ponekad prava slijepica. Treba se unaprijed zaštititi, pa možda čak i suzbiti svoje čežnje, ne pokazivati osjećaje, ne tražiti potvrde, a ni čeznuti da smo nekom bitniji od drugih.
Tko traži istinu naći će je, tko traži ljubav - naći će je.
Jedna od prvih lekcija u hagioterapiji bila je - Milost je za sve nas odmah iza vrata, samo što kvaka je ipak s naše strane i sve je na nama, samo nama.

R.B je umjetnik i vjeru doživljava na osobit način koju dobro prenosi na čitatelje.

Ono što mu fali je teološko obrazovanje pa dolazi do grešaka u razumijevanju nekih stvari...
Puno se oslanja na objave i viđenja...porodična stabla itd.

Trebalo bi ga više doživljavati kao umjetnika kad govori o Bogu i uzeti u obzir neke njegove greške.

Ma da, slažem se s vama. No, ovdje je pitanje tko je čovjek.
Vjernik, katolik može zastraniti, ali će se najčešće vratiti na pravi put.
U načelu, Rajko je za mene bio čovjek. Ono što on govori u videu je nešto drugo.

Naime, ja to uspoređujem s onim što je T. Ivančić isticao (usp. Otmjenost duše) da sigurno, postoje sukobi u kojima je druga strana doista toliko zla i zločinačka da nema drugog načina nego da ju se udalji, kako ne bi mogla činiti zlo i da postoje bolesti zbog kojih ljudi čine zlo, pa takve treba liječiti.

No istina je da je većina sukoba izazov za nas. Naime, ne možemo zahtijevati da se samo drugi mijenjaju. U njima jest, možda, neka krivica, ali u nama su rana i bolest.
Prema tome, da bismo mogli živjeti s drugima, potrebno je mijenjati vlastito srce (i o tome govori i Bundalu u onom gore videu kojeg je forumaš Snjegović postavio te o tome govori autorica članka kojeg sam ja postavila - treba se suočiti i sa samim sobom). Zapravo, rad na srcu, na vlastitoj kulturi, na moralnoj i etičkoj snazi vlastitog bića jest bitan, osnovni i najvažniji, jer nećemo biti suđen toliko po djelima, koliko po onome kakvo je naše srce.

Kada i kako biti čovjek? Ne čini li vam se da se svi time trse, a malo je onih koji su tu.
Nekidan sam pala na dupe, toliko me razočarala osoba za koju bih dala ruku u vatru, a ja sljepica nisam bila svjesna, nisam mogla ni sanjati da mogu biti tako u zabludi i ta ljutnja je u meni, tolika da bih vrištala iz petnih žila, no to me i nokautiralo jer (usp. Irvin Yalom) to što se ljudi ljute jedni na druge može biti pokazatelj koliko su važni jedni drugima i koliko ozbiljno jedni druge shvaćaju. Osobe koje ne mare jedna za drugu, ignoriraju se.
Što, Bože, više želiš? (ne znam za vas, ali to je pitanje koje se ja pitam).

Zašto je svijet ovakav kakav je? Pa zbog grijeha. I mog, i vašeg, i od onih drugih.
Pa dokazano je da su mnoge psihičke bolesti su produkt grijeha koji se nikada nisu ispovjedili. Grijeh je otrovna tvar u čovjekovom umu i duši. Ako se ne povrati, uništava psihičku, mentalnu i duhovnu cjelovitost osobe. Grijeh je duhovna stvarnost koju čovjek ne može izbrisati sam.

Biti normalan čovjek i ići srednjim putem je najteže.
Mjesto što toliko pametujemo po forumu bolje je da si primimo posla i budemo nekome od koristi.

Dižem ovo da ne otvaram novu temu.
Slušala ga neki dan na radio Mariji.
Čudno mi je što se npr takav radio ne ogradi od toga. Koliko, hm, kako se izraziti a ostati pristojan?!
Njemu Bog rekao ovo, rekao ono...I on to ozbiljno priča, "Slušaj, Rajko, kaže meni Bog..."
O tom izričaju, ajmo reć zastarjelom, o tome što priča i koliko su mi neke stvari smiješne, neću.
Ali kako mu se pridaje pažnja, čovjek je već umislio da je nešto kao starozavijetni prorok. Malo guglam, pa vidim "Glumac Rajko Bundalo dobio objave o kraju svijeta".
A svašta.

Tako i meni izgleda, plus školovana glumačka dikcija

Rajko je posebna duša, suvremeni mistik i njegov način govora je ponekada teško razumjeti.
To što mu Bog govori zapravo odražava njegovu sposobnost da dobro razlučuje duhove i prepozna Božje pokrete u svojoj duši.
Nije to ništa izvanredno, sveti Ignacije je pisao o tome i druge poučavao što i danas rade Isusovci u svojim duhovnim vježbama.
Imao sam ga prilike osobno upoznati i čovjek je zbilja poseban, osjeti se da Duh Sveti djeluje u njemu.
Kao što je Kopitar već napisao nema teološko obrazovanje što dovodi do nerazumijevanja u nekim stvarima.
Bez obzira na te manje devijacije od njega se može puno naučiti i Bogu hvala što među nama žive takvi ljudi.

Ti si bar relativno spametan čovek, nej takve stvari pisati.

Ne znam što je pričao u emisiji, ali što ti je loše u tom tekstu koji si našla? Je li to ovaj https://www.dnevno.hr/vjera/glumac-rajk ... t-1388498/ tekst?