Iako to tako na prvu ne izgleda, nitko od nas nije sam i ostavljen.
Prepreke, zapreke u životu su baš poticaj da spoznamo tu istinu da je Krist sve vrijeme sa nama.
Kad je sve dobro i nama zanimljivo, tad niti ne razmišljamo o tome...
Ima brzi način spoznaje tj. rješenja problema (spori je vremenski gdje vrijeme sve rane liječi...).
To je upravo molitva.
I to molitva ne iz uma (treba sići sa uma), već iz srca iz duše.
Umom si i stvaramo sve veće prepreke u životu potaknuti životnim situacijama koje su uvijek i loše tj. one koje nam ne idu uz dlaku.
Molitva iz srca je meni odlična i jednostavna, no za nju treba zrnce vjere u Ljubav u Boga
U takvoj molitvi spojimo situacije koje nas muče sa osjećajem darivanja (npr. osjećajem radosti kad nekoj nama dragoj osobi poklanjamo poklon).
Spojimo onu muku što nam je u psihi u svijesti, sa onime što nam je na srcu (srce bezuvjetno voli, dok um kalkulira stvarajući uvjete za ljubav).
Za to je dovoljan tren. Meni osobno je to jednostavno napraviti kroz molitvu Oče naš, no može biti i neka druga molitva.
Ovime dozvoljavamo da nas se mijenja tj. mijenja se naš pogled na svijet.
Ostaje sve proživljeno, a gledamo očima ljubavi što dovodi do slavlja u zahvalnosti i očaranosti ljepotom života.
Brzo ćeš shvatiti da situacije koje su te snašle i o kojima govoriš, su u biti blagoslov.
Teško je bez tih zapreka, teško je pravedniku ...
Nadam se da sam malo pomogao!