Katolički odgovori

Ja bih tu malo prodiskutirao.
Obično mi je ovo bilo u redu, no sazrijevanjem u vjeri vidim da se nešto nama nameće. Stoga sam podcrtao ono što mi je upalo u meni problematično tj. ja tako ne vjerujem jer me Učitelj uči najbolje.

Ako ja vjerujem u vječni život vjerom u apsolutnu ljubav u Boga, kako mogu vjerovati u Boga koji očekuje...?
Očekivanje je prolazna stvar. Vremenska stvar. Odnosi se na prolazno i ovime priznajem da je moj Bog od ovoga svijeta koji čeka i čeka...
Posložio sam time život tako da je on očekivanje... No ovo prolazno je izgubilo i to je radosna vijest.
Radosna vijest koja ne daje očaj od očekivanja. Moj Bog nije očajan koji očekuje!
Moj Bog je vječan koji se vječno daje i ljubi, koji je izvor neiscrpne nepresušne radosti u svo vrijeme!

Odlučimo se: jesmo li od ovoga svijeta ili smo u ovome svijetu?
Stvoreni smo na sliku Božju. Ako naš Bog očekuje i mi očekujemo u očaju u iščekivanju...
Kako vjerujemo, tako nam i je! Neka mi bude po mojoj vjeri, neka ti bude po tvojoj vjeri, neka nam bude po našoj vjeri!

Jednostavno se vidi poveznica: Sve što očekujemo - odbacujemo! Priznajemo da to što očekujemo sada ne postoji, pa stoga to apsolutno ne postoji tj. negiramo ono što očekujemo!
Jer apsolutno je pobijedilo!

Zato samo radosno u vjeri u vječni život u apsolutnu ljubav u Boga u Krista koji je Alfa i Omega (i stvoritelj i stvoreno)!
Neka nama nas! Svi smo mi apsolutno jedno u Kristu, pa stoga prigrlimo poziv Učitelja: blagoslivljamo neprijatelje u slobodi Bogom danoj

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Dragi moj Viz,
Božje očekivanje nije u suprotnosti s opisanom vizijom svijeta...
Uistinu, nema neutralnosti... Na ovom svijetu ili radiš s Bogom ili si protiv Njega.
Ili: "da zlo napreduje, dovoljno je da dobri ljudi - ne rade ništa."
Želim reći, važna je odluka i opredjeljenje. Zapitati se u svim pojedinostima života: a što Bog od mene očekuje?
Naravno, očekivanje proizlazi iz ljubavi (ali i prijateljstva!), a ne iz nekog straha ili prisile..

Na nekoj temi smo razgovarali o onome: što je zapravo Božja volja? Možemo li mi to znati?
Ako ne možemo, zašto ipak molimo "Budi volja Tvoja, Oče"?

Draga Adrijana,

kako to da nema neutralnosti?
Isus naš Učitelj me uči:
Mt 5,44-45
A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone
da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.

Ova je izjava koja uči apsolutnoj ljubavi.
A ti bi, kao i mnogi, da se svrstam na neku stranu tj. da stvorim neprijatelje pozivajući se na Boga.
Po meni Isus nije pogriješio u ovoj izjavi. Mene je naučio živjeti. Živjeti ne da stvaram neprijatelje, već da ih ljubavlju prihvaćam

Ja sam se uvjerio da je Isus u pravu
Bog ne očekuje. Bog je sada u svo vrijeme!
Ljubav sa nama svima
Očekivanje je iz straha zbog slobode i drugoga, a vjera je iz ljubavi u slobodi svih nas
Budi volja tvoja Adrijana, neka ti bude po tvojoj vjeri!
Širimo ljubav odobravajući drugačije prihvaćajući različito ljubeći neprijatelja = obraćajući se mijenjajući sebe!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ne tražim ja da se nikako svrstavaš niti "stvaraš neprijatelje pozivajući se na Boga".
Ali slutim na što smjeraš.

Isus je rekao "Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone...", ali nije rekao "budite komformisti, ne ulazite u rasprave ni pod koju cijenu, nemojte zauzeti čvrst stav po nekom pitanju..." i slično - da vas ne bi tko zamrzio...

Isus je naprotiv rekao: "Tko sa mnom ne sabire, taj rasipa".

I "svijet će vas zamrziti zbog mene, ali hrabri budite, ja sam pobijedio svijet."

I "tko ne uzme svoj križ i ne ide za mnom, nije mene dostojan."

Zatim "blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko."

"Križ" na koji Isus u prispodobama smjera nije ništa drugo nego moralna i duhovna patnja koju uzrokuje mržnja drugog bez ikakvog razloga... Ili ako je razlog sam Krist.

Isus nije rekao "Bog ništa od vas ne očekuje", nego "Idite, propovijedajte po cijelom svijetu..." "Ako vjerujete, činit ćete i veća djela od ovih..." "Kome je više dano, mnogo će se od njega i tražiti..."

I drugdje u Evanđelju, nigdje se ne poziva na pasivnost.

Neutralnost i pasivnost nije jedno te isto.

Ako ja ne želim stvarati podjele i ne želim provoditi podjele = ja sam neutralan.
Slično kao davno zaboravljeni nesvrstani u hladnom ratu.
Nesvrstani nisu pasivni. Oni samo ne žele igrati po određenim pravilima koja dijele po zadanim kriterijima.

I tu Isus jasno daje do znanja kakva je priroda Boga Oca:
"... on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima."

Mi možemo stvarati strane, možemo stvarati podjele. Ali Bog je neutralan jer nas sve ljubi. Bog je apsolutna neuvjetovana ljubav koja se daje i prima
Bog ljubi i one koje mi/ja smatram zlom i nepravednim.
A Bog najmanje što radi je da čeka i očekuje... Kao da Boga zamišljamo nekim kraljem ili carem, faraonom, premijerom, direktorom, namjesnikom... koji nešto očekuje od svojih podanika.
Pa nije Bog tiranin i siledžija koji očekuje poslušnost...
Bog ljubi, daje se i prima, alfa i omega, stvara i stvoreno = živi

Pasivni gotovo i ne možemo biti jer smo živi. Tko teži biti pasivan, taj se odupire životu.
Farizeji su napravili podjelu u svom razmišljanju time što kad se pridržavaju hrpe pravila - smatraju se pravednicima. Iznad ostalih koji se ne drže pravila. Česta slika većine ljudi danas koji sve servirane činjenice primaju zdravo za gotovo i svrstavaju se u određenu skupinu koja ima nešto protiv drugoga (stvaranje neprijateljstva).
Ja sam isto sklon ovozemaljskim podjelama i svrstavanjima, no molitvom Bogu mogu to sve maknuti iz svoje svijesti.
Tako je ovaj svijet funkcionirao i tako funkcionira i danas.

No, kao što si i navela, imamo sada mogućnost obraćenja otpuštanjem pravila koja nas dijele.
I to u slobodi.
Apsolutno smo svi jedno u Kristu
Obraćenjem iz neprijateljstava i podjela dolazimo do radosti i slavlja života u zahvalnosti Bogu = dolazimo u Zajedništvo Jedinstvenih

Obraćenje je ono na koje Isus poziva, na koje moj imenjak Sveti Krstitelj poziva, pa se tako i ja pridružujem tom pozivu pozivajući nas na obraćenje.
Odazvao sam se više puta i to je fenomenalno iskustvo (iako to nisam tražio, niti pomislio o odgovoru već sam samo vjere to napravio po pozivu).

Ja pozivam na obraćenje, na akciju (ne na pasivnost) tj. pozivam na micanje podjela i različitosti blagoslivljajući neprijatelje (podjele) koje sam/smo izgradio u sebi čime se umnaža ljubav u očaranosti divljenju ljepoti života = Boga

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Zanimljivo razmišljanje, Viz,
da, reći danas nekome "Bog ne očekuje od tebe TO što ti sada trenutno radiš" može biti za neke ljude prosvjetljujuće...
Na primjer, za prezaposlene, za radoholičare koji nemaju vremena za Božje stvari, za pretjerano zabrinute ili one obuzete mržnjom ili detaljnim analiziranjem tuđih (loših) postupaka.
Bog definitivno to ne očekuje od nas...

Ali da Bog nas doista čeka i očekuje... da nam da svoj mir, da osjetimo njegovu ljubav, prihvatimo njegovu pomoć, odmorimo dušu u tihom unutarnjem razgovoru s njim i da se oslonimo na njega u svim teškoćama... da, iskreno mislim da to Bog očekuje.

Naša vjera je toliko raznovrsna i otvorena da se u njoj mogu naći i skromni introvertirani pustinjaci, a i fleksibilni organizatori koji su u stanju pokrenuti druge za neki cilj (osnovati družbu, pokrenuti misije, osmisliti put ili aktivnost)... svatko traži Boga na svoj način. A Bog svakome daje neki dar.

U prispodobi o "konačnom sudu" Isus nas doista svrstava: na ovce i jarce, na lijeve i desne, na blagoslovljene i one koje ne smijem opisati jer je "politički nekorektno"...

U onom razmatranju neposredno prije "Božjeg očekivanja" spominje se "kako je mnogima danas teško odlučno zauzeti stav", pa radije uživaju u "religiji blagostanja"... Izgovor da zauzimanje stava stvara isključivo podjele nije li i sam dio te "religije blagostanja" u kojoj je bolje ostati npr. neutralan?

Bog u svo vrijeme se daje. A daje dio sebe. Daje ljubav.
Ljubav je slobodna.
Da bi dvoje bilo u ljubavi, trebaju oboje dati privolu.

Tek kad dam u molitvi privolu odbacujući nešto i prihvaćajući drugo, tek tada Duh Sveti djeluje.
To smo svi kad se molimo iskusili.

Ja ne mogu sakriti radost u sebi molitvom, pa mi maska dobro dođe da ne ispadnem "ružno pače" radostan i nasmiješen kad su gotovo svi oko mene zabrinuti stisnuti u molitvi
A ono najvažnije i najčudnije kod mene je da u molitvi ne očekujem ništa, već pokazujem što jesam.
A jesam dijete Božje sazdan, kao i svi mi, na sliku Božju. Sazdani smo iz Ljubavi u slobodi djece Božje.

Zapjevajmo odu (dvostruko molimo)
https://www.youtube.com/watch?v=p2CoD48YRM4

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

@Viz,
završio si s Odom radosti, tvoji postovi u zadnje vrijeme izgledaju kao "Evangelii gaudium"
(zaboravljena Papina enciklika o radosti...), a nalazimo se na temi o pandemijskoj tuzi kojoj nikada kraja...

(...zato ipak nije offtopic!)

Na tom je tragu i ona moja meditacija o daljini i blizini...
Jer Pismo veli:

"Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo." (Rim 10,

"Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spašava." (Ps 34, 19)

"Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava će njegova živjeti u zemlji našoj." (Ps 85, 10)

*
"Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo?" (Pnz 4, 7)

Ma ne trebamo Boga zazvati, tražiti, nalaziti...
Bog je apsolutno u svo vrijeme u svima nama, u meni, u tebi, u svima nama i djeluje u meni, kroz mene i od mene; a ujedno i preko svih nas.
Bogu mjesto i vrijeme nisu ograničenja kao našem fizičkome prolaznom tijelu. No imamo mi i tijelo koje uskrsava koje živi vječno

Bog se ogleda kroz tvoje pisanje, kroz moje pisanje. Bog je sve u svemu
Neka nama nas!
Živjeli

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!