Dakle, danas mi je postupak jednog svecenika izbio na nos zadnji tracak nade i vjere koji sam imala.
Necu opisivati sto se dogodilo, samo cu napisati da bi sablaznilo svakoga.
Radi se o uglednom, hvaljenom i omiljenom sveceniku koji jos nije stao na zulj medijima i o kojem opcenito lijepo pisu, cak i oni lijevi.
I onda mi bas od njega dodje takav udarac da se osjecam da se jos uvijek osamuceno vrtim oko svoje osi.
Ne znam zasto ovo pisem tocno.
Jeste li imali takvo iskustvo?
Jeste li presli preko toga?
Hvaljen Isus i Marija,
trebalo bi znati više o naravi te sablazni da bi se nešto konkretnije napisalo. No ako je riječ o nečem što je kažnjivo zakonom, zločin ili takvo što onda to treba prijaviti policiji.
Ako se radi o nekom razočaranju zbog iznevjerenih očekivanje i pretpostavki onda to uzimaš previše subjektivno, a to nije baš najbolji put za spasenje jer te može udaljiti od objektivnog pristupa problemu. Bez Katoličke Crkve nema spasenja i sve što te udaljava od Nje jest loše nadahnuće. Ne moraš ići na sv. Mise koje prikazuje taj svećenik i za sakramente odi kod drugoga.
Ja se dosta često razočaram u ljude koji su klerici ili laici u crkvenim strukturama, ali nikada ne bih zbog toga izlazila iz Crkve niti Nju optuživala za podlosti koje rade ljudi.
Najviše rangirana osoba je bio jedan urednik s Hrvatskog katoličkog radija koji je grub i očito preko veze završio novinarstvo na hrvatskim studijima te se posve neprilično i nedostojno ponio prema roditeljima i djeci s poteškoćama u razvoju. Odvratno je to bilo slušati što govori u privatnim razgovorima i posve nespojivo s institucijom u kojoj radi, ali to je ljudski grešni element koji se ne treba poistovjećivati s Crkvom kao sredstvom spasenja.
Polako, moli se Bogu za tog svećenika koji te sablaznio i probaj se nadati da će se obratiti i činiti pokoru za svoje grijehe koje je počinio.
Login
Registracija
FAQ
Traži
Malo se šalim.