To je na meni nepoznatom jeziku, ali sam uvjerena kako bi enciklika trebala ukazati na neku vezu s Katoličkom Crkvom jer bez ne nema spasenja.
Naravno da ukazuje na KC, o tome ti i govorim, papa je samo dodatno objasnio što to znači.
Dva su povezana i važna pasusa, deveti i deseti.
U devetom papa potvrđuje tradicionalni nauk: Crkva je nužna za spasenje. Zašto? Jer je Crkva Kristovo tijelo na zemlji, a Krist je jedini put do spasenja. Crkva je, dakle, redoviti i Bogom ustanovljeni put. Zbog toga oni koji znaju da je Crkva nužna, a svjesno je odbacuju, dovode svoje spasenje u opasnost.
Logično pitanje koje slijedi: Što je s milijardama ljudi kroz povijest i danas koji nikada nisu čuli za Krista ili Crkvu?
Papa odgovara na to pitanje. On kaže da sveopće spasenje nije ograničeno samo na vidljive članove Crkve. Božja milost, koja dolazi od Krista po Duhu Svetom, djeluje na otajstven način i izvan vidljivih granica Crkve. Ta milost prosvjetljuje sve ljude dobre volje i omogućuje im da postignu spasenje svojim slobodnim pristankom na dobro koje prepoznaju.
Jezik zaista ne bi u današnje vrijeme trebao biti prepreka pored toliko dobrih online prevoditelja.
Ali evo da se ne mučiš, stavljam ti prijevod za ta dva pasusa:
Citat:
Poslanje je jedno i nedjeljivo. Prema čvrstom i ustaljenom nauku katoličke vjere, »putujuća Crkva jest nužna za spasenje. Jedino je naime Krist posrednik i put spasenja i on nam biva prisutan u svojemu tijelu, koje je Crkva. On sâm je, izričito naglašavajući nužnost vjere i krštenja (usp. Mk 16,16; Iv 3,5), ujedno potvrdio i nužnost Crkve u koju ljudi ulaze po krštenju kao po nekim vratima. Zbog toga se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je Bog po Isusu Kristu ustanovio katoličku Crkvu kao nužnu, ipak ne bi htjeli u nju ući ili u njoj ustrajati«. Taj nauk ne protuslovi sveopćoj Božjoj volji spasenja (usp. 1 Tim 2,4), »koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine«. »Svi se ljudi, dakle, pozivaju na to katoličko jedinstvo naroda Božjega (...) i njemu na različite načine pripadaju ili su na nj usmjereni i katolički vjernici, i drugi koji vjeruju u Krista, i konačno svi ljudi uopće koje je Božja milost pozvala na spasenje«.
Citat:
Sveopćost spasenja ne znači da se ono dariva samo onima koji izričito vjeruju u Krista i pripadaju Crkvi. Ako je spasenje namijenjeno svima, ono mora biti svima konkretno dostupno. Ali jasno je da danas, kao i u prošlosti, mnogi ljudi nemaju mogućnosti upoznati ili prihvatiti evanđeosku objavu, niti ući u Crkvu. Žive u društvenim i kulturnim prilikama koje im to ne dopuštaju, a često su i odgojeni u drugim vjerskim tradicijama. Za takve ljude spasenje u Kristu dostupno je snagom milosti koja ih, iako ih na otajstven način ne povezuje vidljivo s Crkvom, ipak prosvjetljuje na način koji odgovara njihovu duhovnom i materijalnom stanju. Ta milost dolazi od Krista; ona je plod njegove žrtve i priopćuje se po Duhu Svetom. Ona im omogućuje da postignu spasenje svojim slobodnim pristankom. Zbog toga Crkva, a i svi njezini članovi, ne mogu mirovati, nego osjećaju hitnu potrebu da donesu Radosnu vijest spasenja ljudima.