Katolički odgovori

Ne znam gdje smjestiti ovu temu pa ću početi (n)ovu
i bilo bi poželjno da odgovori netko tko zaista zna
da me ne bi zbunio još više ali može i bilo tko.
U svibnju sam kod
sebe prepoznala simptome teške bolesti pa sam se počela žarče
moliti, odustajati od grijeha... Bog mi je u nekoj tihoj lokuciji rekao
uobičajeno i to dva puta u dva dana: ne boj se, ja sam s tobom do kraja, samo vjeruj... a
onda sam počela dobivati nazovimo to vizije: slike ili kao vdee.
Npr. čujem napjev Crux sacra sit mihi luxx i poželim da i meni križ
bude svjetlo i vidim sasvim jasno kao video: drveni, masivni križ
gori ali ne izgara, vatra se razgorjeva kao da puše vjetar u nju, osjetim
silnu radost, to traje nekih pola minute i nestane bez objašnjenja. Tih dana
Dobijem trn u peti i pitam: zašto sad i to i dobijem odgovor: to sam ti
dao zato da više miruješ, se očistiš (valjda misli na kajanje, ali nije rečeno ništa više,
I tako svaki dan nekih dva i po mjeseca. Za to vrijeme osjećam silnu radost,
zaboravljam na bolest, sretna sam nevjerojatno... a zatim se viđenja
prorijeđuju, pitam zašto i pojavi mi se lik produhovljeno lijjep i mlad a
u oku mu se skuplja suza; shvaćam da je to Isus, otvaram oči da ne gledam
jer sam svjesna da sam ja u pitanju... drugi dan pokazuje sliku koja objašnjava
otprilike da bi se moglo raditi o mojim tvrdokornim grijesima, slike su sve rijeđe
i mutnije i sad se javi poneka ali rijetko. Riječi više nema...Osjećam silnu
čežnju da se opet vrati onaj osjećaj sreće ali nestaje iako je još uvijek
na neki način tu. Ja sam se u mnogo sitnih stvari popravila, ali povremeno
mi ispadne neki gaf osobito kad se naljutim ali je puno blaže nego prije
SAd mene to dosta podsjeća na 'tamnu noć' ali je krajnje čudno, čemu
ta zagonetnost.
Bilo bi izvrsno kad bi netko ovdje imao slična iskustva ili 'razgovor' da
bih to nekako usporedila sa svojim slučajem.
Interesantno je da sam bolest sasvim smetnula s uma a simptomi su se mrvicu
povećali, no mene više muči ova priča koju napisah.
Bilo je tu i raznih čuda, svakakvih lijepih i zanimljivih slika a najzanimljivije
je to što još i sad želi razgovarati o jednoj temi - torinsko platno...

Sama si kod sebe prepoznala simptome teške bolesti??
To treba liječnik dijagnosticirati. A ovo drugo svećenik.

Bolest, a to sam možda trebala odmah napisati, sam jednom imala sličnu ali je bila popgrešna dijagonoza pa sam propatila dok sam eliminirala sumnju. Sad sam ja sama posumnjala ali da se ne bi popnovio onaj scenarij, odgađam sve dok nemam komplikacija, a izgleda mi sve više da je dobroćudna.

Bolest je u ovom slučaju samo ubrzala ono što je moja duša tražila oduvijek:
Božju blizinu i Ljubav. Čini mi se da sam ju našla jer mi je taj razgovor da ga tako nazovem donio obilje mira i radosti. Zatim je kao i u Tamnoj noći trebalo doći do čišćenja od sitnih grijeha i navezanosti.
I to se događa sada. S duhovnog motrišta sve je u redu osim onog što mi nije jasno zašto mi govori slikama više a riječima manje i često mi odgovor ostane zagonetan ili polovično jasan.
Ali ja sam dobila takvo blago da sam zaboravila na bolelst, sad više ne kao u početku zato što sam ju htjela zaboraviti nego zato što mi nije bitna a izgleda da nije ni teška jer nemam nikakvih poteškoća i najvjerojatnije je da je dobroćudna.
Svećenik tu nema što raditi, ne radi se o grijehu a niti o nekoj teškoj patnji duše. Najčešće je za njih čudno i odbojno sve što je različito a neki čak govore o deonskim utjecajima, tako čujem a to ne bih
htjela.
Dakle, zanima me ima li netko slična iskustva kontakta S Bogom, tj. različita od onog uobičajenog što sam čula na početku:Ne boj se... ne mora biti vizija, možda neki osjećaji Božje blizine, ispunjenosti, želje za svetošću, neke neobične poruke za druge, bilo što...