Prema neslužbenim najavama izbor narednog Pape počinje 7. svibnja. Prošla konklava bila je zanimljiva: nitko nije mogao predvidjeti tko će biti izabran.
Papu ne biraju mediji i svijet, nego Crkva preko kardinala pod vodstvom Duha Svetoga. Stoga je on prije svega Kristom vođeni izbor Crkve za Crkvu. Samim time, možemo postaviti pitanje: kakvog papu treba Crkva? Što očekujete u idućem pontifikatu?

Prema neslužbenim najavama izbor narednog Pape počinje 7. svibnja. Prošla konklava bila je zanimljiva: nitko nije mogao predvidjeti tko će biti izabran.
Papu ne biraju mediji i svijet, nego Crkva preko kardinala pod vodstvom Duha Svetoga. Stoga je on prije svega Kristom vođeni izbor Crkve za Crkvu. Samim time, možemo postaviti pitanje: kakvog papu treba Crkva? Što očekujete u idućem pontifikatu?

Jedan je talijanski novinar napisao kako je Ivan Pavao II bio duša, Benedikt XVI razum, a Franjo srce. Crkva treba papu koji će imati odlike prethodnih papa, koji su svaki na svoj način bili iznimne osobe. Nadbiskup Kutleša je na ovo pitanje odgovorio (Link) "...Crkvi je potreban pastir, a ne strateg; otac, a ne upravitelj; čovjek molitve, a ne čovjek anketa. Potreban je papa koji će u prvom redu biti servus servorum Dei (sluga slugu Božjih) i koji će poput svetog Petra znati plakati nad grijehom, ljubiti Krista iznad svega i hraniti njegov narod riječju Božjom u sakramentima. To je onaj tihi autoritet svetosti, koji uvjerava više od tisuću riječi."

Ovo je jedno od mnogobrojnih novinarskih viđenja koja su dobra, ali nisu osobna. Bit je da mi ponaosob promislimo u kojem tipu pontifikata nam je lakše bilo živjeti vjeru?
Meni kao majki je bilo puno lakše vjerski odgajati djecu u okruženju koje je poticao papa Benedikt XVI, a puno teže u Franjinom vremenu kada se poticao pastoral koji relativizira. Kakav je slučaj kod tebe?

i Franjo je nam je svojim ponašanjem ostavio lijep primjer kojem možemo djecu poučiti kako služiti onima koji su u potrebi.

I jedan i drugi papa su mi imali nešto posebno i od njih se moglo puno toga naučiti. Čini se kako je Franjo više u nama provocirao promjene srca koje nisu jednostavne i često je stoga bio neshvaćen i krivo interpretiran pa je u tom smislu i tvoj odgovor razumljiv i slažem se da je u vrijeme Benedikta bilo lakše upijati ono što papa govori i radi. Ipak i Franjo je nam je svojim ponašanjem ostavio lijep primjer kojem možemo djecu poučiti kako služiti onima koji su u potrebi. Negdje sam pročitao kako postoje 4 tipa vjernika ovisno o njihovoj percepciji Boga kao lijepog, mudrog, svemoćnog i dobrog.
Čini mi se kako je za Franju Bog prvenstveno dobar i u tom pogledu je sve ostale njegove atribute stavio u drugi plan pa je i njegov govor i ponašanje odražavalo takav njegov stav koji često nije naišao na odobrenje onih kojima je Bog iznad svega mudar i puno važnija im je mudrost i jasnoća iskazana u govoru nego li u služenju bližnjima.

Mislim da je svaka druga opcija osim Franje Drugog malo vjerojatna. Iako bih ja žarko želio Benedikta XVII ili Pija XIII.

To i mi recimo danas, kad izgleda, kako je Bog digao ruke s kormila svijeta i prepustio ga oluji.