Kontekst mojeg odgovora totus tuus: mi kao stvorenja nemamo šanse izaći toliko duboko u svemir da bi mogli susresti drugu vrstu (ili oni nas). Udaljenosti su jednostavno tolike da ih normalan ljudski um ne može ni pojmiti.
To naravno nije nikakvo ograničenje Bogu koji je svemir stvorio, a ni svim bićima koja egzistiraju izvan naše stvarnosti.
Meni svako znanstveno otkriće, koje odvede ljudsku spoznaju korak dalje, povećava udivljenje spram Stvoritelja i učvršćuje moju vjeru.
Fotografija koju si spomenula je nevjerojatna u tom smislu. Na toj maloj točkici, tako izgubljenoj u mraku svemirskog beskraja, odvila se cijela ljudska povijest i cijela povijest spasenja, svi Božji planovi vezani uz Čovjeka... sve na tom malom plavom kamenčiću. Mogao bih satima meditirati i diviti se Gospodinu gledajući tu fotografiju.
Isti efekt je na mene imala i fotografija "The Pillars of Creation" ("Stupovi stvaranja") koju je snimio Hubble:
https://www.nasa.gov/image-article/pillars-of-creation/Kako je čovjek malen spram svega toga, a opet je toliko velik i važan da ga Bog vidi, vodi i spašava.
I to ne kao vrstu, nego kao pojedinca, svakog ponaosob.