Katolički odgovori

Navezano na nedjeljno evanđelje o talentima, koje mi nikad nije baš "sjelo". Tu se govori o talentima kao sredstvu plačanja, no, može se odnositi i na talente- darove koje nam je Bog dao. Meni je, npr. dao talent da lijepo crtam, koji sam, naročito zadnjih godina, posve zanemarila. Što mislite, hoću li odgovarati pred Bogom, ako nisam koristila taj dar koji mi je dao?
Još nešto, nema veze s temom, ali da ne otvaram novu. Čitam u tisku o ženi koja je otišla u samostan, a prijeti joj ovrha. Neki redovi ne primaju već starije osobe u samostan, a negdje je to normalno. (Naročito vani). Zna li netko kako stvari stoje?

zašto bi odgovarala?pa dao ti je i slobodnu volju i sama odlučuješ a to nije grijeh ako ne iskoristiš taj talent

Meni je prispodoba o talentima
https://www.biblija.net/biblija.cgi?Bib ... set=1&l=en
jako zanimljiva.
Jedno je sigurno, a to je da smo svi dobili milošću Božjom puno toga. Dobili, dobivamo i dobivati ćemo.
Bogu hvala i slava!

No zgodno mi je za primijetiti da se očekuje da to što imamo i koristimo na svoj jedinstven način.
Koristimo tako da smo vjerni tj. vjerujemo u ono što nam je dano.
Da nismo u strahu da koristimo ono što smo dobili tj. da nismo beskorisni.

U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.

Kad smo vjerni u poniznosti, radost se samo širi.
Lijep je život u punini u radosti

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Jer su mnogi zvani ali je malo izabranih.

znači đabe nam sve ako nismo izabrani

Potrudi se da budes izabran nemoj da nestane goriva u svjetiljci ko u djevica.

gorivo je dar tu ja ne mogu ništa utjecati

Po meni, gorivo je vjera. Vjera je moja svjesna odluka usmjerenja u životu.
Ja i te kako mogu utjecati jer je spas u vjeri.

Obično se priča poslovica: Ništa se ne mora! Samo se jedno mora! Mora se umrijeti!

No ima i zrcalna slika te poslovice:
Iv 11, 25-26
Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"

Imamo izbor vjerovati ili ne vjerovati.
Bog vjeruje u nas i strpljivo čeka naš izbor usmjerenja našeg života.

Ja vjerujem u tebe Isuse

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Prispodoba o svadbenoj gozbi. Procitaj da ne citiram dolje nastavljam.
To nije dar odazvat se dobru i raditi dobro.
Tada ces biti izabran.

Da vjera al samo u Isusa kako je i rekao.
Danasnji krscani slice sve vise i vise na neke pogane.
Crkva je previse toga iskrivila i oni ljudi sta nisu bas pratili sve oko crkve misle da u crkvi je spas.
Ova crkva je dobra al daleko od onoga sta je Isus zelio.
Nesto mi fali u ovoj crkvi.
Previse je relikvija i klanjanja kipovima umjesto prave vjere one vjere koju je Isus zelio da "pomicemo brda" sa njom.

Kako ne možeš? Možeš se potruditi puniti gorivo.

Istina je da crkvu čine ljudi. Ja kao i svi mi smo pogrešivi (i svjesno i podsvjesno-automatizmom). Prije ili kasnije spoznamo to.
Ja ne bih tražio trun u crkvi.

Ja sam zahvalan što crkva prenosi učenje (koje nije savršeno, ali je učenje).

Imaš pravo!
Crkvu trebamo mijenjati.
Trebamo je mijenjati svojom jedinstvenom spoznajom i prakticiranjem molitve. Svojom vjerom.
Crkvu trebamo mijenjati mijenjajući sebe djelovanjem Duha Svetoga.
Svatko od nas je jedinstveni neponovljivi hram Duha Svetoga, a zajedno nas u crkvi drži naša vjera i naša djela.

Svojim djelima treba pokazati i ukazati drugima na Put.
Dakle u Ljubavi trebam bližnjemu u crkvenoj zajednici pomoći.

Kad će mnogi u crkvi moliti sa radošću u srcu svijet će biti predivan.
Harmonija će nadvladati kaos. Straha i očaja će biti sve manje.

No za to treba sebe davati. Za to moram vjerovati.
Mogu se držati one da se ništa ne mora, ali tada umirem, tada sam u očaju, strahu...
No kad povjerujem i ponizno se dajem opraštajući u radosti pravdom stečeno breme koje me sputava - tada se čuda događaju.
Tada spoznajem Ljepotu života.

Slavlje je to!
Radujmo se

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Mi ne trebamo mijenjati Crkvu prema svojim mjerilima, nego mijenjati sebe prema nauku Crkve. Nauk Crkve je savršen u onim bitnim, duhovnim stvarima. Mi smo nesavršeni kao ljudi, nema niti jednog tko bi bio nepogrešiv u svojim mišljenjima koliko god mislio da je pod vodstvom Duha, zato nam je Isus dao Crkvu. Nemoguće je slijediti Isusa, a odbacivati Crkvu ("Isus da, Crkva ne"), jer upravo uspostava Crkve je izričita Isusova naredba i upravo njoj je obećao vodstvo Duha do kraja vremena.
Zato tko se udalji ili otpadne od Crkve, udaljuje se i od spasenja (pojednostavljeno rečeno kroz dogmu "izvan Crkve nema spasenja").

Što se tiče relikvija i kipova, Crkva jasno u vezi toga uči da se kipovima ne smije klanjati, klanja se samo Bogu.
Ako katolik gleda npr. prikaz Isusa na križu, podsjeća se time svog Spasitelja, a ne klanja se kipu. Jer kada bi se netko klanjao stvarima, to bi bila idolatrija, one trebaju biti samo simbol koji nas podsjeća na Boga i duhovnu stvarnost.

A što kažeš kao teolog na zanemarivanje talenta koji nam je Bog dao?

"Bog hoće da svatko od drugih prima što mu treba i da oni koji imaju osobite "talente" upotrebljavaju ih u korist onih koji su ih potrebni. Različitost potiče, a često i obvezuje osobe na velikodušje, na dobrohotnost i uzajamnost" (KKC 1937)

Odnosno, usmjereni smo na druge i našim talentima trebamo pomoći drugima i oni nama.
Često ne možemo u svakom trenutku uključiti sve talente koje imamo, pa ni vremenski to ne stignemo, no kada imamo za to priliku pozvani smo ih iskoristiti.