Sveta misa po misalu bl. Ivana XXIII. je svake nedjelje i zapovijedanog blagdana u 11.30 h u Vlaškoj 36, između Palmotićeve i Draškovićeve u Zagrebu- crkva sv. Martina. Prije mise su dostupni misali i letak s promjenjivim dijelovima mise. Baš je dobro nazvana izvanrednim oblikom jer je baš izvanredno, meni je bilo kratko, a traje više od sat vremena. Bila je puna crkva.
A osim toga- Tko je god čitao životopise svetaca ili neka druga djela pa je naišao na nešto što si nije mogao predočiti u vezi s ovom misom, sad ima priliku da to shvati. Ja sam se sjetio priprave za pričest sv. Ljudevita iz Rasprave kad govori kod prvog puta "Gospodine, nisam dostojan da uniđeš..." pomisli na..., kod drugog puta, trećeg... Radi se o tome da se u staroj misi ta molitva ne moli jednom, nego tri puta za redom. Svašta se korisno dozna, a i prava prilika da se uživimo u osjećaje svetaca koji su živjeli od te mise. Ukupno, vrlo izgrađujuće, poučno, meditativno, sve potiče na klanjanje Bogu. To su ukratko moji dojmovi.
) jezik nije nikakva prepreka za sudjelovanje u staroj misi. Kod franjevaca u jednoj crkvi u Zagrebu, pogotovo kod isusovaca, na latinskom znaju biti neki stalni dijelovi mise, uglavnom Gloria, Agnus Dei i slično. Tako da to nije baš takva nepoznanica. Prošli tjedan je bila emisija o studentima koji odlaze nekoliko semestara studirati na stranim sveučilištima, pa na pitanje imaju li problema sa shvaćanjem gradiva ili učenjem, odgovor je bio da su samo još više koncentrirani na ono što čitaju, odnosno uče. Tako je nekako i na toj misi. Pogotovo što te ništa ne ometa- vlada jedna meditativna atmosfera koju omogućuje i tjelesni stav jer je puno je više klečanja, onda tihih dijelova mise, svećenik ne gleda neprestano u ljude i slično.