Katolički odgovori

Gospodin svaku osobu vodi putovima i načinom kako se njemu sviđa. Svaki mu vjernik također odgovara po nahođenju svoga srca i izražajem svoje osobne molitve. Postoje tri poglavita izražaja molitvenog života: usmena molitva, razmatranje ili meditacija i unutarnja molitva. Zajednička im je oznaka sabranost srca.
Danas je čovjek u neprestanoj žurbi, nema vremena za sebe niti za Boga. Da bi čovjek uspostavio molitveni odnos s Bogom, na početku je potrebno naći sebe. Prije svake molitve potrebno je sabrati se.
No, opasnost je da čovjek koji se previše bavi samim sobom otupi u moralnoj strogosti. Molitva prestaje čim molitelj počinje smatrati sebe središtem svijeta. Tada umjesto da s drugima živi, troši život uspoređujući se s njima, umjesto da ljubi, on popravlja ljude. Ako želi moliti, čovjek mora biti spreman promjeniti se, a to je moguće samo djelovanjem Duha Božjega. Važno je biti ponizan, osloboditi se iluzija i precjenjivanja sebe.
Razumjeti ljude početak je ljubavi. No, glavni je problem zajedničkog života što ima ljudi koji su drugačiji. Ako se želimo suobličiti s Kristom trebamo moliti za sve ljude, a to znači vježbati se da ih vidimo zajedno s Kristom.

U čovjekovu životu dolaze i trenuci tame. To su trenuci boli, starosti, smrti. U tim teškim trenucima moramo vjerovati da će nam molitva biti uslišana. To se prije svega očituje u tome da spoznamo Božju volju i prihvatimo je, a ne da nam se ispune sve želje. Time mi ne ostajemo bez želja, nego se sve više otvaramo i pouzdajemo u Boga - da ćemo primiti ono što nam On želi dati.

...Molitva je posebna i velika tema...
Ona je prije svega, razgovor s Bogom.
Vjerujem u njenu djelotvornost...ali samo kad
je vođena, nadahnuta i kad iznosi prošnje,
molbe i zahvaljivanja...u skladu s Božjim
harmonićnim nakanama.Ne može se izmoliti nešto,
što je protivno Božjoj volji. Vjerujem, kad više ljudi moli,
u istom Duhu, s istom nakanom...doista mogu jako puno ućiniti,
da se poravnaju ljudski putevi i usklade s Božjom nakanom.

_________________

Moje iskustvo govori u susretu sa živim Bogom kroz molitvu i Bibliju a to sam pročitao u Bibliji.Kad tražite mene najprije me Blagosivljajte pa me molite a onda zahvaljujte i ja se toga držim.Kad sam donosio velike odluke životne kroz molitvu i Bibliju uvjek mi je Bog odgovorio.Zato sam sretan i radostan jer Bog čuje i uslišava molitve onih koi ga slušaju i vrše volju njegovu.Najača molitva je ona koja izlazi iskreno iz našeg srca a da ne govorim da se uvjek iskreno treba pokajati za svoje grjehe.

U skladu sa svim gornjim tekstovima samo bih nadodao:
Knjigu "Kako danas moliti" (napisao Jörg Zink) vjerujem da se može naći u svakoj katoličkoj knjižari ili biblioteci. Izdala ju je "Kršćanska sadašnjost"(moj primjerak je 2. izdanje od 1988).
Knjiga - slobodno se može nazvati i najboljim takvim priručnikom - na cca 280 str. obrađuje baš tu temu, na način koji ne može biti jednostavniji i razumljiviji.
Da u sebi sadrži i u gornjim tekstovima spomenuto(ali odlično razrađeno)posve je razumljivo. (:
Toplo ju preporučam,…čak svima koji ju nemaju.
Mir i dobro!

Ovdje ima par izvadaka iz te knjige http://www.katolici.org/duhovnost.php?a ... idi&id=599

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

imam tu knjigu

Molitva je razgovor s Bogom..Nama je bitno , molitveni zivot bez obzira kako se molili.

U molitvi trebamo biti iskreni – 'Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću.' (Mt 6,5). Isus nas upozorava na opasnost iskrivljenih motiva . Ako se molimo samo iz obicaja ,ili da nas drugi vide, u biti smo licemjeri koji se pretvaraju da su duhovni, a nisu.
Neki budu i natjerani na molitve..ni to nije ispravno.. Ispravna motiva je ne pokusavati zadiviti druge sa sobom, vec teziti za proslavljanjem Oca Naseg Nebeskog.
Najbolja molitva je odredjeno vrijeme,mjesto ...u tajnosti..


'Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svega nabrajanja. Nemojte ih dakle oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno.' (st. 7. i 8.)
Samo brbljanje molitve nije od velike koristi..Ali kako najcesce biva,da nismo savrseni,da smo slabici i grijesnici..Tako nismo uvjek u stanju ,da jednako i dobro molimo...

Vazna je cinjenica..kada molimo da u molitvi Oce nas treba ukljucivati obozavanje, slavljenje i zahvalnost, kao i molitvu za nase potrebe, pokajanje i izbavljenje od opasnosti prilikom kusnji.
A to nije uvjek lako i jednostavno...Tako i u ispravnost molitve ,covjek treba uloziti mnogo volje i truda..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

dali netko zna gdje mogu naći MP3 Marijine krunice na Talijanskom jeziku

_________________
+++ mir Vama +++

Treba pojasniti da molitva nije magija kojom bi smo mogli prisiliti Boga da učini ono što mi hoćemo. To je poganski pristup molitvi. Molitva je prije svega predanje u Božju volju.

"Molitva koja privodi čovjeka Bogu, u kojoj se događa susret s Bogom, mijenja čovjeka, preobražava mu srce i život. Ako molitva ne mijenja molitelja, ako on po molitvi ne raste u prijateljstvu s Bogom, znak je da ne moli autentično jer može se moliti usnama a da »srce bude daleko od Boga« (...)

Nadalje, u molitvi ne treba poučavati Boga, nego u poniznosti dati se poučiti od njega. Ljubav i poniznost idu skupa. A »poniznost je hod u istini«. Samo ponizan čovjek ima potrebu za Bogom jer se prepoznaje grješnikom, siromahom, potrebnikom, neznalicom pred Bogom. Oholica nema potrebe za Bogom, dostatan je sam sebi; on živi u iluziji i samoobmani. Takav čovjek ne može moliti, ili ako i moli, ta molitva ne dopire do Božjega srca jer ne izlazi iz srca. Lijepo je to predočio Isus u prispodobi o cariniku i farizeju koji su svaki na svoj način molili, a samo je carinik otišao opravdan kući jer je u istini svoga siromašnoga srca pristupio Bogu. Stoga čovjek molitelj pred Boga treba pristupati s poniznošću, u istini svoga srca kao onaj kojemu je potrebno oproštenje, kao siromah kojega samo Bog može obogatiti, kao neznalica kojega treba poučiti, drugim riječima kao onaj koji zna da mu bez Boga nema života."
https://www.glas-koncila.hr/ako-molitva ... a-molitva/


"Zato je potrebno i važno u molitvi iskati ono što Bog hoće, tada će biti uslišano, ne kao da to Bog ne bi i inače dao, nego tada si pokazao stav otvorenosti da primiš to što ti Bog želi dati. Tada ste se ti i Bog našli na istoj “frekvenciji”. Tko uvijek u molitvi traži ono što je Božje tomu će molitva biti uvijek uslišana. Ali uz jednu opasku: ne uvijek odmah, ponekad valja biti strpljiv.

Molitva stoga nije da mi nagovorimo Boga da nam nešto dadne, već je molitva stoga da se naše srce oraspoloži, ona je poradi nas, da naše srce stekne otvorenost prema onome što nam Bog želi dati. Molitva je da prepoznamo što nam to Bog želi dati, kako bismo se otvorili tim darovima, a ne onima za koje mi mislimo da nam trebaju."
http://www.ofm.hr/juniorat/?p=3564

Ma da...zato svećenik svaki put moli u crkvi za Papu,biskupa,pa za nakanu ovu,nakanu onu...

Naravno da su duhovna zvanja Božja volja (potreba uspostave Crkve je Isusova izričita želja), jednako kao i molitva za njih i druge slične nakane.

Još malo o tome kako moliti, evo kako objašnjava papa Franjo:
"Molitva nije magija, već prepuštanje Očevom zagrljaju. Molitva Očenaša je središte današnjeg evanđelja, Isusove pouke i današnje papine homilije (Matej 6,7-15). Isus nam savjetuje da u molitvi ne rasipamo riječi, ne stvaramo buku, buku svjetovnosti, buku taštine“, ističe Papa te upozorava kako molitva nije magija niti se njome izvodi nešto magično.
„Neki idu kod vračeva koji nad ljudima izgovaraju mnoštvo riječi kako bi ih ozdravili. I to je poganstvo. Isus nas pak uči da k Njemu ne dolazimo s puno riječi, jer On zna sve. Prva je riječ u molitvi „Oče“, ona je ključ molitve. Bez izgovaranja ove riječi, bez osluškivanja ove riječi ne može se moliti“
(...)
Sad je jasno zašto je Isus nakon pouke o Očenašu rekao da Otac neće oprostiti naše krivnje ako mi ne opraštamo drugima. „Teško je opraštati drugima, doista teško, jer u sebi ponekad ne možemo nešto prežaliti“. Mislimo kako ćemo odgađanjem oprosta uzvratiti 'uslugu' onima koji nam nisu učinili dobro.
„Ali ne, ne može se moliti s neprijateljem u srcu, s braćom i neprijateljima u srcu – nije moguće moliti. Ovo je uistinu teško, da – teško, nimalo lako. Neki će reći: 'Ja ne mogu reći 'Oče' u molitvi, jednostavno mi ne ide ta riječ'. Shvaćam tu teškoću. Drugi će reći: 'Ne mogu reći 'naš' jer ovaj mi je napravio ovo, onaj ono…' Ali ne ide to tako! Neki kažu: 'Neke ljude bi čovjek najradije poslao u pakao, zbog onog što su učinili.' Istina, to nije lako. No Isus nam je obećao Svetog Duha, on nas uči iznutra, iz srca, kako reći 'Oče' i kako reći 'naš'. Molimo danas Duha Svetoga da nas nauči tu riječ 'Oče', da nam pomogne da izgovorimo 'naš' pomirujući se sa svim svojim neprijateljima".

Da ne dolazimo s puno riječi...?
A one preporuke o 1000 Zdravomarijo?
A papa Pio (mislim da je on) koji je molio puno krunica , pa koliko je to riječi?

Mislim da ti je dobro pojasnio viz na temi "Opraštamo li?" da molitva "ne ovisi o količini riječi" (KKC 2700) već o tvom odnosu prema Bogu i spremnosti da se u tom odnosu promijeniš.
Često zaboravljamo što je molitva:

"Molitva nije magija nego susret s Bogom!

U molitvi se ne radi o izgovaranju formula, riječi ili obavljanju nekih obreda koji bi nam trebali donijeti neke magične životne preokrete istoga trenutka kad izgovorimo svete riječi. Bogu se sviđa razmatranje života Njegova Sina, ako ga svakodnevno slušamo i redovito primamo u svetoj pričesti (na što smo poticani u našoj zajednici), to je ono što Crkva odobrava i blagoslivlja. Bog nije automat za sokove (ubaciš novčić i ispadne piće). Ne možemo nekim svojim formulama i molitvama, kao novcem, zaraditi spasenje za sebe ili za druge. Spasenje dolazi jedino po Božjoj milosti! Bog rado želi i hoće pomoći, ozdraviti i spasiti čovjeka. Najprije se taj čovjek treba pokajati za svoje grijehe, obratiti se, živjeti po Božjim zapovijedima, slušati Božji glas u svome srcu, ispitivati savjest, živjeti u jedinstvu s Crkvom i primati sakramente. Možemo se moliti i vjerovati da će Bog - koji je Ljubav - promijeniti naše srce i srce bližnjih, da će spasiti naše pokojne, ali ne možemo Bogu diktirati što On treba raditi. On je slobodan u svojim odlukama. U molitvi se ne radi o tome da nešto „izvučemo” od Boga, osiguramo sebi nebo ili drugima sreću. U molitvi se radi o susretu sa živim Bogom, Bogom koji nas voli bezuvjetno i koji nam želi pomoći na našem životnom putu."

Onda one bakice što po cijeli dan mrmljaju zdravomarije fulale skroz...