Katolički odgovori

U vrijeme kad se jedan kršćanski blagdan toliko sekularizirao da se svodi uglavnom na srčeke, plišane medvjediće i tzv. dan zaljubljenih, sveti je Valentin gotovo istjeran iz svijesti vjernika. Iako o njemu samome ima relativno malo povijesnih podataka, postao je omiljen svetac kroz nekoliko legendi koje su se oko njega stvorile (slične je dakle sudbine kao i sv. Nikola). Jedna od tih legendi povezuje ga s brakom i sakramentom ženidbe, znači s kršćanskim vrijednostima koje se danas tako malo čuvaju i cijene. Navodno svaki četvrti brak u Hrvatskoj završava razvodom, a i sve je manji broj ljudi koji se odlučuju za brak.

Legenda o svecu glasi otprilike ovako: živio je u vrijeme rimskog cara Klaudija u 3. stoljeću, kada je ovaj u carstvu zabranio sklapanje brakova da bi uspješnije regrutirao što više muškaraca u svoju vojsku. Ovaj rimski svetac i mučenik u tajnosti je kršio zadanu odredbu i dijelio sakramente ženidbe zaručnicima i tako ustvari sačuvao čitavo društvo od rasula.

Svjetski dan braka je idejno začet 1981.g., a ovakva obilježavanja određenih institucija ili pojmova trebaju nam poslužiti kao poticaj preispitivanja vlastite stvarnosti u kojoj živimo s ciljem pročišćavanja i usmjeravanja na temeljne vrijednosti koje se vezuju za određene pojmove ili institucije. U tu svrhu sastavljeno je i 10 zapovijedi supružnika koje se mogu u cijelosti pročitati ovdje: http://www.katolici.org/kolumne.php?act ... i&id=15861

Upala mi je u oko ova rečenica, i utipkavši u google, naišao sam na stvarno zanimljive statisktike koje govore o 22% ilitiga svaki četvrti brak...zanimljivo je također, kako se taj trend povećava iz godine u godinu, a u brak se stupa sve kasnije, te se rađa sve manje djece. Opća žalost i jako porazne statistike.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Jest i žalosno i porazno, ali logično u svijetu u kojemu postoje, s jedne strane, očekivanja od braka koja su skoro na razini ljubavnih romana, a s druge vrlo malo volje i svijesti da ljubav uključuje žrtvu.
Nakon više od 20 godina rada s djecom i roditeljima vidim veliki broj frustriranih, nesretnih i dezorijentiranih odraslih koji svoju djecu ili štite od svega i svačega ili zapuštaju po pitanju brige i kvalitetnog vremena provedenog s njima, ali im daju svašta. Ima i dio roditelja koji se bore za golu egzistenciju do te mjere da jednostavno nemaju ni vremena ni snage za bilo što. A ima i roditelja koji se ne znaju nositi s općim "vrednotama" pa stvarno misle da je dobro sve što mediji nameću.