Molim mi ih 1.1.,no jucer samo zaboravio,sto sada moram dvije u jednom danu da bih nadoknadio??? Hvala!

Izmolio sam odmah sinoć nakon ponoći ,dva puta,jer sam prethodni dan zaboravio,te drugu za današnji

Ups..

Krivo si me shvatio..Nisam mislila tako.Ja ne molim te molitve Sv.Brigite.
Ali,dogodilo mi se u Devetnici kada sam molila da sam bila sprijecena dan ,da izmolim.I iz tih razloga sam misljenje da nema pravila kako to nadoknaditi.Mi mozemo vise puta izmoliti ako zelimo.

Oprosti..

Kod molitvi Svete Brigite postoji opasnost da ih vjernici koji ih mole pogrešno prezentiraju te da zato kod ostalih vjernika izazovu odbojnost. Zato kažem izričito: svi mi koji ih molimo svjesni smo da se neće sručiti na nas neka velika kazna ako ih jedan dan iz nekog razloga ne izmolimo. Ipak, u molitvi je najvažnija ta predanost Bogu putem naše ljubavi, iskazivanja potrebe za Njegovom blizinom, ali i naša disciplina. U predgovoru mome malom molitveniku za ove molitve kaže otprilike ovako: "ako je molitva središnji dio dana, koji uopće može biti razlog da se ona izostavi?". Ja sam to shvatila da slijedeći način: ako svaki dan provodim osobnu higijenu, nekoliko vježbi za kičmu, kuhanje i pospremanje, izvršavam svoje obveze na radnom mjestu, niti razgovor s Bogom ne smije biti izostavljen. Jer ako je izostavljen, znači da mi je manje važan od svega navedenog!
Upravo zato, ako jedan dan propustimo moliti zbog nekog zaista nesvakidašnjeg događaja, imat ćemo potrebu drugi dan to nadoknaditi. Kao kad jedan dan ne vidiš i ne čuješ nekog kog jako voliš, drugi dan čeznut ćeš za njegovom blizinom više nego je uobičajeno.
Inače molitve Svete Brigite su za one koji posebno žele štovati Krv i patnje za nas podnesene. 7 molitava Svete Brigite vrlo je slično onome što mole štovatelji Krvi Kristove.

Kod onih koji mole primijećujem veliku navezanost na ta obećanja, ali poteškoća je u tome što nakon početnog oduševljenja emocije i volja polako splasnu, pa molitelji prolaze kroz velike kušnje rastresenosti i bezvoljnosti koja nekad traje danima ili tjednima. Ako ustraju u molitvi do kraja (do godinu dana) možda se u nekima javi osjećaj: konačno je gotovo, a sad je Bog dužan učiniti svoje i ispuniti što je obećao (a to nije malo). Ne postavlja se pitanje je li Bogu bila draga ona nevoljkost i odsutnost osjećaja u molitvi, je li Njemu bilo potrebno samo umnažanje molitvi ili i naše srce (obraćenje), jesmo li se ponašali poput onih suvremenika proroka Ilije koji su svome božanstvu trebali što glasnije vikati da ga probude iz sna, ili smo recitirali molitve da time steknemo neke posebne zasluge pred Bogom...?

Imam razloga sumnjati da mnogi vjeruju da će upravo tim molitvama priskrbiti "svoje mjesto u Raju" (i još za 15 osoba kako obećavaju), bez obzira na ono što je Crkva oduvijek tvrdila da je potrebno čovjeku za spasenje...