đouen je napisao/la:
Da li vam se događa da vas i vaše kolege na poslu veže ogovaranje šefova i drugih kolega i da je to društveno prihvatljivo ponašanje koje ne trpi odstupanja?
Ne htijuci oni koji progone posvecuju...-ali jao tim "posvetiteljima". sv. J. Escriva
đouen je napisao/la:
Budući da sam odlučila ne ogovarati nikoga i u svima gledati dobre strane, događa mi se da nailazim na neodobravanje kolega, čak uvjeravanje kako su dotične osobe koje su predmet ogovaranja zle i loše. A zbog mog nastojanja da ukažem da to nije baš tako slušam kako nisam u pravu i da činjenice govore za sebe.
"Nije ucenik veci od Ucitelja."
đouen je napisao/la:
To što je jedna osoba napravila nešto loše ne treba je okarakterizirati da je loša osoba ili stalno isticati kako je prije dvije godine napravila tu lošu stvar. Problem je što kad večina govori da je ta osoba loša, kad sam ja pokušala ukazati na njene dobre strane, ja sam se uzmakla od večine i sad "nešto sa mnom nije u redu". Dobila sam i ukor od kolege da "sam ja slušala nekog duhovnika i takva sam sad zbog njega" i da ja mislim da sam bolja od drugih.
Uvijek na povrsinu izbije nasa ljudska, gresna oholost, kao da je nase misljenje i sud vazan. Ali kako smo ograniceni taj nas sud je vecinom, pogresan, i zato (jedan od mnogih) jesmo pozvani da ne sudimo. Ne sudi osobu, ali moras osuditi grijeh.
Samo sto mi ne razdjeljujemo osobu od grijeha pa drugog sudimo prema njegovom grijehu, bar onome vidljivome. Sva sreca da o drugima ne znamo sve. I sta bi se tek o nama pricalo, da se zna sve?
Vidis zato kazemo, za one o kojima znamo "sve" da su nam prijatelji- to su oni koje volimo, unatoc svemu. Upravo na takvu smo ljubav pozvani- gledati na bliznje istim "ocima" kakvim zelimo da se na nas gleda.
Onaj tko govori istinu uvijek ce biti napadan. Istina je za nas sve teska hrana, jel nas poziva na promjenu, priznanje grijeha i priznanje da zivimo u lazi (sto ne moze nitko sam po sebi). A za tu milosnu spoznaju potrebna je nasa odluka i predanje...zato se ljudi i mjenjaju tek kroz/nakon kusnje (kriz-prijestolje Milosti).
"Govore i ogovaraju te...tvoj dobar glas, zar je to vazno?
U svakom slucaju, ne trebas osjecati sramotu i muku za sebe, nego za njih: za one koji te zlostavljaju." sv. J.Escriva
Mozda ukor kolge ..."mislim da sam bolja od drugih"...tebe treba voditi blize odgovoru.
Sto smo blize Bogu, osjecamo (ili bi trebali) da smo sve gresniji. Iz toga kuta napad na sebe vidimo kao kaznu za svoje grijehe (bolje sad, nego poslije). Onaj tko gleda ocima "pokajnika" ne osvrce se na tude sudove (nema potrebu da se opravdava). Ako nas pogadja tudi sud onda se stvarno smatramo boljima nego sto jesmo (prvi ja). Vidis zato nam je Istina teska hrana, sve zbog dvostrukih mjerila.
đouen je napisao/la:
Ogovaranje se kosi sa Isusovom zapovijedi ljubavi prema bližnjemu. Ali teško je to izbjeći, a čepiće u uho ne mogu staviti ili se izolirati od kolega. Na poslu provedemo osam sati i kolege su osobe s kojima moramo imati zajedništvo jer razgovaramo i skupa boravimo osam sati u istom prostoru.
Trazenje izgovora vodi te prema odustajanju. Trzi odgovore!
-"Katkada ne zele razumjeti: kao da su zasljepljeni...Ali, ponekad si ti onaj koji nije uspio biti shvacen: ispravi se!"
-"Nije dovoljno imati pravo. Treba to znati uciniti ocitim...i druge privoljeti na priznanje. U svakom slucaju objavljuj istinu svaki put kada je to potrebno, a da te pri tom ne zaustavi ono "sta ce ljudi reci". sv. J. Escriva
đouen je napisao/la:
Problem je što kao da se nema o čemu razgovarati ako se ne ogovara, a ja to ne želim, a ne želim biti ni čudakinja koja svih izbjegava.
To je slicno izgovoru djeteta koje pripito dode kuci, pa kaze roditeljima: "znam da nije dobro...ali svi piju pa sam, eto i ja morao..." - ponekad se smatramo pre vaznima.
Vaznije se svidjet Bogu, nego ljudima. Kroz vjeru, pouzdanje i ustrajnost se mijenjamo mi sami, pa tek uz Bozju pomoc postajemo orudje koje mijenja druge.
Inace bi sve ovo bila nasa a ne Bozja volja..."da se svi ljudi spase"
Login
Registracija
FAQ
Traži
