Katolički odgovori

Često pomislim kako bi bilo lijepo imati žensko društvo u vjeri za povremena okupljanja, razgovore o vjeri i životu, molitvu krunice ili povremeni odlazak na neku duhovnu obnovu, zajedničku molitvu za naše nakane... U mojoj župi postoji skupina žena koje zajedno mole krunicu, no to su uglavnom gospođe u godinama. S druge strane, prestara sam za odlaske na studentske vjeronauk i druženja mladih. Imate li prijedlog gdje upoznati društvo u 30-ima u Zagrebu?
Dok nisam upoznala muža i dok sam bila na jednoj katoličkoj stranici za upoznavanje, javilo mi se i dosta cura i bilo mi je zabavno komentirati iskustva na stranici, čuti kako je njima i sl., ali sad kad sam udana mislim da bi bilo čudno i neprilično da opet idem na stranicu za upoznavanje samo zbog upoznavanja frendica.
Inače imam ok društvo, nekoliko dugogodišnjih prijateljstava, no tom društvu vjera ne predstavlja puno, a meni sve više fali baš i ta komponenta i razgovoru i prijateljstvu.
Inače sam "basic" vjernik , nisam ni u karizmatskom ni trad ni neos ni u nekoj drugoj zajednici.

Kod mene u župi smo ovo riješili tako da smo osnovali obiteljsku zajednicu koja se sastoji od 10-ak obitelji sa djecom mlađih i srednjih godina.
Sastajemo se jednom mjesečno i na tim susretima izmjenjujemo vlastita iskustva koja imamo u izazovima oko odgoja djece i vjere u obitelji. Svi smo povezani u jednu viber grupu i svakodnoveno komuniciramo. Žene iz zajednice imaju dodatno i svoju viber grupu u kojoj postaju zajedničke molitvene nakane, poticaje i sl.
Zajednica nije strogo formalizirana u smislu članstva i organizacije - hijerarhije (kako je to u drugim sličnim zajednicama koje si spomenula). Imamo samo jednog voditelja i župnika kao "pokrovitelja".
Ono što je dobro kod ovakve zajednice je što jedni druge potičemo na duhovni rast i pomažemo primjerima i savjetima kako živjeti vjeru u obitelji.
Ako takva zajednica ne postoji u tvojoj župi, probaj ju ti pokrenuti u dogovoru sa župnikom. Naš je župnik mladim obiteljima slao pisma da se priključe zajednici i pozivao ih prilikom blagoslova obitelji da dođu na mjesečni susret obiteljske zajednice.

Hvala na ideji. Ovako kako je to kod vas uređeno, čini se baš ok. Međutim, muž i ja još nemamo djece, a koliko kužim, to je baš za obitelji s djecom. S druge strane, muž je član već jedne vjerske zajednice i nje se drži, tako da mislim da on prvi, barem zasad, ne bi bio zagrijan za ideju. Mislim da bi mu još jedna zajednica bila too much. A i kao što napisah, nismo još kandidati za pokretanje tako nečeg.

S ono malo frendica vjernica koje sam imala, dogodila se tužna stvar. Ili su se maknule od mene kad su se udale, ili su me otkantale kad sam se ja udala. Što me najviše boli, čak se i naša vjenčana kuma udaljila od mene. (Ja sam uvijek ta koja pokreće kontakt i predlaže sastanak, ona uvijek ima opravdanje zašto ne može). Jako me sve to žalosti.
Frendice koje uopće nisu u vjeri su se pokazale kao puno bolji ljudi.

Ova rečenica mi se baš sviđa.. mislim da je kod svih tih zajednica (i izvan njih) najvažniji onaj "osobni odnos s Bogom".. mnogima zajednica pomaže u tome, a ima ih i koji su bez zajednice (bez vodstva i neke karizmatične osobe uz sebe) jednostavno izgubljeni.. Treća skupina bili bi oni koje posebnost zajednice toliko preuzme da ne shvaćaju više uopće ostale (tj. postanu radikalni i isključivi)..