Kad u krunici Božjeg milosrđa svete Faustine molimo:
"Vječni Oče, prikazujemo Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo tvog preljubljenog Sina, Gospodina našega, Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta"
ako ste ikad razmišljali otkuda potječu ovi nazivi (opisi): Tijelo i Krv, duša i božanstvo, evo odgovora:
potječu s Tridentskog koncila, iz Dekreta o svetoj euharistiji gdje je tim riječima opisana stvarna Isusova prisutnost nakon pretvorbe.
U novom katekizmu u broju 1374. stoji:
Način je Kristove prisutnosti pod euharistijskim prilikama
jedinstven. On uzdiže euharistiju iznad svih sakramenata i čini je »tako
reći vrhuncem duhovnog života i ciljem kojemu teže svi sakramenti«.
U presvetom sakramentu euharistije »sadržani su istinski, stvarno i
bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista,
s dušom i boštvom, i, prema tome, čitav Krist«. »Ta se prisutnost
zove stvarnom ne u značenju isključivosti, kao da druge ne bi bile
stvarne, već po izvanrednosti, jer je bitna (supstancijalna) te po njoj
biva prisutan čitav Krist, Bog i čovjek.«
Kako vjerujemo, tako i molimo...
