jurica je napisao/la:
I ja živim sa zaručnicom deset godina smo zajedno. ...Ona je već jednom bila vjenčana, i župnik neće ni čuti da nas vjenča. Što da radimo? Nije ona kriva, prvi muž ju je ostavio zbog neke šiparice. Očajni smo, ne znamo više kako dalje, razmišljali smo već i o tome da napustimo KC.
.
Ovo o napuštanji KC je najgora opcija. bijeg? Od čega, ako ćemo biti pošteni? Što je kriva Crkva?
Idem u ono problematično.
ZAŠTO nema razvoda?
Vjenčani u Crkvi Bogu i ljudima obećaju vjernost dok ih smrt ne rastavi, da će se slagati i međusobno poštivati i u dobru i zlu. SVOJEVOLJNO kažu svoj "Da"! Bez ičije prisile.
Dođe li do rastave (od postelje i stola) oboje mogu na Pričest, ali samo ako ne "uskoče" u novu ljubavnu vezu. Zašto?
Ovako: opljačkao (orobio) sam već dvije draguljarnice, a sad planiram i treću. No, znam da je to opasan posao gdje bi me mogli i "ukebati", ubiti, pa s pištoljem u džepu, maskom i ostalim "alatom" za svaki slučaj odem na ispovijed - da ne umrem u grijehu?
I ja se, recimo, kajem. No što kad dođe onaj dio: "...I NEĆU više griješiti"?
Kako neću, kad imam i alat uz sebe!
Ne mogu dobiti odrješenje? O, mogu ja prevariti svećenika, ali Boga ne. Tim bolje kad bi me svećenik prokužio - nema onoga NEĆU VIŠE, pa je ta ispovijed čak još novi grijeh, laž.
.
Rastavljeni koji ulete u novu vezu ili brak ne mogu u ispovijedi reći "Neću više griješiti", jer stalno griješe: pored svog bračnog druga imaju oboje "zamijenu" za njega/nju. Znači, NEMA više Pričesti. Ali ne može se biti nikome u Crkvi ni kum/kuma! Kao da je ispovijed "osnovni" sakramenat, (zar nije?), ona kao da je ključ. Nema valjane ispovijedi, nema ostalih sakramenata.
A jeste li razumjeli da je i brak sakramenat koji se može primiti
samo jednom u životu?
Mislim da je posve jasno i nekako normalno da, usprkos velikoj ljubavi s novim drugom, brak se ne može sklopiti u Crkvi, osim ako se dokaže da onaj prvi brak nije valjan, što znači da nije ni sklopljen (ako je nešto neispravno "sklopljeno" ni nije sklopljeno)!
I - mada činjenice tobože "daju" nekakvo opravdanje, jer ostavljena osoba NIJE kriva za rastavu - ostaje činjenica da je jednom sklopljneni brak je do smrti: Što Bog združi, čovjek neka ne rastavi.
I nitko se ne smije ljutiti na svećenika, zar ne?