Barnaba je napisao/la:
alberik je napisao/la:
Ono što mene najviše zabrinjava je da se kradu hostije. Nekoliko sam puta to vidio, a tko zna koliko je onih koje nisu ulovili. Zato mislim da ne treba lopužama ići na ruku, samo zato da i ja ne izgubim mogućnost da dodirnem hostiju. To je snobovski, nije stvar u dodirivanju, nego Isus želi da se hranimo njegovim Tijelom i Krvlju pod prilikama kruha i vina.
Ovo mi je pomalo smiješno.
Zašto misliš da je nemoguće ukrasti hostiju ako se primi na usta?
Ona se odmah ne rastopi i postoji mogućnost da ju netko tako iznese. Koliko je tih možda bilo a ti nisi vidio i jesi li zbog toga više zabrinut?
Pomalo me zabrinjava ta orijentiranost na drugoga u trenutcima kad bi čovjek trebao imati najintimniji odnos s Bogom, ta Boga primamo a brinemo se kako ga drugi primaju. Nije li to pomalo čudno ili se samo meni čini? Meni uopće ne smeta ako se netko pričešćuje na bilo koji od oba dopuštena načina.
Oni koji kradu posvećene Hostije ne kradu ih zato da bi se pričestili, i zato im je puno zgodnije dijeljenje pričesti na ruku.
Prije par godina je bio onaj skandal s turskim turistom u zg. katedrali, kad je izvadio Hostiju iz usta ili šta već. Kad bi se pričešćivalo klečeći, kao ranije, manja je vjerojatnost da bi dotični turist imao hrabrosti i/ili volje za takav "eksperiment". Jenostavno, praksa klečanja kod Pričesti s primanjem na jezik je i neka vrsta zaštite od mogućih zloupotreba ili svetogrđa, pogotovo u većim crkvama gdje je mnoštvo vjernika, koji se uglavnom ne poznaju i gdje je u gužvi moguće da se uvuče netko tko "stoji tamo gdje mu nije mjesto". Što ne znači da je primanje u stojećem stavu i na ruku nedostojno ili svetogrdno, nego samo, da tako kažem, riskantno.
Kod razmatranja prakse rane Crkve treba uzeti u obzir i to da se većina tih zajednica, "kućnih Crkava", sastojala od ljudi koji su se međusobno poznavali i rijetko je, ako ikada, na bogoslužjima bilo po par stotina ljudi kao danas. Takve okolnosti, danas nepostojeće, su diktirale i običaje. Poznata je i praksa u starini da su nekršteni vjernici bili "otpuštani" s bogoslužja na kraju "Mise katekumena" a prije obreda pričesti, pa je to dodatno smanjivalo mogućnost da netko zajednici nepoznat pristupi Pričesti. Budući da danas takvih "zaštitnih faktora" nema, bilo bi barem oportuno obnoviti staru praksu s pričesnom ogradom, klečanjem i primanjem na jezik, s obzirom na moguće zloupotrebe.
Evidentno je da su u starijoj povijesti Crkve postojali različiti načini primanja Pričesti i da Crkva danas može primijeniti ono što joj se čini bolje
s obzirom na današnje okolnosti i s obzirom na zaštitu svetosti Otajstva. Isto tako je činjenica da Pričest uz klečanje više ističe svetost Otajstva nego uz stajanje. Osim toga, danas ima dosta svećenika koji dijele pričest a da ni ne gledaju pričesnike i to takvom brzinom kao da imaju neki vremenski rok u kojem to trebaju "obaviti". Mislim da je to krajnje neprikladno i štetno za vjeru samih pričesnika, pogotovo za one koji možda nisu dovoljno educirani i koji zapravo ni ne razumiju što Pričest zapravo jest.
Što se tiče klečanja na Pričesti, moje osobno iskustvo je ovakvo: dok klečim i primam Tijelo a svećenik i akolit stoje iznad mene osjećam se kao dijete pred Bogom, kao da me Bog drži na rukama i hrani. Nikad ništa svetije i uzvišenije nisam doživio na Misi.
Login
Registracija
FAQ
Traži
