Katolički odgovori

Sta ako zupnik zupe kojoj pripadam oteze sa mojim prihvatanjem katolicanstva iako sam krsteni pravoslavac dakle svi sakramenti su valjani po kanonskom pravu RKC. Kome da se osim njega obratim ili pozalim. Ili da odem u drugu zupu kod drugog zupnika? Molim za odgovor.

@ capistran:
Da li si porazgovarao sa zupnikom o svojoj koncepciji "odugovlacenja"? Sta on o tome misli? Samim tim sto si krsten u pravoslavnoj crkvi, sto RKC priznaje, ne znaci da se automatski primas u Katolicku crkvu po zahtjevu. Postoji proces, duhovno uklapanje u Crkvu, u zajednicu, katekumenat, redoviti sastanci i grupe u crkvi. Ja sam, kao pravoslavac, pohadjao godinu dana katekumenskog programa (RCIA) pri svojoj zupi, pocevsi od devetog mjeseca, a u RKC sam primljen za Uskrs naredne godine, kako to obicno biva. RKC akcentuje da svako ko zeli postati katolik prodje period godine dana aktivnog ucesca u programu katekumenata i zivota Crkve. Meni se to cinilo predugo, ali sa danasnjeg gledista, smatram da je Crkva u pravu sto preporucuje ovaj pristup prelaska u vjeru. Zupnik ima moralnu odgovornost da svaki pojedinacni slucaj procjeni osobno, da ocijeni kada je ko spreman, a duzan je biti ti dostupan za pitanja, odgovore, dileme, pa i ispovjed. Ukoliko smatras da je u necemu nefer ili doista "odugovlaci", prvo porazgovaraj otvoreno s njim, pa tek onda razmisli o odlasku u biskupiju ili u drugu zupu. Povijesno gledano, prelazak pravoslavaca na katolicanstvo u nasem podneblju se itekako politizira, pa su mnogi katolicki svecenici oprezni zbog toga. Ja sam jos kao dijete volio ici u katolicku crkvu, kao tinejdzer jos vise, a tek nakon zavrsenog fakulteta napravio sam i zvanicno taj korak i prihvatio katolicizam, nakon godina samoispitivanja. Da li si dio bilo kakve grupe pri svojoj zupi? Imas li sponzora? Sa kim razgovaras o svom duhovnom putu? Kakav ti je molitveni zivot? Da li redovito ides na misu? Koju duhovnu literaturu citas? Koliko cesto si se susretao sa zupnikom? To su sve pitanja na koje trebas dati odgovor, sebi prije svega, pa tek onda razmisliti da li se u biti radi o odugovlacenju, kako kazes, ili o jednom realnom duhovnom procesu, na kojem zupnik insistira, a sto je i duzan raditi u skladu sa svojim duhovnim pozivom i svojom odgovornoscu.

Hvala Sasha potpuno si u pravu nisam ovako dobro promislio kao ti.

Molim lijepo. Drago mi je biti od pomoci na bilo koji nacin. Preporucio bih ti da pronadjes, putem svog zupnika ili samostalno, nekoliko knjiga. Kao prvo, Lorenzo Scupoli "Duhovna borba", to je klasik iz 16-og stoljeca i dan danas izuzetno citan. Radi se o redovniku iz Italije koji je godinama pisao o postizanju krscanske perfekcije kao jednoj vjecnoj borbi. Knjiga je takodjer cijenjena i na istoku, medju pravoslavnim duhovnicima, a vrlo je univerzalna. Ako tek pronices u tajne katolicke vjere, jedna bazicna knjiga, koju sam ja koristio kao dijete u satima instrukcije sa lokalnim zupnikom je: "Hoces li se krstiti" Zivka Kustica. Takodjer bi preporucio bilo koju knjigu Edith Stein, pogotovo nj. biografiju. Sv. Edith Stein je, kao njemacka Zidovka, primila katolicku vjeru, zrtvujuci sve, a naposlijetku je otisla u karmelicanski samostan, iz kojeg je odvedena i ubijena u konsentracijskom logoru u Auschwitzu. Njena vjera je naprosto zarazna, a meni je Edith Stein bila najveci uzor u konverziji. Sretno i nemoj se obeshrabriti na svom putu:).