Gornje sam postove prijavila zbog trolanja i širenja laži o ustaškom režimu, i mislim da takvi koji izokreću tuđe stavove i osobno prozivaju i vrijeđaju ne zaslužuju nikakav odgovor...
Jedan od onih koji su već prije mene dali odgovor na takva pitanja je
Michael Jones koji je u svojoj knjizi
o Međugorju (i etničkom čišćenju) pisao o zločinima ustaša u
lipnju 1941.g. u okolici Međugorja nad srpskim stanovništvom.
O ubojstvu 7 pravoslavnih monaha iz manastira Žitomislić u blizini Međugorja. O ubojstvima i zločinima s druge strane "brda ukazanja".Koliko je tih zločina bilo samo u razdoblju
od 24. 6. do 1. 7. 1941. g. (dakle u
prvom tjednu ukazanja - 40 godina prije) piše sve na ovoj stranici:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kronologija_usta%C5%A1kih_zlo%C4%8Dina_1941.Pošto ne znam hoće li naš veleumni Hrki to otvoriti, kopirat ću dio na koji se odnosi:
23. - 24. lipnja: Masovni zločin u Rzana dolu nad muškim stanovništvom sela u Popovom polju (Veličani, Dubljani, Dračevo, Drijenjani, Mrkonjić, Tulje). Ubistvo su organizirale ljubinjske ustaše na čelu s Vidom Žutcem i Leonom Togonal. Od ukupno 168 stanovnika sela Veličani, Dubljani, Dračevo, Drijenjani, Mrkonjići i Tulje koji su 23. lipnja pohvatani i dotjerani na jamu u Ržani do, uspjela su pobjeći samo trojica. Ostali su pobijeni ili su živi bačeni u jamu gdje su skončali. Poznati su poimenični podaci o stradalima. Sutradan je ista grupa ustaša izvršila hvatanje stanovnika sela Zavala, Grmljani, Sedlari i Poljice (ukupno 32 poimenice poznata stradala stanovnika). [108]
U blizini sela Pridvorci pokraj Trebinja ustaše ubile 13 trebinjskih Srba, a njihove leševe potom bacili u jamu. Trojica muškaraca su uspjela pobjeći sa stratišta. Poznati su poimenični podaci o stradalima. Ovaj zločin potvrđuje izvor NDH provenijencije. [109] [110]
U Gackom i susjednom Avtovcu pohapšeni svi odrasli srpski muškarci, od strane lokalnih i zapadnohercegovačkih ustaša, pod rukovodstvom Franje Sudara. Poznata su imena 18 osoba ubijenih u Gacku na svirep način. Jedan dio uhićenih lokalnih stanovnika, koji nije pobijen u noći 23-24. lipnja, transportovan je iz Gacka u Nevesinje. Ubrzo potom u Nevesinju je ubijeno 28 prispjelih stanovnika Gacka i Avtovca. [111] Ove zločine potvrđuju i izvori NDH. [112]
24. lipnja: Ustaše iz Fazlagića Kule pokraj Gacka ubile su 29 stanovnika sela Zborna Gomila i Međulić u zaseoku Stolac u Fazlagića Kuli. Među ubijenima bilo je 14 djece i 11 žena. Većina ubijenih pripadala je obiteljima Popović i Zlatanić. [113]
U blizini sela Cerno, između Ljubuškog i Međugorja, ubijeno 16 srpskih muškaraca iz Ljubuškog. Zločin su organizirali kotarski predstojnik Ivan Bukovac, logornik Staniša Vasilj i druge ustaše iz Ljubuškog. [114] [115]
24. lipnja: Deportacija svih srpskih i židovskih stanovnika iz Bihaća, po naređenju velikog župana Ljubomira Kvaternika. Bihaćki Židovi su protjerani u Kulen Vakuf, gdje su se privremeno zadržali, dok su bihaćki Srbi protjerani u Bosanski Petrovac. Uskoro su bihaćki Židovi također provedeni u Bosanski Petrovac. Početkom srpnja bili su izolirani u zgradi petrovačke bolnice, nazvane " sabirni logor ". Početkom rujna zatočeni Židovi prebačeni su u Prijedor gdje su bili smješteni u kućama lokalnih Židova. Ustaše su potom dozvolile bihaćkim Židovima da se presele u gradove u Bosni, izuzev Bihaća, što je većina učinila. Međutim, najveći dio bihaćkih Židova podijelio je sudbinu Židova Bosne i Hercegovine i bio je ubijen u ustaškim logorima tijekom 1941-1943. Od 146 bihaćkih Židova ustaše su ubile 109. Većinu ostalih bihaćkih Židova spasili su partizani. [116]
24. - 25. lipnja: Ustaše iz Fazlagića Kule ubile 9 članova obitelji Nikolić i 13 članova obitelji Boljanović koje su živjele u Fazlagića Kuli. Njihovi leševi bačeni su u jamu nedaleko od zaseoka Drugovići u Kuli. Obitelj Nikolić u potpunosti je istrijebljena, a od Boljanovića je preživio jedan dječak koji je svjedočio o zločinu. Publicirani su poimenični podaci o stradalima. [117]
24. - 28. lipnja: Masovna uhićenja u Mostar u otpočinju 24. lipnja i traju do 26. lipnja. Pojedini izvori procjenjuju da je uhićeno oko 450 osoba, tj.. odraslih muškaraca. Uhićenici su izolirani u privremeni sabirni logor. Nakon nekoliko dana uhićenici su kamionima transportovani u pravcu Čitluka i Širokog Brijega, da bi u blizini ovih nasjela bili likvidirani. Likvidacije su vršene i na obali Neretve, izvan Mostara, kako zaključujemo na temelju svjedočenja preživjelih. Kako ističe povjesničar Savo Skoko, " smatra se da je za nekoliko dana (od 24. do 28. lipnja) samo iz grada Mostara ubijeno 160 ljudi. " Poimenice je poznat dio stradalih. [118]