Možda! Kad sam pročitala prve odlomke pomislila sam prvo: koja antireklama za redovništvo!
Ali kad se dublje pogledaju oni ulomci o odnosima i, osobito, o mogućem (spolnom) zlostavljanju izgleda više kao nečiji vapaj u pomoć i potraga za shvaćanjem...
Negdje sam čitala kako je od '60-tih godina naovamo jako puno ljudi napustilo (ženske i muške) samostane, a neke od "strukturnih" razloga mnogi vide u prevelikoj sekularizaciji, lošim reformama nakon 2. VK, ali i modernoj psihologiji koja previše ulazi u duhovnu formaciju kandidata (a s njom i popratna lutanja u duhovnosti, narcizam i nezadovoljstvo)...
O tome je čak pisao i papa Benedikt u sjajnom osvrtu na uzroke spolnih zlostavljanja unutar Crkve:
https://www.vjeraidjela.com/benedikt-xv ... tavljanja/Jedna interpretacija duhovne (ne)zrelosti suvremenih kandidata i zašto mnogi napuštaju redovništvo opisana je i u knjizi "Psihologija duhovnog razvoja" (još jedan Benedikt...):
https://verbum.hr/psihologija-duhovnoga-razvoja-297Inače, iz povijesti Crkve i života svetaca nije čudno što se onakvi odnosi opisuju: sjetila sam se prvo sv. Bernardice koja je imala mnoge nevolje s poglavaricom i bila neshvaćena. Zatim sv. Faustina (koja je bila pomalo nespretna u nekim praktičnim stvarima) svašta je doživljavala od svojih susestara, a ona je sve to prikazivala Bogu kao žrtvu i tražila utjehu jedino u Njemu. Zatim je tu savjet sv. Terezije iz Lisieuxa mladim kandidatkinjama da ne vode nikakav
obiteljski život u samostanu jer to jednostavno opterećuje duhovnost...
Najbolji primjer je sv. Rita iz Cascije koja je po zapovijedi poglavarice (htjela ju je poniziti) morala tjednima zalijevati uvele ruže. Rita je, i u ovakvim besmislenim stvarima, ostala ponizna i poslušna. U inat poglavarici Bog je ubrzo učinio čudo: ruža koju je Rita uporno zalijevala najednom je procvala.
U samostanima su također kušnje (kao i napasti tijela, oholosti, đavla...), možda još i više izražene nego u svijetu. Sveta Gertruda i Terezija Avilska su također imale napasti, ali su i otkrile da se prava duhovnost krije u unutrašnjosti (u zamku duše) i da se jedino na Isusa mogu osloniti.