Katolički odgovori

Ne.

Evo nešto o blagoslovu:

Blagoslovi su liturgijski čini koji privode Bogu i potiču vjernike da slave Boga i posvećuju različite životne prilike. Takvi su blagoslovi: blagoslov vode, blagoslov jela, blagoslov obitelji odnosno kuće i stana; blagoslov trudnica, bolesnika, blagoslov djece… i dr. Svi su oni sadržani u posebnom obredniku. Te blagoslove uglavnom podjeljuje svećenik ili đakon. No, postoje blagoslovi koje možemo dijeliti i primati svi.

Vjerojatno homoseksualni par spasa pod ovo svi.

Da, ako su odlučili prestati biti par i ispovjedili se.

U već poznatom slijedu događaja, Vatikan je objavio dokument koji je odmah izazvao pomutnju. “Papa kaže da rimokatolički svećenici mogu blagoslivljati istospolne parove”, objavili su naslovi u medijama. Optimistični katolički apologeti rekli su da su mediji krivo shvatili dokument koji takvo što ne dopušta. Pesimistični katolički apologeti rekli su da su naslovi, nažalost, točni i da je Papa pogriješio. Ultramontanisti su rekli da se dokument može čitati samo na konzervativan način i da je nečuvena uvreda za papu ako mislite drugačije. Drugi ultramontanisti rekli su da se dokument može čitati samo kao “razvoj doktrine” i da je nečuvena uvreda za papu da mislite drugačije. Liberali su se radovali, s blagim prizvukom nestrpljenja. Svijet se nakratko zainteresirao, zaključivši da Crkva barem malo napreduje, zatim su prešli na sljedeći naslov.
https://www.quovadisecclesia.com/papa-i-crna-rupa/

Ako ste uznemireni tumačenjima novog dokumenta o pastoralnom tumačenju blagoslova - bez razloga ste uznemireni.

Ja sam ponosan na papu i na Crkvu i na Duha Svetoga jer taj dokument je divan i nema ništa sporno. Samo Crkva ima to da može govoriti Istinu u ljubavi, voliti grešnika a raskrinkavati grijeh. Bez Duha Božjega uvijek odemo u ekstreme (i svecenici i biskupi bez Duha Božjega također):
1. da volimo i opravdavamo grijeh zajedno s grešnikom ili
2. grešnika preziremo zajedno s grijehom.

Ovaj dokument ne kaže da grijeh nije grijeh nego naprotiv naglašava stvarnost grijeha, ali potiče da ne pristupamo grešniku farizejski i moralizatorski nego da mu izražavamo ljubav moleći za njega i blagoslivljajući…

Kad ispovijedam i dođu npr momak i cura koji žive zajedno i nemaju dovoljno svijetla da bi vidjeli da je tu nešto loše onda im pokušam objasnit što je Bozja volja i zašto je ona bolja za njih i zašto će dugoročno sami sebi uvečati životnu patnju ako nastave živjeti tako … na kraju se pomolim za njih (objasnim da ne mogu dati sakramentalno odriješenje) i blagoslovim ih tj. molim da ih obasja Božja milost i rasvijetli ih jer bez toga je sve uzalud i oni neće ništa razumijeti bez toga…

Srž ovog dokumenta je ovo - to je poziv na obraćenje njemačkim i ostalim krivovjernim biskupima i svećenicima koji imaju prevarantske obrede kojima ljude podržavaju u životu u grijehu i tako im zatvaraju vrata milosti i obraćenja - dokument im kaže da prestanu varati ljude i da prestanu biti lažno milosrdni da se dodvore svijetu nego da budu istinski milosrdni koristeći susrete s takvim ljudima (koji su zapravo jako ranjeni i jako trpe u takvim neurednim odnosima) da im iskažu ljubav moleći za njih i blagoslivljajući ih i navještaju im Kerigmu - a to znači istinu evanđelja.

Stalno se susrecem s osobama koji imaju homoseksualne sklonosti - neki su bilo promiskuitetni, ali milost ih je takla i žive sada svetim životima zahvalni Bogu što ih je izvukao iz tog teškog ropstva i poniženja… neki su u blatu do grla i traže pomoć …. mnogi od njih su spolno zlostavljani kao djeca i tad im se preusmjerio libido u krivom smjeru…. Kad si s tim konkretnim osobama koje traže pomoć hoćeš li ih moralizirati i lupati po glavi ili se pomoliti za njih i zazivati na njih milost i blagoslov da ih Bog oslobodi!?

Papa nije heretik! Papa ne može voditi Crkvu u herezu (već dvije tisuce godina smo tu, bilo je svakakvih papa a pravovjerje je očuvano - svi koji su se uznijeli i odvojili od pape završili su u teškim zastranjenjima). Krist je dao nadnaravnu garanciju da one koji su poslušni Petru i njegovom nasljednicima vrata paklena neće pobijediti! Kako sada toliki svećenici i vjernici olako govore ružno o papi? To je teška sablazan i radi veliku štetu dušama!

Vratimo se na svoje borbene položaje, vratimo se molitvi, obraćenju i odbacimo zloduha koji nas okreće protiv pape!

Don Antun Nižetić

Evo teksta dokumenta pa nek mi netko citira bilo što sporno.
A ako ste lijeni za čitati budite lijeni i za komentirati:
https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/f ... tuacijama/

Izvor: HITNA POMOĆ ZA NEMIRNE

Bolje je svetce slušati

Sveti John Henry Newman tvrdio je da nas takvi incidenti ne bi trebali natjerati da napustimo Crkvu kao nepouzdanu ili pokvarenu. Loš papa, rekao je Newman, je poput željezničke nesreće: uistinu spektakularan događaj, koji će užasnuti i apsorbirati um. Ali pretjerana je reakcija kada ljudi zaključe “da je putovanje vlakom opasno i ravno samoubojstvu te da neće putovati nikada osim sa autobusom”. Statistički gledano, putovanje željeznicom je još uvijek sigurnije od alternativa; i teško da bi nas trebalo šokirati, istaknuo je Newman, da se “u dugom nizu između dvjesto i tri stotine papa, među mučenicima, ispovjednicima, naučiteljima vjere, mudrim vladarima i očevima svoga naroda punim ljubavi, pronašao jedan, ili dvojica, ili trojica koji ispunjavaju Gospodinov opis zlog sluge.”
https://www.quovadisecclesia.com/papa-i-crna-rupa/

Nažalost, postojao je i papa Borgija i papa Bergoglio.
A kad već copy pestaš izjave nekog svećenika, staviti ću i ja jednog od mnogih:

"“Oče, koliko daleko mogu ići sa svojom djevojkom?” Uznemiruje me kad me pitaju to pitanje, tjera me da pomislim: “ovaj tip nije ništa shvatio, zaglavio je u moralu,” piše svećenik Patxi Bronchalo, na religionenlibertad i iz pozicije ‘jednog običnog svećenika’ otvoreno govori kako se sada osjeća, nakon dopuštenih ‘spontanih’ blagoslova homoseksualnih parova.

“Isto mi se događa s Deklaracijom o blagoslovu homoseksualnih parova. Osjećam da se to pitanje tretira na vrlo moralistički način, bez odlaska u korijen stvari: “U kojoj mjeri mogu blagosloviti par koji doživi nešto što Bog ne želi?” “Kako možeš dati više blagoslova, a manje od sakramenta?” Samo me ovo boli i čini se perverznim jer moral ne podiže neupućeni dečko nego Kongregacija za nauk vjere. Ono što je stvarno potrebno, okrenulo se.
Jasno je da se blagoslovi daju grešniku, a ne grijehu, ali ono što dokument navodi nije to.
Za to ne bi bila potrebna Deklaracija, postojala je bilješka prije dvije godine koja je to istaknula. Deklaracija je dokument koji ima viši rang važnosti, to je znak da to nadilazi ono što se govorilo prije dvije godine. Ovdje se traži opravdanje za nepravilnost.

Blagoslov se postavlja više od pratnje koja im govori istinu, uz milosrđe, naravno, ali istinu. Pitam se postoji li strah da ćemo biti odbijeni jer ljudima govorimo o Božjim učenjima? To bi bila vezanost za naše samoljublje.

Traži se konkretan slučaj u kojemu je davanje blagoslova opravdano: „prepoznajući se bespomoćnima i potrebnima njegove pomoći, ne pozivaju se na legitimitet vlastitoga statusa, nego mole da u njihovu životu, sve što je istinito, dobro i ljudski valjano bude posvećeno.” Ovo je moralni kodeks “koliko daleko mogu ići?” .
Predlažući ekstremni slučaj koji se nikada ne događa, iz njega će kasnije proizaći ekstremi. Nikada nisam sreo nikoga takvoga. Bespomoćni da. Ali ljudi koji ne žele legitimizirati svoj status, ali žele prepoznati dobro od Njega, nikada.

Što da sad kažem djeci koja žive čistoću? To nije milosrđe

Dok sam bio svećenik, pratio sam dječake koje su privlačile osobe istog spola. Pokušao sam im pomoći živjeti krepost čistoće, vidio sam kako su ih molitva, euharistija, ispovijed, odnos prijateljstva i bratstva s drugima neprestano jačali i održavali. Oni su dobro, u miru sa sobom, sa svojom poviješću i s Bogom. Ta djeca nisu glupa, znaju dobro što je dobro, a što ne, vide što im u životu pomaže, a što škodi, zato traže pomoć i odlaze svećeniku. Što da im sada kažemo? Što su pogriješili? Da smo ih prevarili? Da bismo zadovoljili svijet koji nikada neće biti sretan, izdajemo li ih?
Čini mi se da im ta stvar s blagoslovom teško pada. To nije milosrđe. Još jedan štap kojem nastojimo pomoći svakoj osobi živjeti u Božjim učenjima. Mnogi od nas su svećenici. Ovo nije Isusovo Evanđelje nego ono koje smo mi izmislili. To nije milosrđe, to je naša dobrota. Ovo može izazvati aplauz kod nekih, ali to nikoga ne spašava, to čini samo Bog.

Ne znam što drugo reći u ovom trenutku. Razočaran sam, ali pun nade jer Gospodin vodi priču i ne postoji ništa što ON dopusti da se dogodi, a da On ne izvede dobro u konačnom ispunjenju. Do tada molitva i vjernost, ljubav prema Bogu i Majci Crkvi, također sa svojim borbama.”

Svećenik ne mora dati blagoslov, i to ovisi o njegovoj procjeni. Dapače, on ne bi trebao dati blagoslov ako procijeni da ga homoseksualni par želi iskoristiti za promociju LGBT ideja "bilo kakvom odjećom, činima ili riječima". Homoseksualni aktivisti izokreću ovu situaciju kako bi pokušali podmetnuti da ih sada svećenik neće moći odbiti. Jasno je da će biti pritisaka na svećenike od medija i ostalih koji promiču takav način života da svećenici moraju blagoslovom udovoljiti takvim parovima. To nije istina i to Crkva nije rekla ovim dokumentom, svećenici mogu odbiti podijeliti blagoslov.

Bilo bi im puno lakše to odbiti da dokumenta uopće ni nema.

Da. Da je Matija kao laik bio superioran i argumentiran spram dvojice svećenika kaže i Aleksandar u "Petom danu". Nažalost, u želji za podržati Papu, izgledali su mi pogubljeno. Nažalost, ovo već dovodi do velikih podjela. Pošto smatram da Papa ima ljude oko sebe koji kao i on znaju što se može dogoditi, pitam se, koji je zapravo cilj.

Možda bi mi voljeli da je tako ali koliko sam ja uspio da shvatim taj dokument radi se o ne obrednom blagoslovu na koje imaju pravo svi pa tako i istospolne zajednice koje su i glavni predmet navedenog dukumenta a posebno se skreće pažnja na to da navedeni blagoslov bude u smislu pomoći ili milosti tim osobama te da se ne traže nikakvi uvjeti niti vrši bilo kakvo ispitivanje istih, tako da ne znam na koji način će svećenik doći do procjene zbog kojeg bi mogao odbiti zahtjev za blagoslovom.

To je potpuna istina, a lakše bi bilo i roditeljima odgajati djecu u pravoj katoličkoj vjeri.

Ako je tako, a je, postavlja se pitanje koja je svrha ovog dokumenta.

Takvo nešto do sad u našoj Crkvi nije postojalo, neobredni blagoslov i blagoslov osoba u smrtnom i u nebo za osvetom vapijućem grijehu, koje se niti kaju niti misle promijeniti svoj životni stil, nego upravo obratno, manifestni žele s njim nastaviti i taj neobredni blagoslov im očito tome i služi. Inače bi bilo navedeno da blagoslov tj pomoć i milost ima svrhu taj par rastaviti tako da više nisu par. Kad bi se taj model primijenio recimo na ostale osobe u teškim grijehu, koji nisu po prirodi tog grijeha u grešnom paru, recimo na alkoholičare, možemo li u tom slučaju, u slučaju proširenja takve milosrdne pomoći, očekivati da se i alkoholičare blagoslivlja u stanju i kontekstu koji su definirajući za njihov grešni status, npr da dolaze pijani u crkvu na blagoslov.

Pitanje je sljedeće: je li se ovdje promijenio katolički nauk (koji je navodno nepromjenjiv), u smislu da ća dozvoliti blagoslov nepokajanih grešnika, ili se nije promijenilo ništa, pa onda SVEĆENIK NA OSNOVU TOG NEPROMJENJIVOG NAUKA NE DA MOŽE NEGO MORA ODBITI.

Oduvijek su grešnici imali pravo tražiti da se svećenik nad njima pomoli, ili da nad njima izgovori egzorcizam, ali ova glupost s tzv neobredni blagoslovom to nije. Samo uvođenje pojma i forme blagoslova ima za svrhu stvaranje prostora za to da SPONTANA (to je smisao izraza neobredni) praksa počne oblikovati nauk. Tj. Nauk.

To nalikuje na nešto što je Franjo implicirao još 2013. enciklikom Gaudium Evangelici, gdje govori o tome da praktično ima primat nad intelektualnim, ili pastoralno nad doktrinarnim.
Ili možemo slijediti zdrav razum i priznati da se doktrina mijenja.

Kao što je priznao kardinal Fernandes, Nauk se ne mijenja, ali se mijenja naše razumijevanje nauka.
Adrijana je u svom postu na tu temu pobožno podebljala prvi dio rečenice, NAUK SE NE MIJENJA. Ne bi li bilo logičnije, s obzirom na sadržaj drugog dijela te izjave Fernandesa, zaključiti da se nauk ne mijenja, ALI GA MI DO SAD NISMO DOVOLJNO RAZUMIJELI. A pastoralna praksa će nam pokazati put.

Mislim da je bolje da ne znamo.