Mojsije pita Boga za njegovo ime, ime kojim će ovaj Bog dokazati svoj poseban autoritet spram drugih bogova. Ideja Božjeg imena,dakle, ponajprije pripada politeističkom svijetu.U njemu ovaj Bog mora dati sebi ime.No Bog koji zove Mojsija uistinu je Bog.
Boga u stvarnom i istinskom smislu nema u množini. Bog je po svojoj biti samo jedan.Stoga ne može ući u svijet bogova kao jedan od mnogih, ne može imati ime među drugim imenima.
Stoga je Božji odgovor istodobno uskraćivanje i pristanak. On o sebi jednostavno kaže: " Ja sam koji jesam"- on naprosto jest. Ova tvrdnja je ime i ne-ime istodobno.Zbog toga je bilo posve ispravno što se u Izraelu nije izgovarala ova Božja auto definicija, sadržana u riječi JHWH, što nije spuštena na razinu neke vrste imena idola.
I stoga nije ispravno što se u novim prijevodima Biblije ovo za Izrael uvijek tajanstveno i neizrecivo ime piše kao bilo koje drugo ime i tako Božju tajnu- o kojoj nema ni slika ni izrecivih imena - svelo na razinu običnosti opće povijesti religija.
|