Katolički odgovori

' jer ko ne ljubi brata koga vidi...'
Tebe ne vidim pa te ne moram ljubiti.

Hvala na iskrenosti. To cijenim.

Obzirom da privatiziramo temu mogao bi te pitati jel imaš koga uživo za potpuno otvoren razgovor

Dobra. Borme pošteno prika.


Pišem kako jest. Nema "farbanja". Niti šta pretjerujem, niti umanjujem. Nema neke lažne poniznosti. Pišem točno kako jest. Pogotovo kad kažem da sam budala i običan provokator, jer to doslovno jesam. Kako me moje kolegice ovde na forumu zovu "troll". Ovde sam doslovno iz čiste dosade. Ne bi bio sekunde u ovoj internet-žabokrečini da imam neku alternativu. E sad! Svaki zna svoje razloge zašto ovde dangubi. Ja sam poprilično uvjeren da je ostalih sedam aktivnih članova ovog foruma ovde iz čiste dosade i popriličnog nezodovoljstva sa stvarnim životom. Da se razumijemo! Nisam Vidoviti Milan. Oko toga da smo na čisto. Možda se varam. Možda netko ima neke druge razloge zašto dolazi ovde. Nikog ne nazivam budalom i provokatorom na ovom forumu, nikog osim sebe. A svatko sebe najbolje poznaje.


Neee. Nemam prika moj!

Drago mi je da si se nasmijao.
Dobro je imati osobu sa kojom mozes otvoreno o svemu. Najbolje svećenika. Pretpostavljam da si katolik.. Ne znam jel živiš u gradu

Da. Istina.


Ponašanjem možda kao neka blijeda sjena katolika?! A duboko u sebi želim biti katolik. A ako se je voditi onom, citiram;


Ni u jednom slučaju čovjek, pa ma kako bio velik svetac, nije postao svet a da u životu nije prošao putem pokajanja. (...) Obraćenje se događa jednom ili dvaput u životu i ono stavlja čovjeka na sasvim novu stazu koja vodi do raja, no ona je popločana s više trenutaka pokajanja nego što je koraka od Palestine do Ponta. Ni jedan svetac nije bio oslobođen tog putovanja, bez obzira kakve je visine na kraju dosegao... "Kad prestaneš padati, biti ćeš u nebu, ali kad se prestaneš dizati, biti ćeš u paklu". David Torkington "Prorok"


Ili kako Kafka kaže, citiram;


Nastojim uistinu biti onaj koji očekuje milost. Očekujem i gledam. Možda će ona doći, a možda i neće. Možda je već i samo ovo katkada spokojno, a katkada nestrpljivo iščekivanje znak milosti. Ne znam. Franz Kafka (cit. Prema: "Crkva u svijetu", prosinac 1966.)



Ne.

Svidjeli su mi se citati.

Milost prethodi, prati i plodna je.

Ako imaš želju pretpostavljam da nemaš neke nesavladive zapreke za doć do svećenika.. Imaš iskustva.. Ak ti mogu kako pomoći mozes i u privatnu poruku

Da. Zamisli ovo: "ona je popločana s više trenutaka pokajanja nego što je koraka od Palestine do Ponta."


Uvijek. Uvijek milost prethodi volju.


Krivo si me razumio. Često sam ja na misi kod "svojih" kapucina, nerijetko više puta tjedno. Jednako tako, ni ispovijed mi nije strana. Minimalno jedamput mjesečno. Ali unatoč tome, pomaci su jedva vidljivi. Oholost prika moj. To ti je gadna stvar. Borba do smrti. Kako kaže moj dobri prijatelj Jobica, citiram;


Oholost je mana duboko ukorijenjena u čovjeku kao nužna posljedica naravnog sebeljublja, manifestira na mnoštvo različitih načina (neke sam naveo u onom dužem postu) i praktički ju je nemoguće iskorijeniti za života. Trajno je prisutna u čovjeku, u svim ljudima, kao jedna nespecifična sila koja nas dovodi u sukob i nadmetanje s drugim ljudima (njihovim oholostima), ali i s Bogom, kojemu smo se dužni podložiti.

Stoga reći nekome da je sebeljubiv i ohol nije puno drukčije nego reći mu da je čovjek. Nije to optužba ni za kakav konkretni zao čin, nego ukazivanje na univerzalno-ljudski problem kojega mnogi uopće nisu svjesni, na jedno vrlo opasno stanje duše koje nas "osposobljuje" za sve druge (konkretne) grijehe. Upravo zato je važno biti stalno u svijesti o vlastitoj oholosti, da bismo mogli prepoznati i izbjeći konkretne grijehe u koje nas uvodi oholost. Jobica (zvani Timotej) "Pravovjerje" 18.5.2012.

Nije dakle problem u nemogućnosti naše volje da se odupre napastima, nego u njenoj iskvarenosti, sklonosti grijehu. Tek obasjana Božjom milošću naša volja poželi više služiti Bogu nego li prohtjevima vlastitog sebeljublja. I tu nastaje borba, jer sebeljublje stalno rovari u našim dušama i nitko ga se ne može osloboditi dok je živ. Jobica (zvani Timotej) "Pravovjerje" 12.12.2013.

Psalmist kaže: 'dobro mi je što sam ponižen... 119,71


Stoga se kaže u svetačkoj tradiciji bez poniženja nema poniznosti

See you later aligator

Sasvim sigurno. Božja pedagogija je svakako najbolja, koliko god da se naša ohola glava tome protivila.

Pogođeno u centar, samo da znaš niko više ne odgovara ovom opisu od mene....svi skupa niste ni blizu.

Vjerujem ti prika moj! Vjerujem. Ali nemoj tak pisati, citiram;


I drugima nije baš bajno. Možda je nekom gore nego tebi. Mi to nemeremo znati. A glej prika, kako ono kaže;


Nije u naravi čovjeka nositi križ, ljubiti križ, tijelo trapiti i zarobljavati, časti izbjegavati, sebe samog prezirati i željeti da budeš prezren, svakojake protivštine i štetu podnositi i nikakove sreće na ovom svijetu ne željeti. Ako na sebe gledaš, sam po sebi ništa od toga nećeš moći! Pripravi se na podnošenje mnogih nevolja i raznih neugodnosti u ovom bijednom životu; jer će ti tako biti, gdje god bio, i tako ćeš zaista naći kamo god se sakrio. Mora tako biti; i nema drugoga lijeka da izbjegneš nevoljama i bolima, nego da strpljivo trpiš.

Križ je dakle uvijek pripravljen i svuda te očekuje. Ne možeš mu izbjeći ma pobjegao kuda mu drago; jer kamo god dođeš, nosiš sa sobom samoga sebe, i uvijek ćeš naći sebe. Okreni se gore, okreni se dolje! Okreni se prema vani, okreni se prema unutra; i u svemu tome naći ćeš križ; i moraš svuda biti strpljiv ako želiš uživati unutarnji mir i zaslužiti vječnu krunu. Ako rado nosiš križ, onda će i on nositi tebe i dovesti do žuđenog cilja gdje će biti kraj patnjama, premda im neće biti ovdje na zemlji. Ako ga pak nerado nosiš, onda sam sebi stvaraš teret i sam se više opterećuješ, a ipak moraš trpjeti. Ako odbaciš jedan križ, naći ćeš bez sumnje drugi, možda i teži. Zar misliš da ćeš ti izbjeći onome čemu nije mogao izbjeći nijedan smrtnik? Toma Kempenac "Nasljeduj Krista"


Svi su ljudi "bačeni" na Zemlju bez saznanja tko ih je stavio u život i kamo moraju odavde poći. Svi pate, smrtni su, krhki, ugroženi. Svi imaju razne mane i nemoćni su da budu dobri. Griješe svi i svi strepe pred posljednjim sudom. Svi su vezani strastima, manama, svojim uskim pogledima, svojim mentalitetom. Nisu odlučili roditi se i ne žele umrijeti, ali ih je "sudbina" dovela ovamo. Svi smo tu jednaki. Svi jednako cvilimo, vapimo i tražimo. Kod nekih se jauk vidi jače, kod drugih je skriven prividnim rješenjima. Jedni i drugi robuju zlu. Jedni i drugi trebaju samo samilosti. Za čovjeka treba, stoga, imati samo sućuti. Svakoga požaliti, svakoga pomoći, nikoga ne suditi, ni nad kime ne "lomiti štap". Ljubiti neprijatelja! Svi ćemo jednom biti pred istim sudom, gdje će nestati maske i varke oko nas, i tad ćemo ugledati jedni druge sa žaljenjem i strahom - zašto smo se međusobno tako mrzili? Tomislav Ivančić "33 meditacije"

Ovo nije za mene jer sam dovoljno dobar, ponizan i svet.

Pročitao sam temu Glazba i prikriveni okultizam pokrenutu 2011. -2020.god., a koga zanima mozete tamo naći neke stvari, osobito str. 7 Glazba u službi sotonizma, a što je vjerojatno poglavlje iz knjige. Onaj tko to objavljuje obavezan je staviti navodnike, izrijekom citiram, pa dvotočje, tako da se zna da prenosi nečiji rad. U temi nema toliko trolanja pa se donekle sve može proći. Trolanje je skretanje sa teme što čitatelja zamara.

Ja ću ovdje govoriti o toj temi, jer je vezana uz glazbu koja prodire u molitvene zajednice, čak liturgiju.

Ovdje počinje kirurgija. Ako je čitatelj shvatio do sada na 'kamiličnim' upisima da stvari nisu uvijek samo da ili ne, nego uzima se ono što je dobro a odbacuje loše (1 Sol 5,20-22), a to se čini na temelju iskustva, molitve, a koja može biti i posrednička, onda možemo dalje u područje o kojem nema javnog govora; ili ako ima pristupa se simplistički, odbacivanje svega što dolazi vezano uz predmet ili pak apsolutno prianjanje uz stvar. I jedno i drugo su krajnosti. Ali razumljive. Jer, ili nedostaje znanja ili iskustva. Iako, uvijek je bolji stav, prema doktoru Mistike, biti skeptičan i rezerviran. Ipak, neke su stvari nove i ne možemo tražiti sve odgovore isključivo u 'ono vrijeme'.

Dakle, imamo i prevedene istupe Zachary Kinga, bivšeg visokog maga, Crkve Sotone ( osnivač A. LaVey) koji tvrdi da je sklopio čini mi se oko 1200 ugovora sa željnima slave. U to se ulazi na način da je osobi teško sebi to oprostiti, osim svega, kaže da je i sve snimano. Brojni suicidi rock zvijezda su tako prikazani, kaže.
Čitatelj neka shvati da se iz toga ne izlazi bez krvi. Kao ni u visoku masoneriju: krvlju se ulazi, bez krvi se ne izlazi.
Iako se o ovim temama dosta govori ne rijetko je pristup površan. Onih izvana koji o tome govore, i oni koji misle da su unutra. Nisu svi okultisti jednako učinkoviti (opasni). Niti su svi što se deklariraju masonima recimo to tako pravi masoni. Iako je sve opasno za bilo koga tko tome pristupa. Ipak, njihova djelovanja prema van razlikuju se.

Ovo vam pišem da znate kada palite tv, surfate po mobitelima ili odlazite u kafiće da je to kao ulazak u džunglu gdje zvijeri ne pitaju zašto ste tamo.

Zaštita je biti i ostati u posvetnoj milosti.

Mislim da nas je uhvatila melankolija. Vedrije teme. Znaš kaj mi je bilo dobro?! Kad si Hrkiju napisao, citiram;