Katolički odgovori

Kopitarovi šizmatici mogu tvrditi kako čuvaju elemente drevne vjere, ali to ne znači da posjeduju puninu katoličnosti. Katolička Crkva uči da izvan nje postoje elementi crkvenosti, ali ne i punina Crkve. Naziv „katolička“ nije zajedničko vlasništvo različitih zajednica, nego ime jedne vidljive Katoličke Crkve. Catholica integra, non diluta!
Tvrdnja da bi se u slučaju jedinstva trebalo vratiti na papinski primat „kakav je postojao prije raskola“ zanemaruje jednu ključnu istinu da Papinski primat nije kasnija „inovacija“, nego razjašnjenje onoga što je od početka bilo prisutno.
Ekumenski sabori osobito Firentinski i Prvi vatikanski definirali su kako rimski biskup ima punu i vrhovnu jurisdikciju nad cijelom Katoličkom Crkvom. To nije povijesna opcija, nego dogmatska istina. Jedinstvo koje bi to zaobišlo ne bi bilo katoličko jedinstvo, nego kompromis. S pravom se pitam zašto Kopitar laže kako je katolik, a ne priznaje te sabore?

Pravoslavni ne poriču da Krist daje Petru posebnu ulogu. To nitko ozbiljan ne spori. Spor je u naravi te uloge.
U istom Evanđelju vlast vezivanja i odrješivanja daje se svim apostolima (Mt 18,18; Iv 20,23).
Oci koji govore o „Petru“ vrlo često ga tumače kao sliku Crkve ili zbora apostola, ne kao monarha s univerzalnom jurisdikcijom.
Dakle: ključevi = apostolska vlast, ali pitanje je kako je strukturirana.

To je laž! Izraz primus inter pares u smislu čisto počasnog primata nikada nije bio katolički nauk. On je šizmatička interpretacija, a ne katolička predaja.
Katolička Crkva uvijek je držala kako Petar imao stvarnu vlast, a ne samo čast i da ta vlast traje u njegovim nasljednicima. Kopitaru zašto se pretvaraš katolikom kada to nisi?

Ovdje treba spustiti ton i razlučiti pojmove, jer se miješaju tri stvari: katolički današnji dogmatski nauk, povijesna stvarnost prvog tisućljeća i retoričke etikete („šizmatičko“, „laž“).

Jednostavno.
Petru osobno i Dvanaestorici, ni to se ne spori. Ali ne bez Petra.

Prije sam negdje rekao da razum kaže mora biti jedan Vrhovni svećenik.
Mnoga mjesto to dokazuju ne samo u NZ nego i SZ.
Mogli bez znanstveno ukoliko smo ozbiljni.

Zasada samo jedno pitanje. Ako mu je Bog dao vlast, vlast da li bi to svi ostali živući tada razumjeli.

Zasada samo, ako smo istinoljubivi zasto, poštovani komentatore, sv. Ivan, ljubljeni, sin groma, mistik, ne usudi se ući u prazan grob nego čeka Petra.

Kao kada protestant 1500 god. iza zna bolje od živućih svjedoka onda što je bilo. Ali, i kada ne bi bilo usmene predaje, duboko utemeljene tradicije.. nisu svi pravoslavni ostali odvojeni od Rima u drugom tisućljeću, ostaje Riječ Božja

Petar ima stvarno prvenstvo dano od Krista, to Pismo jasno pokazuje.
Pismo i praksa prve Crkve ne pokazuju jasno kasniji model papinske apsolutne jurisdikcije, nego kolegijalno i sinodalno djelovanje s Petrom na čelu.
Razlika između katolika i pravoslavnih nije u Petru, nego u razvoju i tumačenju njegove vlasti.

Evo nešto sa Wikipedie o radu mješovite komisije:

Komisija nije završila svoj rad o ulozi pape u prvom tisućljeću s potpunim dogovorom, ali je zajednički rad pokazao:
Dogovor o tome da je biskup Rima bio prvi među biskupima u nerazdijeljenoj Crkvi.
Nejedinstvo oko naravi te uloge (jurisdikcija vs. primat časti i službe jedinstva).
Rad se nastavlja s ciljem boljeg teološkog razumijevanja i približavanja stavova. �

Sve je moguće na razini tumačenja.

Prvo tisućljeće je tu poprilično jasno.

I kako se čini Carigradu je jasno.

Ako si dobronamjeran, jer naći ćeš od Bazilija , do Zlatoustog, preko sv. M. Ispovijedaoca pa sve do sv. Ćirila i Metoda i mnogih drugih prvog tisućljeća - istočnih otaca, ali ako si dobronamjeran pogledaj pažljivo molitvu Gospodnju Lava i Bartolomeja, pogledaj pažljivo patrijarha carigradskog kada se ulazi u zavrsni dio, a koji je egzorcistički kako se gripa odjednom javlja.

Ako je jednom dana vlast moze li drugi imati nad njim 1054.

Međutim, ušli bi tako u duhovnu sferu, ali kako, kada nam razumska izmiče

Prestani lagati i pretvarati se kako si katolik! Katolička Crkva ne osporava povijesnu dubinu Istoka, ali odbacuje tezu da se katoličnost može imati bez zajedništva s Petrom. Jedinstvo nije povratak u nedovršenu prošlost, nego prihvaćanje punine istine kako ju je vidljiva Katolička Crkva, vođena Duhom Svetim, tijekom stoljeća razjasnila. Jedna Crkva – jedan vjeronauk – jedan Petrov nasljednik. Integritas fidei, victoria Ecclesiae

Možemo zaključiti:

„Slažem se da Katolička Crkva uči kako je punina katoličnosti moguća samo u zajedništvu s Petrovim nasljednikom. Istovremeno, povijesni izvori prvog tisućljeća pokazuju da je Petrovo prvenstvo tada bilo shvaćeno u okviru kolegijalne i sinodalne strukture Crkve, a ne nužno kao apsolutni jurisdikcijski primat kakav se kasnije definira u Rimu. Razumijevanje primata se razvijalo kroz stoljeća i tu postoji povijesna razlika između izvornog prvog tisućljeća i današnjeg katoličkog nauka. U konačnici, i Katolici i Pravoslavni priznaju Petrovo prvenstvo i važnost zajedništva, samo ga tumače na različite načine.“

Ovdje se isto vidi podlo Kopitarovo podmetanje jer ova argumentacija počiva na selektivnom čitanju Otaca i na anakronističnom projiciranju kasnijeg šizmatičkog ekleziološkog modela u prvo tisućljeće. Detaljnije ću o tome kasnije.

Trebamo razumjeti da buduće jedinstvo ako bude neće biti onako kako ga mi očekujemo, ne znam da li ste znali da i grkokatolici imaju određen stupanj autonomije npr. katolička crkva nije vlasnik njihove imovine.

(Grkokatolici priznaju papu kao vrhovnog]pastira i jamca jedinstva, ali poštuju svoju liturgijsku i kanonsku autonomiju)

Autonomija → vlast nad lokalnom župom, liturgijom i eparhijom ostaje u rukama grkokatoličkih biskupa

Grkokatoličke biskupe predlaže njihova lokalna sinoda a papa samo potvrđuje.

katholikē znači „sveopća“, ali kod Otaca ta sveopćost nikada ne postoji bez vidljivog načela jedinstva. Sv. Ignacije Antiohijski, na kojega se pozivaš, nigdje ne uči autonomnu samodostatnost mjesnih Crkava, nego naglašava jedinstvo vjere, biskupa i euharistije u zajedništvu cijele Crkve. Također niti jedan Otac ne govori o „punini Crkve“ koja može trajno opstati u raskolu od sveopćeg jedinstva. Dakle Kopitaru ne laži! Katoličnost kod Otaca nije „federacija punina“, nego jedinstvo u istoj vjeri, istim sakramentima i istom crkvenom poretku. O ostalim pometačinama malo kasnije.

Kod Otaca „katolička“ znači sveopća jer se cijela Crkva očituje u svakoj euharistijskoj zajednici oko biskupa, kako jasno kaže sv. Ignacije Antiohijski. To ne znači samodostatnost ni opravdanje raskola, nego da punina crkvenosti proizlazi iz iste vjere, euharistije i apostolskog poretka, a ne iz nadmjesne administrativne vlasti. Jedinstvo Crkve je stvarno i nužno, ali kod Otaca ono nije zamišljeno kao centralizirana jurisdikcija, nego kao zajedništvo mjesnih Crkava u istoj vjeri.

Šizmatici lako zavaravaju modernistički opijene vjernike, ali ne mogu prevariti vjernike koji vjeru temelje na tradiciji katoličke Crkve.
Tvrdnja da Rim kod sv. Ireneja ima tek „svjedočku“ ulogu protivna je samom tekstu Adversus haereses III,3,2. Irenej kaže: "Ad hanc enim ecclesiam, propter potiorem principalitatem, necesse est omnem convenire ecclesiam…" tj. "Nužno je da se svaka Crkva složi s ovom Crkvom (Rimskom).“ Dakle nužno (necesse est), ne „po želji“, Ne zbog časti, nego zbog principijalnog prvenstva (principalitas). Dakle to nije puka čast ni simbol, nego normativna instanca pravovjerja i zajedništva. Što znači kako tvoja podmetačina nije uspješna.