Katolički odgovori

Na ovo pitanje ponukala me sinoćnja emisija DW na našoj tv. Inače guraju taj DW i njihove stavove. Riječ je o mladoj ženi koja rađa djecu homoseksualnim parovima i presretna je zbog toga, misli da čini veliku stvar, usrećuje ljude. Podržavaju zakon koji je u nekim američkim državama a koji kaže da roditeljica nije ujedno i majka. Strašno, bar meni.
Pa ćemo doći na moje staro- novo pitanje. Danas vidim puno mladih parova koji su dobili djecu "potpomognutom oplodnjom", nikad više blizanačkih trudnoća. Neki idu u crkvu i ne vide tu nikakav problem, manipuliranje embrijima. Da ne pričam o onima koji (pretežno žene) pod svaku cijenu žele imati dijete pa ako treba i iz 20- tog pokušaja.
Nekada se govorilo, imati ćemo djecu "ako Bog da". Danas su ljudi "oduzeli" taj primat Bogu. Dakle, Bog koji je odlučivao i "udahnuo" dušu u trenutku začeća sad mora paziti kad će neki doktor spojiti van tijela spermij sa jajašcem, da udahne dušu. Pa makar trebalo 8 puta, kao kod one što je na taj način rodila osmorke. Malo karikiram, ali tako izgleda. To me muči i ne samo zbog toga, nego zbog puno stvari koje se danas događaju, mislim da je prije bilo puno lakše vjerovati.

Nema jasnog pitanja pa je nemoguće odgovoriti osim naglasiti razliku između djeteta i postupka.
Dijete je uvijek Božji dar, ali nije svaki način njegova začeća moralno dopušten. Katolička Crkva osuđuje nedopušten postupak izvantjelesne oplodnje, ali nikada ne osuđuje dijete začeto tim postupkom. Ono je nevino ljudsko biće, jednaka dostojanstva kao i svako drugo dijete. Grijeh može biti u ljudskom činu, nikada u samome postojanju djeteta. Svako dijete, od trenutka začeća, zaslužuje jednako poštovanje, ljubav i zaštitu, neovisno o okolnostima začeća.