Katolički odgovori

Komentirao sam konkretno neokatekumene. To je tema. Potpuno je jasno da pišem u svoje vlastito ime. Zar je netko mislio drugačije?
Pogledajte što mi piše ispod svakog upisa.

Ondje gdje su 'odlično ugrađene' izgubile su gotovo svu svoju karizmu podređujući je karizmi redova u čijim se župama nalaze.

Reći biskupu (čak oštro) što misliš o njegovu prijedlogu o prilagodbi liturgije itd. nije neposlušnost nego dokaz duševnoga zdravlja. Kakav bi to biskup bio koji bi tražio da se na svaku njegovu svatko poklopi ušima i umukne.

Ne znam da li je to znak duševnog zdravlja ali svakako je znak nikakve katoličke vjere, još manje poštovanja prema biskupskom redu. Biskup je vrhovni liturg u biskupiji i što se tiče liturgije nema se što poklapati ušima jer liturgija je javna molitva Crkve i nju uređuje biskup, a kod bi došao biskup kad bi slušao (oštre) napade svake babe.
I ja kao župnik nisam dužan poslušati savjete svojih savjetnika a u liturgijskim pitanjima nemaju se što miješati jer je to stvar župnika! Tako crkveno pravo. E sada ako tebi ništa ne znači crkveno pravo i propisi onda je to valjda plod "prepune posude" raznih karizmi a među njima je najveća neposluh!

Lijepo od tebe što si se našao procjenjivati moju katoličku vjeru.
Ovo što ti pišeš je pila naopako jer neokatekumenska je liturgija odobrena od Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenta. Može li biskup po svome mijenjati npr. grkokatoličku liturgiju unoseći u nju pjesme po svojoj želji? Zašto bi oni pjevali neke svoje pjesme, stajali kod pretvorbe i slično?

Trebalo bi točno pročitati što je i kako odobreno glede liturgije. No, vrlo je jasno rečeno da se svi pokreti trebaju ugrađivati u život župe kao temeljne zajednice Crkve. I drugo, biskup je "gazda" u svojoj biskupiji i ima pravo vrlo jasno reći da ove ili one ne smatra prikladnim za svoju biskupiju.

Biskupi nisu nikakvi despoti ni tirani kako ih izgleda ti zamišljaš, a tako ni gazde. Točno je da se pokreti trebaju ugrađivati u život župe ali mi se čini da od njih ne bi ostalo ništa kad biste ih ugrađivali ti ili Sneni.
Bilo bi ovako kako Tirsa lijepo napisa dvije stranice prije:

"Svatko može dobiti "Ford" auto u bilo kojoj boji, pod uvjetom da je ta boja crna".

Sneni nije procjenjivao tvoju vjeru nego ono što si napisao. Sneni je preko 40 godina svećenik i mnogo toga doživio.

Što se tiče odobrenih pjesama ( koliko znam nešto je odobreno nešto nije pa se svašta provlači kroz "odobreno" (Znam da je nadbiskup Puljić u Zadru zabranio ljubljenje - umjesto znaka mira - kako su to neki počeli raditi!)
A da te nešto starac pouči - što se tiče crkvenog zakona i liturgijskih propisa. Vatikan nešto izda, odobri i tek onda može poći u upotrebu u nekoj zemlji kad biskupska konferencija te zemlje, to što je Vatikan odobrio za cijelu Crkvu, odobri za svoje područje, onda se može upotrebljavati, ali ne mora, osim ako je naređeno, ali onda nema oznaku odobrenog!.
Ono što je odobreno - nije naređeno.
A hrvatska duhovna baština obiluje prekrasnim duhovnim pjesmama, neke su i najljepše u svijetu i NP uvođenjem "petparačke litarture" ( američkog penetekostalnog porijekla) pjesmica bez neke teološke dubine i muzičke vrijednosti uništava duhovni fundus - duhovno , muzičko, i teološko bogatstvo hrvatske tradicije i religiozne kulture.
I s ovog stanovišta treba biti vrlo oprezan prema NP - jer i to je jedno "Globalizacijsko uništavanje" nacionalnog bića - htio ti to priznati ili ne!

Tvoje je tumačenje vrlo zanimljivo, a još mi je zanimljivija tvoja potreba da referiraš na moju osobu, premda sam ja govorila samo u okviru propisa Crkve.

Ne znam o čemu se ovdje radi, koje su to konkretno pjesme?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ja znam samo da nemaju nikakve veze sa NP. Ova tema je kao gluhi telefon...

Pjesme NP-a su:



Može li ove pjesme nazvati:



???

Razumijem sve one kojima idu na živce ili im se naprosto ne svidjaju melodijski gledano, ali tekst???

Pjesme koje se moraju pjevati na tim Neokatekumenskim slavljima. O njima je već bilo riječi. Da se razumijemo: ondje gdje ne postoji ta duhovna baština - Amerika na pr. - ja u svojoj župi imam pjesme starije nego je "stara Amerika" tamo odgovara svaka pjesma, ali kod nas bi NP trebao uz evangelizaciju - čuvati i duhovnu baštinu naroda, jer narod (pa i NP) koji ne cijeni svoju prošlost - nema budućnosti! Ovo mnogi ne razumiju ili ne žele razumjeti!

Lina - ne treba prepjevavati psalme! Oni su veličanstveni - ja sam ih kao dijete pjevao i znao na pamet. A poznavao sam ljude koji su znali na pamet cijeli božićni časosolov, pa večernje svih nedjelja i blagdana, Pa "Baraban" (na hrvatskom) kad NP nije postao ni u "jajetu" I smatram da je osakaćivanje Biblije (RIJEČI BOŽJE) nečijim prepjevavanjem.

Pjevala sam i ja psalme kao dijete jer sam imala milost da mi roditelji budu vjernici i da me od malena upoznaju s Božjom riječi. Nemaju svi takvu privilegiju.

Vidim da ti zaista ne pada dobro NP... Zanima me jedno. Vatikan ih je odobrio. Vidiš li ti išta pozitivno u tom pokretu? Postoje li stvari koje je vrijedno podržati i pohvaliti? Jer, ispravi me ako griješim, ja stječem dojam da su oni po tvom mišljenju čista šteta za Crkvu.
I te famozne pjesme koje su svima trn u oku. Kako to da papi Pavli VI, Ivanu Pavlu II i Benediktu XVI nisu bile trn u oku? Kako to da nigdje ne govore o tom aspektu, a svi se baš toga drže kako bi kudili NP?! Meni se to čini simptomatično.

A evo što Papa piše o evangelizaciji (pa se to odnosi i na NP)

u "Ubicumque":

NP se baš ne drži ovog principa! Nego svugdje mora biti kao u Americi! (Nisu to samo pjesme nego i druge stvari)

Možda sam ja malo kratka al ja u tome ne vidim da se ne smije u različitim krajevima pjevati iste pjesme.

Osim toga, susreti NP-a su samo jedan segment župe. Oni isto tako idu i na druge susrete, pobožnosti, dnevne mise gdje se čuva svo kulturno blago pjedinog mjesta. I stvarno ne vidim kako ga to NP ugrožava, mislim to kulturno blago.

A što pape govore o NP direktno?

"Koliku li nam radost i koliku nadu pružate vašom nazočnošću i vašom djelatnošću! ... Živjeti i promicati ovu obnovu, jest, kako vi zovete, oblik 'pokrsnog katekumenata', koji će, u današnjim kršćanskim zajednicama, moći obnoviti one učinke zrelosti i produbljivanja, kakvi su se u prvotnoj Crkvi ostvarivali u razdoblju priprave za krštenje.” (Pavao VI. Neokatekumenskim zajednicama, generalna audijencija, 8. svibnja 1974., u Notitiae 96-96, 1974., 230)
_______________
"I ja sam, također, na tolikim susretima, što sam ih, kao biskup Rima, imao u rimskim župama s Neokatekumenskim zajednicama i njihovim pastirima, kao i na mojim apostolskim putovanjima po mnogim nacijama, mogao ustvrditi obilne plodove osobnih obraćenja i plodni misionarski polet.

Te zajednice čine vidljivim, u župama, znak misionarske Crkve i “trude se otvoriti put evangeliziranju za one koji su gotovo zanemarili kršćanski život, nudeći im itinerarij katekumenskog tipa, koji prolazi kroz sve one faze kroz koje su u prvotnoj Crkvi prolazili katekumeni prije primanja sakramenta krštenja; nanovo ih približava Crkvi i Kristu” (Ivan Pavao II u pismu Msgr PAULU JOSEFU CORDESU Dopredsjedniku Papinskog vijeća za laike zaduženom "ad personam" pri apostolatu Neokatekumenskih zajednica, 30. 8. 1990.)"

"...priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena." (I P II, ibidem)

(Usput, zašto kao u Americi?)