Katolički odgovori

Nije, žena ne gleda toliko na tjelesne stvari, ona je "profinjenije" biće

Iznenadio bi se...
Uostalom i sama sam žena i naravno da mi loš zadah smeta...
I koja korist od profinjenosti, ako mu smrdi iz usta, ahahahaha... onak, doista?

Čuj Anna a da se i ti malo baciš u biranje i vidiš što Bog hoće od tebe, ne moraš biti samo statist i njega čekati što će odlučiti.
Olakšava ti to što je i on u procesu biranja, takva prilika se rijetko sreće i može ti biti pravi blagoslov.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Nisi shvatila, nema veze

Stvarno teško pitanje i problem. Naše vrijeme je erotizirano i impregnirano sexom, način odrastanja, vrijeme za brak itd.,totalno drukčije, pa ti živi u tome. Otvoriš internet-sex, otvoriš TV-sex, odeš u videoteku-sex, odeš na kiosk-sexy časopisi, iziđeš ljeti na ulicu-sexualno oblačenje, otvoriš radio-sexy pjesme..jasno, mlad čovjek osjeća potrebu, prošla su vremena kada se ženilo sa 20 i manje, a koja su usput bila i čedna, a što je najgore, i uz najveće škole i inteligenciju nikako ne može dokučiti u čemu se tu sastoji grijeh. Tu teško i Bog pomaže.

Pogledajte na mojoj stranici http://www.don-ivica.net predavanje kojeg je izrekao papinski propovjednik Cantalamessa na međunarodnom susretu Obitelji u Meksiku. Ja sam prvi koji sam to predavanje u Hr. objavio. Vrlo zanimljivo - preporučite i drugima da ga čitaju.

Teško je naći kad ne daš odmah link, namučio sam se, dok sam našao, pod djelom "Društvena pitanja" evo link za direktan pristup tom predavanju.
http://www.don-ivica.net/index.php?opti ... &Itemid=58

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Moram priznati da je ovo jedan od boljih tekstova iz "konzervativnog" kruga. Čak je i samokritičan, što je u moru raznoraznih izjava priličan napredak.

Moje "crtice":

Prvenstveno, što se tiče braka Starog i Novog Zavjeta, mislim da ovdje nalazimo poteškoće u konkretiziranju stava. Još uvijek ne znamo da li je poligamija Starog Zavjeta bila kršenje nekakvog primarnog principa. Prema Božjim potezima (davanje Šaulovih žena Davidu,upute levitskog zakona da nema seksa s dvije žene odjedanput jer će biti ljubomore) čini se da nema tako snažnog protivljenja ovoj praksi. Cantalamess jednako tako možda olako ignorira činjenicu da Isus susreće leviratski zakon (time možda i poligamiju) za života (Luka 20:29). Isus nema nikakvih moralnih dvojbi u vezi ove prakse, već replicira na pitanje vezano uz brak u Kraljevstvu Nebeskom. Ovo malo utječe na Cantalamessovu tvrdnju da je Isus Svojim propovjedima kontekstualno maknuo ove prakse, pozivajući na nekakav viši oblik braka. Ovome ide u korist i nešto što se rijetko kad spominje u ovim diskusijama- da je Crkva još u 11. stoljeću tolerirala poligamiju ako bi prva žena oboljela. Čini se objektivnim i da su prve prohibicije mnogoženstva došle tek par stoljeća nakon Uskrsnuća, te možemo ići čak tako daleko da je Katolicizam u početku na nekim područjima bio poligamijska religija. Škakljiva tema za konzervativnu stranu je glavni razlog zašto je poligamija napuštena. Prema Augustinu, poligamija Starog Zavjeta je bila isključivo u svrhu da se rodi mnogo djece (ovo su potvrdili mnogi kasniji koncili). Tako Augustin piše "Danas, kad više nema potrebe da se začinje mnogo djece, poligamija nije dozvoljena." ("Dobro braka"- poglavlje 15). Ovdje se da uputiti vrlo oštra kritika konzervativnim dušebrižnicima, obzirom da danas socijalni nauk Crkve traži da se rodi mnogo djece. Pojedinci bi čak mogli sugerirati da koliko djece treba doći na svijet nije stvar Boga i bračne ljubavi, već teoloških principa koji se žele progurati u Crkvi (sugestija da se nema mnogo djece napravljena je da bi se ukinula poligamijaa, sugestija da se ima mnogo djece, napravljena je da bi se narušila praksa kontracepcije).

Cantalamess je možda nedosljedan kad tvrdi da je brak prije bio stvar kulta i potomstva. Iako ne bih "do kraja" potpisao iduću tvrdnju, čini se da ima naznaka za ovo. Seks je, za Stari Zavjet, primarno stvar zabave i "imutka". Poligamisti poput Davida i Salomona nisu imali puno žena da bi imali mnogo djece (ovo je razmišljanje Srednjeg Vijeka, koje je vjerovalo da je seks grešan ako je užitak, taman i u braku) već jer su sa svakom novom ženom uživali više u seksu.

Ali, da se vratim na glavni argument: činjenica da je Crkva ukinula poligamiju, a ne Krist, sugerira da Prvi Kršćani nisu u Isusovom bračnom nauku vidjeli što Cantalamess navodi kao čvrsto. Da je Krist tako razmišljao, ne bi se pričalo uzduž i poprijeko o tome stoljećima nakon Uskrsnuća.



Mogao bih i dalje, ali evo, zasad neka bude ovo za razmišljanje.

Samo nekoliko stvari jer mi je tvoj upis puno predug.
1. Prezime papinog propovjednika je Cantalamessa, s a na kraju.
2. Voljela bih vidjeti argumente po kojima možemo prihvatiti da je Crkva tolerirala poligamiju i to u 11.st.
3. Isus vrlo jasno postavlja stvari i tu ne vidim nikakvih mogućnosti dubioza. Kad se na to nadovežu Pavlove upute o braku, mislim da je stvar kristalno jasna
4. Ideja da je kršćanstvo (pojam katolicizam pripada kasnijim vremenima) bilo poligamijsko nema nikakve argumente
5. Sabor (2. vatikanski) jasno govori o principima prema kojima se odlučuje o broju djece
6. Seks je za SZ primarno u funkciji rađanja, kao zabava pripada samo nekima, onima koji vladaju. Kraljevska poligamija je imala i značaj stvaranja vojnih ili trgovačkih saveza što je bilo uobičajeno
7. Ničim nisi pokazao da bi poligamija bila od Krista prihvaćena i ne znam gdje je to bila prisutna stoljećima kasnije - bilo bi dobro da i to navedeš

Odgovorit ću kasnije, ima previše pitanja.

Što se tiče poligamije u SZ, mislim da bismo to pitanje (kao i sve ostale stvari koje su formalno napuštene / nadiđene u NZ) trebali promatrati pod vidom značaja starog saveza u Božjem planu spasenja, kao nesavršenog stanja stvari koje je tek priprava i navještaj, odnosno - blijeda slika onoga što će nastupiti kasnije. Pod tim vidom razumijemo i prijestupe (incest, laganje, prijevara) u vremenu prije Staroga saveza - bilo je naprosto riječ o ustaljenim oblicima ponašanja dotične sredine, i budući Bog još nije otkrio načela svojeg moralnog Zakona (otkrit će ih djelomično i u slici s Mojsijem, a u potpunosti s Kristom), takvi postupci bili su u nekoj mjeri tolerantni. No, objavom Božjem zakona više nisu, i Isus utvrđuje na ultimativan način ono što je naznačeno već u početku: ''Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo'' (Mt 19,5).

Slažem se sa svime što je sara iznijela, samo će dodati jednu zgodu. Nedavno sam pregledavao stranice jedne katoličke feminističke udruge koja se zalaže za dozvolu ređenja žena. Tamo su pedantno kao što samo oni znaju, navedeni svi mogući nauci i prakse koje je Crkva navodno mijenjala kroz povijest, međutim poligamije nisam pronašao na spisku (ili sam previdio ).

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

katolička, feministička udruga?
Daj, ova me sintagma nasmijala, di to ima?

Sinke nam se raspištoljio po pitanju sexualnosti, sad bi i više žena, ko bi mu rekao inače..što još nećemo saznati o tom momku

U stvarnosti, prilično sam monogaman. Seksualnost me jako zanima s "teorijskog" gledišta, jer čini se da ovdje postoje veliki problemi u našoj religiji. Ne radi se o Božjim Zakonima, radi se o tome da vanjski faktori poput društva, kulture, ekonomije i običaja utječu na dobnu granicu za ulazak u brak (i početak seksualnosti). Tu leži pravi problem, a ne toliko u seksualnoj revoluciji.

Mi danas učimo klince da moraju živjeti kao što nitko dosad nije niti morao. A Zapovijedi već iste 2000 godina

1. Moj bed.

2/4/7. Iako je vidljivo da Krist ne govori suviše o poligamiji, a mnogi njegovi nauci o rastavi imaju i prizvuk toga da je ne smatra mjerodavnom, objektivno je primjetiti da ništa ne govori protiv leviratskog zakona kad ga sretne. Sveti Augustin tvrdi da je monogamija ušla u Kršćanstvo kroz rimski običaj (što barem sugerira da je poligamije znalo biti). Više papa je dozvoljavalo poligamiju careva, Henryu V je još u 15. stoljeću papa dozvolio da ima drugu ženu, ako se nakon nekog vremena vrati prvoj (koja mu nije mogla roditi dijete). Grgur II je 726. dozvolio i laicima da uzmu drugu ženu ako je prva bolesna (ali mora se nastaviti brinuti za nju).

3. Čini se da prvi Kršćani nisu sasvim doživljavali brak/seks na način na koji ga mi doživljavamo. Mnogi tadašnji Kršćani smatrali su da je seks prljav, i da je užitak pri njemu praktički bludništvo ("od žene radi ljubavnicu").

5. S povijesne strane gledano, II. vatikanski koncil ne može bojkotirati činjenicu da je Crkva učila u prošlosti, prilično dugo, da ne treba začinjati mnogo djece.

6. Nije točno (i znaš da nije). Na kraju krajeva, takva bi etika bila prkosna Božjim zakonima i logičkim zaključcima.