sara je napisao/la:
Samo nekoliko stvari jer mi je tvoj upis puno predug.
1. Prezime papinog propovjednika je Cantalamessa, s a na kraju.
2. Voljela bih vidjeti argumente po kojima možemo prihvatiti da je Crkva tolerirala poligamiju i to u 11.st.
3. Isus vrlo jasno postavlja stvari i tu ne vidim nikakvih mogućnosti dubioza. Kad se na to nadovežu Pavlove upute o braku, mislim da je stvar kristalno jasna
4. Ideja da je kršćanstvo (pojam katolicizam pripada kasnijim vremenima) bilo poligamijsko nema nikakve argumente
5. Sabor (2. vatikanski) jasno govori o principima prema kojima se odlučuje o broju djece
6. Seks je za SZ primarno u funkciji rađanja, kao zabava pripada samo nekima, onima koji vladaju. Kraljevska poligamija je imala i značaj stvaranja vojnih ili trgovačkih saveza što je bilo uobičajeno
7. Ničim nisi pokazao da bi poligamija bila od Krista prihvaćena i ne znam gdje je to bila prisutna stoljećima kasnije - bilo bi dobro da i to navedeš
1. Moj bed.
2/4/7. Iako je vidljivo da Krist ne govori suviše o poligamiji, a mnogi njegovi nauci o rastavi imaju i prizvuk toga da je ne smatra mjerodavnom, objektivno je primjetiti da ništa ne govori protiv leviratskog zakona kad ga sretne. Sveti Augustin tvrdi da je monogamija ušla u Kršćanstvo kroz rimski običaj (što barem sugerira da je poligamije znalo biti). Više papa je dozvoljavalo poligamiju careva, Henryu V je još u 15. stoljeću papa dozvolio da ima drugu ženu, ako se nakon nekog vremena vrati prvoj (koja mu nije mogla roditi dijete). Grgur II je 726. dozvolio i laicima da uzmu drugu ženu ako je prva bolesna (ali mora se nastaviti brinuti za nju).
3. Čini se da prvi Kršćani nisu sasvim doživljavali brak/seks na način na koji ga mi doživljavamo. Mnogi tadašnji Kršćani smatrali su da je seks prljav, i da je užitak pri njemu praktički bludništvo ("od žene radi ljubavnicu").
5. S povijesne strane gledano, II. vatikanski koncil ne može bojkotirati činjenicu da je Crkva učila u prošlosti, prilično dugo, da ne treba začinjati mnogo djece.
6. Nije točno (i znaš da nije). Na kraju krajeva, takva bi etika bila prkosna Božjim zakonima i logičkim zaključcima.