[url=sara je napisao/la:
Po tvojoj dakle definiciji čovjek može nehotice teško sagriješiti? Malo prouči temu o savjesti u KKC
Postoji razlika u teologiji između teškog grijeha i smrtnog grijeha. Ti ovde pričaš o smrtnom grijehu, a malo o teškom. On u KK nije baš jasno razjašnjen. Čovjek može sagriješit čak i ako ne zna to spada u grijehe. Zato imamo savjest, i ona nam govori.
Jedna je stvar sara pričat s ljudima unutar Crkve, a druga je stvar pričat objektivno što grijeh jest. Dakle, kao što sam rekao bit je biti svjestan da se radi točno to što se radi. Tu se ne dovodi u ptanje tvoja spoznaja dobra i zla, već tvoja svjesnost; drugim riječima da nisi teško nadrogiran (npr od strane nekoga), pishički bolestan;
1857 Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traze tri uvjeta: "Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teska stvar, a ucinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom".Ono što tebe buni jest nastavak ovoga citat, tj njegov drugi dio;
1859 Da bude smrtan, grijeh mora biti ucinjen punom svijescu i potpunim pristankom. To pretpostavlja poznavanje gresnosti cina, njegovog protivljenja Bozjem zakonu. Povrh toga ukljucuje pristanak dovoljno slobodan da se moze govoriti o osobnom izboru. Hinjeno neznanje i tvrdoca srca ne umanjuju voljni znacaj grijeha, nego ga naprotiv povecavaju.Zaista su glupo napisali, jer dok početak čitaš ispada da je nužno poznavanje da si napravio grešan čin po Božijim zakonima, ali u drugom djelu su poprilično jasni, tj ovaj pocrtani dio... Zašto su napisalo da moraš bit svjestan grešnosti čina? A u drugom dijelu da to nije bitno, nemam pojma...
Ali ima logike, jer onda npr životna ispovijed nakon preobraćenja ne bi imala smisla. Ti teške grijehe nisi učino jer nisi poznavao da je to teški grijeh. Što nema baš smisla, zar ne? Pogotovo što imamo savjest.
No, nije sve tako crno-bijelo. Teški grijeh uvijek nazivamo teški grijeh. No;
1860 Nehoticno neznanje moze umanjiti, cak i ponistiti ubrojivost teskoga grijeha. Ipak pretpostavlja se da nikome nisu nepoznata nacela moralnog zakona koja su upisana u savjest svakoga covjeka. Porivi osjecajnosti, strasti mogu takodjer smanjiti voljni i slobodni znacaj krivnje; a isto tako vanjske prisile ili patoloski poremecaji. Grijeh ucinjen iz zlobe, zbog namjernog izbora zla, ponajveci je grijeh.Sasvim jasno govori KK. Svi mi imamo savjest, koja je usađena u nas. Zašto nam KK ne govori jasno o svakom grijehu koji se ponitava zbog neznanja, a koji ne? Jer se razlikuje od situacije do situacije.
Što se tiče MPO, ne znam je li to grijeh, ako netko ima službeni Katolički stav?