Alan Ford je napisao/la:
Da je baba muško, zvala bi se Duško!
Duško, ajde odgovori u sebi, bi li ti mogao voljeti nekoga tko je učinio veliko zlo tebi ili tvojim bližnjima, pogotovo ako ne vidiš u njemu ikakav osjećaj kajanja?
Alan Ford je napisao/la:
Ima ljudi koji to uistinu jesu postupili, trenutno mi na pamet pada sv.Rita!
Ali definitivno da ih ima, samo mi se ne da sad kopati!
Evo ti i poznat slučaj kod nas, vojnik koji je došao iz Afganistana, i kojem je žena smrskala noge u pijanom stanju, i ne samo da je oprostio, nego su postali i istinski prijatelji!! A naravno da takvih slučaja ima!!
Konačno je tvoj ton postao manje napadački i nastojiš iznositi argumente, pa ću ti rado odgovoriti. Znam da ima puno svetaca i drugih katolika koji to nisu, koji su iskreno bili u stanju voljeti svoje neprijatelje čak i ako se ti neprijatelji ne pokaju za svoja djela. To je činjenica. Ali isto tako složiti ćeš se sa mnom da su to izuzetno rijetki i izvanredni događaji, koji su se dogodili u posebnim situacijama i za koje gotovo nitko nije sposoban. Upravo zato ih Crkva slavi kao svece. Stvar je u tome da vjernici i nevjernici različito interpretiraju takve situacije. Pošto je reakcija ljubavi i praštanja prema nekome koji čini zlo naizgled neprirodna, katolici je interpretiraju kao Božja milost, nevjernici je mogu interpretirati na nekoliko različitih načina.
Prvi bi mogao biti taj da će žrtva osjećajem ljubavi prema neprijatelju pokušati izazvati promjenu ponašanja samog neprijatelja. U ljudskoj je prirodi da budemo uvjetovani altruisti: pokušamo biti dobri prema nekome očekujući dobro za uzvrat. Ako drugi to iskoristi da nam vrati zlom, mi nakon nekoliko pokušaja "otpisujemo" tu osobu. Neki će otpisati tu osobu nakon prvog puta, neki nakon petog puta, neki praktički nisu u stanju otpisati tu osobu. Oni više nisu uvjetovani, nego apsolutni altruisti, očekujući "preokret" u svom neprijatelju, kao da su za to programirani. Ako taj osjećaj dovedemo do ekstrema imati ćemo sveca. Crkva u stvari potencira ovu taktiku u međuljudskom ponašanju tako da je glorificira, što mislim da je za svaku pohvalu. Zato nije ni čudo da je među kršćanima bilo ljudi koji su tako učinili videći to kao ideal. Na kraju krajeva, ima sličnih primjera ljubavi prema svom neprijatelju i izvan i prije kršćanstva, koji se ne bi mogli interpretirati kao Božja milost (Sokrat, Siddartha, usudio bi tu staviti i Gandija).
Drugo objašnjenje bi moglo biti to da čovjek često zna učiniti ono što je protiv njegove prirode, ako se osjeća pripadnikom nečeg većeg ili važnijeg, bilo to filozofska ideja, ideologija ili religija. Čovjek je sposoban žrtvovati se za ideal.
Alan Ford je napisao/la:
A mit o tome da je nevjernik zao ste si sami prišili, pa da ispadnete ugnjeteni i da se nad vama čovjek žalosti, a usto odmah i osudi te "vjernike".
I molim te pokaži taj službneni stav Crkve? Gdje to piše! Ovo je ipak ozbiljna optužba, pogotovo za nekog tko se smata pametnim!
Oprosti, ali to nije istina. Mi sami sebi prišili mit da crkva smatra ateizam zlim? Ja sam otkrio da je to stav crkve tek kad sam došao na ovaj forum, a svaki ateist razgorači oči kad mu to kažem.
Koliko sam ja shvatio, smatrati ateizam zlim je jedini logični zaključak iz crkvenog nauka, pošto po tom nauku moral dolazi od Boga i jedino Bog zna i određuje što je dobro, a što zlo. Negiranje postojanja Boga znači i negiranje Njegovog morala i stvaranje alternativnog morala, koji po crkvenom nauku može u najboljem slučaju biti manje dobar, a u praksi postoji velika vjerojatnost da bude zao. Znači ateist se po crkvenom nauku nalazi u stanju moralne izgubljenosti i moralnog relativizma i vrlo je velika vjerojatnost da zastrani i bude zao. Ateist stoga, po tom istom nauku mora biti manje dobar nego da je vjernik (pročitaj Giovijev post). Ili ako hoćemo gledati općenito velike brojeve, populacija vjernika mora u prosjeku biti manje zla od populacije ateista.
Ovaj stav nije optužba, kako ti insinuiraš, ovaj stav je prisutan u nekoliko enciklika, mislim u
Gaudium et spes i
Dominum et vivificantem. Nisam neki stručnjak na tom području, ali će nam vjerojatno to moći potvrditi Giovi ili netko drugi iz KBF.
Tako je po crkvenom nauku, ali praksa je dokazala upravo suprotno, nominalni ateisti su kao populacija manje nasilni i više poštuju zakon od nominalnih vjernika (ne ulazim sad u to da li je netko formalno ili efektivno vjernik). Ovo ne pišem kao pokušaj trolanja, ovo je dokazana statistička studija. Ovaj argument...
Alan Ford je napisao/la:
U pravu si, tako je!!
Nemoraš ti dati dokaz, ja ću!!
Najveći zločinac 20. stoljeća, odgovoran za smrt čak 50 milijuna ljudi, Kinez je Mao Tse-tung (Mao Zedong). Taj političar, vojskovođa i državnik smatra se najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj povijesti, a kriv je za smrt 50 milijuna stanovnika Kine za vrijeme umjetno izazvane velike gladi pedesetih godina, te torture i progona od 1966. do 1969. godine za vrijeme 'kulturne revolucije'. Dok ga se u Kini smatra najvećim nacionalnim junakom, u ostatku svijeta, osobito među antikomunističkom javnošću, smatraju ga jednim od najvećih zlotvora 20. stoljeća.
No, ni njegov susjed nije mnogo zaostao. Sovjetskom diktatoru Josifu Visarionoviču Džugašviliju ili Staljinu na dušu se stavlja odgovornost za smaknuće 40 milijuna ljudi. Obzirom da je smatrao da je ''ubojstvo jednoga tragedija, a ubojstvo mnogih statistika'', vjerojatno je umro čiste savjesti. Upola ''bolji'' bio je Adolf Hitler, jer kriv je za smrt ''samo'' 20 milijuna ljudi, dok njegove ideje i danas nose žrtve.
Četvrti na listi dugogodišnji je kineski diktator Čang Kaj Šek, odgovoran za smrt 10 milijuna ljudi. Ironije je da su ga na Zapadu slavili kao jednog od vođa demokratske koalicije. Sa 4 milijuna žrtava slijedi ga Vladimir Iljič Uljanov, ili poznatiji Lenjin, revolucionar koji je nasilnim rušenjem stoljećima uspostavljanog carstva ruskih dinastija stvorio komunističko-boljševički režim.
Na šestu poziciju zloglasnih 'Top 10' zasjeo je Japanac Tojo Hideki (3 milijuna žrtava), a iza njega je utemeljitelj Crvenih Khmera Pol Pot (2 milijuna žrtava). Osmi je etiopski marksist Mengitsu, ubojica cara Haile Selassija i odgovoran za smrt 2 milijuna žrtava, a predzadnji Yahya Khan iz Pakistana sa milijun žrtava.
Na posljednje, deseto mjesto liste najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća, Bild je uvrstio bivšeg doživotnog predsjednika Jugoslavije, maršala JOSIPA BROZA TITA. Organizator i vođa Narodnooslobodilačkog rata (1941.-1945.), neprikosnoveni vođa SFRJ tijekom 35 godina, priznati vojskovođa i političar, vođa u antifašističkom ratu, zaslužan za smrt samo 1 milijun ljudi
...ne mogu prihvatiti kao valjan, jer se tu radi o različitim stvarima. Ateizam nije razlog da su komunistički diktatori kao Mao Zedong, Staljin, Pol Pot itd. ubijali vlastito stanovništvo. Do toga ih je dovela ideologija koju su slijedili i borba za održavanje na vlasti. Mislim da je dovoljan dokaz za to činjenica da su stradali uglavnom politički protivnici i široke mase stanovništva kao posljedica suludih ekonomsko-političkih poteza (kolhozi, petoljetke, prisilne migracije, masovna nacionalizacija, Zedongov "Veliki korak naprijed" itd.) Te mase nitko nije pitao da li su vjernici ili ateisti.
Glede drugih zločinaca koje si naveo: Hitler se svakako ne može definirati ateistom (šarao je između kršćanstva i starogermanskog paganizma), Tojo Hideki je bio šintoist, Yahya Khan je bio musliman, Čang Kaj Šek je bio kršćan metodist itd.
Isto tako bi ti ja mogao navesti masu povijesnih lidera kršćana, koji su veliki zločinci (Vlad III.Tepeš, Cesare Borgia, ili nešto recentniji Mobutu Sese Seko, Charles Taylor, Jean-Bedel Bokassa - rimokatolik a ljudožder, Robert Mugabe...)... Ali to je nebitno jer sam ja pitao nešto drugo. Pitao sam kako vjernici objašnjavaju činjenicu da je populacija nominalnih ateista općenito manje zla od populacije nominalnih vjernika? Ja mislim da imam odgovor na to i taj odgovor nama veze s vjerovanjem ili ateizmom.
Alan Ford je napisao/la:
Citat:
I još nešto, što bi trebao shvatiti iz gornjih postova. Nije vjernik svatko tko misli da vjeruje napr. u Krista i radi po svom, izgradi sebi svoj neki model katoličanstva i udri. A takvih je danas najviše, mnogi su se i "izbacili" iz Crkve a da to niti ne kuže! Svatko tko ne slijedi, ili ne pokušava slijediti Kristov nauk, taj se ne može nazvati vjernikom jer je to nemoguće!!
Svakako. Slažem se s tim, biti iskreni vjernik svakako uvelike smanjuje vjerojatnost da osoba čini zlo koje je tako definirano crkvenim naukom. Iako se ne bi zakleo da povećava nivo empatije ili tolerancije prema različitom. Ali ja sam htio komentirati velike brojke, populaciju onih koji se definiraju ateisti vs. populacija onih koji se definiraju vjernici. Samo se u tom slučaju može doći do objektivnih zaključaka, pošto se ne može objektivno istražiti ono što čovjek osjeća/vjeruje u intimi.