Katolički odgovori

Sv. Augustin lijepo kaže: intellegere je preduvjet za credere(uz opširno elaboriranje).
Ovo što govoriš da vjera dolazi slušanjem je točno samo ukoliko postoji preduvjeut u smislu osobne potrage za Bogom.
Uz dužno poštovanje moram ti reći da previše filozofiraš o nečemu što je jednostavno za objasniti.
Pitam se odavno zašto se sve komplicira kad je sve tako jednostavno kao što je naš Otac Nebeski.

_________________
Bog kod tebe više cijeni pripravnost na suhoći i na trpljenje za njegovu ljubav,
negoli sve duhovne utjehe i viđenja ili razmatranja što ih možeš imati ili učiniti.
Ivan od Križa

Hvala Domenika! Ali vjera nije predmet izbora.
Cak i ako osoba misli da bi bilo pozitivno vjerovati u izjavu B,
nema moc prisiliti se da vjeruje u izjavu B,
ako uistinu ne misli da je izjava B istinita.

Zelis reci da Biblija i Katekizam dokumentiraju sto je sve potrebno vjerovati i ciniti da bi se nekog smatralo Katolikom?
Ok, doktrina vjere jeste jedan oblik znanja i to znanje je prenosivo na svih, pa i na krivovjernike i nevjernike.
Ali zasto izmisljas nove rijeci (objektivna vjera) i tvrdis da raspolazes potpunom spoznajom ( )?
Sve sto pokusavas reci jest da znas sto Crkva svih uci i da ti u to vjerujes, zar ne?

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.

Probat ću ja odgovoriti na termine objektivna vjera i potpuna spoznaja.
Ja sam mišljenja da objektivno ne postoji, ali to bi zapravo značilo da tu riječ moramo brisati iz riječnika.
Objektivnom vjerom zato nazivamo vjeru Katoličke crkve.
U istom duhu bih podjetio kao i u nekim ranijim postovima na Hvalospjev ljubavi u kojem se govori o djelomičnoj spoznaji (da ne citiram ponovno).
Smatram da je tu možda samo pitanje definicije i ne bi trebalo uvijek filozofijski ispitivati suštinu pojmova.

[quote="Pristojni Gost"]Hvala Domenika! Ali vjera nije predmet izbora.
Cak i ako osoba misli da bi bilo pozitivno vjerovati u izjavu B,
nema moc prisiliti se da vjeruje u izjavu B,
ako uistinu ne misli da je izjava B istinita.
____________________________________________________________________________________________
Dobro zboriš Pristojni Goste, vjera nije izbor, već Dar

_________________

Arsene, ti tocno upotrebljavas termin ''potpuna spoznaja''
kako se inace i shvaca (nesto nedostizno na ovom svijetu),
dok ga je Adrijana predefinirala i izjednacila sa ''znanjem'',
cime me je zbunila pa sam htio rascistiti sto je htjela reci.

Zao mi je ako izgleda da cjepidlacim, ali ispitivanjem pojmova
doznajemo o cemu ljudi stvarno pricaju, jer ocito ne mislimo
uvijek na iste stvari sa istim rijecima.

Hvala ti!
Izgleda da sam dobro shvatio sto oznacava termin ''objektivna
vjera''. Malo je kontra-intuitavan pa mi je trebalo vremena.

_________________
- Na odmoru do daljnjega. Dostupan na PP.

Ja bih upozorio sve da pri pisanju ne koriste boje i tako šaraju postove jer se time postiže isti efekt kao kad se piše velikim slovima, dakle radi se o vikanju.
Iznimno, admin i moderatori crvenom bojom pišu upozorenja i obavijesti.

Hvala na razumijevanju.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Oprostite na kasnom upadu, ali nisam dugo navraćao na stranice.

Samo hoću reći da je Adrijana ovdje potpuno u pravu i nije ništa izmislila; vidite npr ovdje:
"Faith may be considered both objectively and subjectively.
Objectively, it stands for the sum of truths revealed by God in Scripture and tradition and which the Church (see RULE OF FAITH) presents to us in a brief form in her creeds, subjectively, faith stands for the habit or virtue by which we assent to those truths."

Subjektivno je naprosto ono što ovisi o pojedincu. Tako npr. ako ja odlučim vjerovati u nauk Katoličke Crkve, onda to moje prihvaćanje katoličkog nauka nazivamo subjektivnom vjerom. Isto tako i za bilo kojeg drugog pojedinca.

Objektivno je ono što ne ovisi o pojedincu. Termin "vjera" se često koristi i u takvom smislu, npr. "katolička vjera" u smislu doktrine ili nauka ili sadržaja koji naučava Katolička Crkva. Taj nauk ili sadržaj će ostati isti neovisno o mojoj odluci prihvaćanja ili neprihvaćanja, pa ga u tom smislu možemo zvati "objektivnom vjerom".

To ne treba miješati s pitanjem objektivne istinitosti katoličke vjere. Naravno, mi kao katolici smatramo također i da je katolička vjera objektivno istinita. Ali to je sasvim drugo pitanje, nevezano uz pojam "objektivne vjere" koji se naprosto odnosi na sadržaj određenog nauka vjere koji ostaje isti, neovisno o tome što neki pojedinac vjeruje ili ne vjeruje.

Karmel, bit će mi drago čuti tvoje jednostavno objašnjenje, slobodno ga iznesi.
Ja sam pak samo citirao 1. vatikanski koncil i riječi sv. Pavla, pa ako želiš njih optužiti za nepotrebno kompliciranje, ne daj se smesti.

Ma nikog ne optužujem za kompliciranje. Svi smo braća i sestre u Kristu a li možemo imati pravo na svoje mišljenje. Podrazumjeva se da mišljenje treba biti u skladu s Naukom. Ja ću citirati blagopokojnog Ivana Pavla II

Vjera i razum (Fides et ratio) izgledaju poput dvaju
krila kojima se ljudski duh uzdiže k promatranju istine.
Sam Bog je pak onaj koji je usadio u srca ljudi nastojanje
da spoznaju istinu i da najposlije ipak spoznaju i
njega kako bi spoznavajući i ljubeći njega prispjeli isto
tako k punoj istini o samima sebi (usp. Izl 33, 18; Ps
27[26], 8–9; 63 [62], 2–3; 14, 8; 1 Iv 3, 2).

Prvo i osnovno što mislim: intellegere je preduvjet za credere kao što veli sv. Augustin.
Vjera je po meni beskompromisno prihvaćanje apsolutne Istine u svojoj punini koja je u cjelosti sadržana u Isusu Kristu.

_________________
Bog kod tebe više cijeni pripravnost na suhoći i na trpljenje za njegovu ljubav,
negoli sve duhovne utjehe i viđenja ili razmatranja što ih možeš imati ili učiniti.
Ivan od Križa