adrijana je napisao/la:
Barnaba je napisao/la:
Još bih naglasio kako je teza iz uvodnog posta, o nekakvoj državnoj financijskoj zaradi na Crkvi potpuno promašena te se to najbolje vidi poslije Milanovićevog posjeta Papi. Izgleda da će država postupiti onako kako je htjela papinska komisija
http://www.vecernji.hr/vijesti/nedopust ... nak-471447 no postavlja se pitanje motiva. Milanovićev motiv je jasan time želi vršiti pritisak na biskupe u Hrvatskoj jer su počeli opasno ukazivati na propuste sadašnje vlasti pa vraća samostan, a zauzvrat očekuje od Rima da „disciplinira“ biskupe koji govore istinu o vlasti. koja je eto (gle čuda) sada na potpunoj crti s papinskom komisijom i odlukama iz Rima?! Dakle ne radi se o pokušaju financijske zarade već prvenstveno o političkkoj igri i "političkom profitiranju".
Moje razmišljanje je posve suprotno od ovoga.
Milanović nije uopće u poziciji da zahtijeva od Rima bilo što, a pogotovo ne da Rim "disciplinira" biskupe, jer to nije praksa Svete Stolice.
Milanović naprotiv dobro zna (jer je upućen) da samostan Dajla nije pitanje Osimskih sporazuma, već ugovora RH sa Katoličkom crkvom.
Dakle povrata imovine.
Kad bi Dajla bila uistinu pitanje Osimskih sporazuma, kao što neki zagovaraju, Milanović bi mogao (s užitkom) jednostavno iznijeti sve dokumente na stol i istog trena posramiti čitavu vatikansku diplomaciju i stručnjake za kanonsko pravo, te ih pozvati na odgovornost. No, to Milanović nije učinio. Neće vjerojatno niti tražiti odštetu od Crkve u Hrvatskoj, jer zna da to nema pravnog smisla. Vijest iz prvog posta bio je zapravo probni balon koji je pušten u javnost s ciljem ispitivanja javnog mnijenja.
Također, danima prije Milanovićevog odlaska u Rim mediji su napuhavali, tobože nagađali, da će se tamo razgovarati o reviziji vatikanskih ugovora. To je isto bilo s ciljem kreiranja određenog anti-crkvenog mišljenja u javnosti, a bez ikakve realne osnove.
Službene izjave premijera i nadbiskupa nikad nisu išle u tom pravcu.
Milanović je političar prema čijoj politici hrvatski crkveni veledostojnici sve više zauzimaju negativan stav i javno prozivaju vlast zbog nemoralnih i neljudskih poteza. Nije mu do posramljivanja iako bi možda to htio već do smanjenja pritiska. Obzirom na tu činjenicu njemu nikako nije u interesu zaoštravati odnose s Vatikanom jer time bi sebi otežao situaciju (monolitizirao bi sve iz Crkve protiv sebe) već određenim političkim manevriranjem nastoji na svu silu smanjiti pritisak koji Crkva u Hrvatskoj vrši na vlast, dok u isto vrijeme, njegovi niži puleni (u medijima) podgrijavaju određeno neprijateljstvo prema Crkvi isključivo sa svrhom umirenja komunističkih jastreba u samom SDP-eu, ali to huškanje nema realnog uspjeha kod cjelokupnog društva..
Što se tiče pojma „discipliniranje“ njega sam stavio u navodnike jer se taj proces ne odvija na način da se u Vatikanu biskupe otvoreno pozove na red, već taj proces generira činjenica kad neka država ima jako dobre odnose s Svetom Stolicom. Po naravi stvari dobri odnosi s Vatikanom uvjetuju i dobre odnose s visokim klerom u zemlji jer nastupa određeni proces autocenzure jer se te odnose ne želi kvariti. Dovoljno je podsjetiti da je Mesić uspio „disciplinirati“ biskupa Jezerinca nakon što ga je tužakao Vatikanu da se bavi politikom i zaprijetio zabranom ulaska u vojne objekte.
Što se tiče Osimskih sporazuma ili vraćanja samostana tu Milanović kao izvršna vlast nema (ne bi smio imati) nikakvog utjecaja jer će o toj stvari pravo-lijek donijeti sudbena vlast, on može samo politizirati što i čini.
U svakom slučaju ta sva situacija ne pridonosi poticaju na vjeru.