stranac je napisao/la:
Mi možemo (vi svi puno bolje od mene, jer ste na "domaćem" terenu) pronaći bezbroj razloga, tvrdnji, potvrđujućih zapisa etc. koji će ići kontra moje "teze", to uopće nije problem, kao što i ja mogu iz svoga kuta poći istim putem. Ali ne predlažem da se time bavimo, jer nas to samo udaljava, kako jedne od drugih, tako i od ovdje potaknute misli, i beskorisno je. Ono što predlažem je da se pitamo, svatko sam u sebi i iz sebe, bez ičega izvan nas, bez ikakvih "autoriteta", da nam se misli kreću slobodno. Jer jedino tako - dovođenjem svega što smo do sada smatrali neupitnim i nepobitnim u pitanje - mišljenja ima, mišljenje živi. Sve ostalo je puko slijeđenje, retorika, "logičko" nadmudrivanje. Pa isto tako je i sa vjerom. Da bi bila živa, životna, da bi kretanja u njoj bilo, i nju se mora dovoditi u pitanje. Slijepo je se držati izgleda mi samo kao strah. Ako je toliko jaka da ju se ne može oboriti, onda joj upitanost i povlačanje temelja ne može naškoditi, dapače, može ju samo učvrstiti. Ako je slaba, onda ju upitanost može ili ojačati ili pak porušiti. A sve je bolje od monotonog i beživotnog držanja za stvar.
S time će te se, siguran sam, složiti.
A što je drugo teologija nego stalno preispitivanje i kritičko postavljanje prema onome što se drži vjerom? Nekako si u postovima previdio činjenicu da teološka služba ima potpuno druge zadaće od Crkvenog Učiteljstva, pa su nerijetko i u konfrontaciji. Učiteljstvu je služba čuvanje stečenog
poklada vjere, a teolozima dovoditi vjeru uvijek u nove poglede prema stvarnostima i svijetu. Teolozi su oni koji
filozofski promišljaju na način koji opisuješ, uzmi u ruke recimo „Uvod u kršćanstvo“ J. Ratzingera. Usput, vjerojatno ti imaš drugačije "autoritete" prema kojima si oblikovao svoje mišljenje, ali se s vremena na vrijeme nađeš ipak, kao i svi mi, sam pred sobom...
Malo je nepošten tvoj zaključak da su vjernici pozvani tek na slijepu vjeru autoritetu. Kao da tijekom sv. mise i u molitvi nikad ne razmišljamo o onome o čemu molimo! Kad se moli krunica, recimo, svako otajstvo je toliko bremenito pitanjima i zato nimalo ne volim kad netko vrlo brzo predvodi molitvu da ljudi ne stignu ni razmotriti otajstvo, a desetica već prođe…
Međutim, kao što svaki čovjek ne može biti filozof, tako ni svaki čovjek nije pozvan za teologa ni učitelja. Svaki teolog također ne mora biti i dobar duhovni učitelj. Uistinu, oni koji više promišljaju nisu „bliže spasenju“ od onih koji žive jednostavno, vrše zapovijedi i ljube.