Katolički odgovori

SARA:Bjelodano??? A kako? Nije valjda da ćeš pričati o tome kako je neke dijelove evanđelja umetnuo ovaj ili onaj car, ovaj ili onaj, ne znam tko.

Nipošto. Historijske su sitnice ovdje samo - sitnice. A ja ne namjeravam davati nikakva tumačenja,
niti se prepirati u začaranom krugu. Jer to nije nešto što se može dati, čak je i upitno može li se podijeliti,
a ako i može, s kime se može? Jer to je intiman, unutrašnji susret. Tko ga osjeti, osjetit će, tko bude vidio, vidjeti će.

_________________
Svijet je okrutan prema nama onoliko koliko smo okrutni prema samima sebi.

Tako je. I zato ne namjeravam o tome govoriti.
Istom, to dokazuje da nema nikakvog izvanjskog (Crkva) mjerila. Jedino je mjerilo Život sam.
I na to mi je želja uputiti.

_________________
Svijet je okrutan prema nama onoliko koliko smo okrutni prema samima sebi.

Ima objektivnog mjerila, a to su povijesnost hipoteza Božanskog utemeljenja Crkve te uskrsnuća Isusa iz Nazareta.

A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Mt 16,18-21

_________________
http://www.mhfm1.com

Za vjernike da. Za nas nevjernike ne. Mi smo prepušteni sebi samima.

_________________
Svijet je okrutan prema nama onoliko koliko smo okrutni prema samima sebi.

Ako su ovi događaji povijesno istiniti onda znači da su objektivno, apsolutno istiniti te da je opseg zahtjevanja vjerovanja u njih proširen na sve razumne ljude.

_________________
http://www.mhfm1.com

Naravno. Ali sve to još ništa ne govori o tome da je Crkva onakva kakvom ju je Isus "želio", niti da je u skladu s njegovim
Govorom. No, ovdje stajem. Dotaknuli smo točku s koje svatko može ići beskonačno dugo u svoju stranu. Lijepi pozdrav

_________________
Svijet je okrutan prema nama onoliko koliko smo okrutni prema samima sebi.

Za debatu o razini aktualizaciji Kristove želje za Crkvu složit ćeš se da će biti potrebni biblijski izvori. Mnogi protestanti govore da On nije htio vidljivu instituciju.

_________________
http://www.mhfm1.com

Bi li to impliciralo da je Nietzsche bliži Kristu nego recimo sveti Franjo? Samo filozof može smatrati da netko tko promišlja nešto može tome biti bliži nego netko tko to živi.

"Isto je misliti i biti." (Parmenid)

_________________
Svijet je okrutan prema nama onoliko koliko smo okrutni prema samima sebi.

Nick si preuzeo od Alberta Camusa, jel tako...?



Doktor znanosti koji je docent na Odsjeku za filozofiju "s filozofijom nema ništa zajedničko"??..... Sve mi je jasno.
Eh, vi studenti, studenti...

Nije nihilist ni anarhist pa odmah - nije filozof?

1. Nick nisam preuzeo od Camusa.

2. Zar titula može reći išta o duši? Katedre su pune profesora filozofije, koji ne predaju filozofiju, nego historiju filozofije. Ili, što je još gore, ni to, nego im je filozofija nekakvo 'kritičko mišljenje' i 'provokacija' (?!?). Nadam se da sam pojasnio.

_________________
Svijet je okrutan prema nama onoliko koliko smo okrutni prema samima sebi.

Ispravi me no nije li Parmenid u toj tvrdnji više u stilu Heidegerovog tu-bitka ili Decartesovog mislim dakle jesam. Ovo što ja govorim je nasljedovanje mame koja vješa veš. Neka majka imala dva sina i uvjek je vješala veš, ali jedan dan je bila bolesna i rekla je sinovima da je nasljede u vješanju veša. Jedan sin je teoretizirao i doveo ideju vješanja veša do vrhunca, dok je drugi objesio veš. Koji ju je sin zapravo nasljedovao u vješanju veša? Da se vratim na krščanstvo, smatraš li da je Nietzsche bliži Kristu (bolji nasljedovatelj) nego recimo sveti Franjo?

Parmenid, kao i velik dio grčke misli, koliko god nam se činio blizak, još smo mu uvijek neopisivo daleko. I svoditi ga na Heideggera ili Descartesa, niti je spram Parmenida iskreno, niti filozofijski opravdano. Shvaćam iz tvojih primjera da pod filozofiranjem podrazumijevaš teoretiziranje - sjedim i spekuliram, kao i svi koji filozofiji pristupaju izvana. Samo, takvo je shvaćanje filozofije samoj filozofiji strano i tuđe, ne dotiče ju u bitnom smislu.

Kada sam rekao "bliži Kristu" nisam mislio u smislu nasljedovanja, već prisnosti s onime što Krista 'nosi' i što kroz Krista progovara. O sv. Franji ne znam ništa osim iz druge ruke, a to ne mogu smatrati nikakvim znanjem, pa ni poznavanjem.
Moje dovođenje Krista i Nietzschea u blizinu imalo je za svrhu poticaj na misao o odnosu Krista i kršćanstva. No bezuspješan poticaj, jer se čini da za vas to nije ništa upitno.

Mi možemo (vi svi puno bolje od mene, jer ste na "domaćem" terenu) pronaći bezbroj razloga, tvrdnji, potvrđujućih zapisa etc. koji će ići kontra moje "teze", to uopće nije problem, kao što i ja mogu iz svoga kuta poći istim putem. Ali ne predlažem da se time bavimo, jer nas to samo udaljava, kako jedne od drugih, tako i od ovdje potaknute misli, i beskorisno je. Ono što predlažem je da se pitamo, svatko sam u sebi i iz sebe, bez ičega izvan nas, bez ikakvih "autoriteta", da nam se misli kreću slobodno. Jer jedino tako - dovođenjem svega što smo do sada smatrali neupitnim i nepobitnim u pitanje - mišljenja ima, mišljenje živi. Sve ostalo je puko slijeđenje, retorika, "logičko" nadmudrivanje. Pa isto tako je i sa vjerom. Da bi bila živa, životna, da bi kretanja u njoj bilo, i nju se mora dovoditi u pitanje. Slijepo je se držati izgleda mi samo kao strah. Ako je toliko jaka da ju se ne može oboriti, onda joj upitanost i povlačanje temelja ne može naškoditi, dapače, može ju samo učvrstiti. Ako je slaba, onda ju upitanost može ili ojačati ili pak porušiti. A sve je bolje od monotonog i beživotnog držanja za stvar.
S time će te se, siguran sam, složiti.

_________________
Svijet je okrutan prema nama onoliko koliko smo okrutni prema samima sebi.

Imas pravo kada kažeš da pod filozofijom podrazumjevam teoretiziranje i spekuliranje što proizlazi ne iz toga što bi filozofija to bila već iz nemoći brojnih filozofa (uključujući i sebe) da učine išta više od toga.



Toplo ti savjetujem da saznaš što više o sv. Franji jer je njegov život živa filozofija. Tada ćeš uvidjeti da sv. Franjo nije samo nasljedovatelj Krista već živi prisnost s onime što Krista 'nosi' i što kroz Krista progovara.



Nisam čitao Nietzschea. Jedino što znam o njegovoj filozofiji je da duboko promišlja svijet bez Boga to jest pakao ateizma koji ni jedan čovjek ne može prihvatiti i zbog toga je potrebno nadići čovjeka u nadčovjeku. Te znam da je završio kao biljka nakon incidenta s konjem kojeg su tukli, a nad kojim je Nietzsche gorko zaplakao jer je doživio suosjećanje, nešto što nadčovjek ne bi smio imati. Iz ovako površnog poznavanja Nietzsceha nije rasprava s moje strane ni mogla krenuti.

A što je drugo teologija nego stalno preispitivanje i kritičko postavljanje prema onome što se drži vjerom? Nekako si u postovima previdio činjenicu da teološka služba ima potpuno druge zadaće od Crkvenog Učiteljstva, pa su nerijetko i u konfrontaciji. Učiteljstvu je služba čuvanje stečenog poklada vjere, a teolozima dovoditi vjeru uvijek u nove poglede prema stvarnostima i svijetu. Teolozi su oni koji filozofski promišljaju na način koji opisuješ, uzmi u ruke recimo „Uvod u kršćanstvo“ J. Ratzingera. Usput, vjerojatno ti imaš drugačije "autoritete" prema kojima si oblikovao svoje mišljenje, ali se s vremena na vrijeme nađeš ipak, kao i svi mi, sam pred sobom...

Malo je nepošten tvoj zaključak da su vjernici pozvani tek na slijepu vjeru autoritetu. Kao da tijekom sv. mise i u molitvi nikad ne razmišljamo o onome o čemu molimo! Kad se moli krunica, recimo, svako otajstvo je toliko bremenito pitanjima i zato nimalo ne volim kad netko vrlo brzo predvodi molitvu da ljudi ne stignu ni razmotriti otajstvo, a desetica već prođe…
Međutim, kao što svaki čovjek ne može biti filozof, tako ni svaki čovjek nije pozvan za teologa ni učitelja. Svaki teolog također ne mora biti i dobar duhovni učitelj. Uistinu, oni koji više promišljaju nisu „bliže spasenju“ od onih koji žive jednostavno, vrše zapovijedi i ljube.